Pravda za Stojkovića
Najgori selektor u Evropi imao je tri godišnje plate predsednika SAD samo za jednu sezonu u kojoj je propao on lično, ovdašnji fudbal i entuzijazam. Dobro se drži samo poglavica.
Najgori selektor u Evropi imao je tri godišnje plate predsednika SAD samo za jednu sezonu u kojoj je propao on lično, ovdašnji fudbal i entuzijazam. Dobro se drži samo poglavica.
Čovek koga su odredili za komentatora jadikovao je nad lošom sudbinom, jer je „fortuna sreće“ uvek protiv nas. A onda je srpski podgojeni centarfor nekako pogodio mrežu.
Izgleda da je Vulin u toj etničkoj kalvariji gde nije bilo mesta za nesrbe, obavljao druge poslove u svetu bez koga je srpski svet nezamisliv. A to je ruski svet, za nas suviše udaljen od razuma.
Na svesrpskom saboru biće volova na ražnju, važnih govora, bratskih susreta, zavijanja, opijanja. Tako to ide na vašarima. Na kraju slede deklaracije o slozi između Srba i Srba.
Izborna tišina je potpuno besmisleno oduzimanje glasa onima koji ga inače nemaju. Nikome nije poznato o čemu se ćuti i šta se postiže tobožnjom apstinencijom od mlakih izbornih strasti.
Možda je A. Vučić dodatno učvrstio vlast posle svoje male seoske priredbe u Njujorku. Tamo je inače promašio sve što je naumio, ali je sigurno potrefio svoju publiku u Srbiji.
Vest u kojoj je viteški profesor, povređen na Gimnazijadi, ostao bezimen, bila je suviše škrta. Kao da je neko želeo da tu divlju agresiju svede na uobičajeni nasilnički ritual u Srbiji.
Đinping je pokazao mandarinsku uzdržanost, a domaćin je u lirskom nadahnuću opisivao količine ljubavi za gosta. Gost nije stigao da uoči da je sva ta ljubav dovezena autobusima.
Novi premijer je održao poučni čas o nacionalnim masnoćama i obavestio javnost da čvaraka ima, ali ne na komad kako lažu ovi iz opozicije, i da će ih biti i u rafovima za jeftinu robu.
Izgledalo je da će vaspitni rad Vanese Frejzer makar malo da uljudi tzv. predsednika Srbije. Žena je lupila šakom o astal i objasnila jurodivom koliko realnog vremena može da stane u tri minuta.
Kancelarija za Kosovo i Metohiju je izmišljena kao okvir za sabiranje nejasnih i nerešivih okolnosti o kojima se ćuti, ili se ezopovskim činovničkim novogovorom saopštavaju loše vesti.
Dada je stigla uznemirena i zabrinuta. Iz tašne je izvadila ceduljicu ispisanu namerno traljavim, možda đačkim rukopisom, uz nedovoljno jasan i loše sročen tekst. „Ovo mi je jutros stiglo!“
Organ je doneo odluku da nedavno počivši poznati foto reporter i umetnički fotograf ne ispunjava uslove. Šapić zna da taj čovek nije dovoljno zaslužan da bude u aleji zaslužnih.
Vulin na Pinku otkriva da u okruženju predsednika Srbije ima agenata zapadnih sila. A. Vučić zna da ih ima, zna koji su to ljudi, i sam će odlučiti da li će i kada o tome reći celu istinu.
Kad ih stražari zaključaju, osuđenici za sistem prestaju da budu ljudi. Ko nema dovoljno snage da se odbrani ili para za zaštitnike, postaje živo meso za nasilnike unutar sistema.
Prirodu bliskosti između Vučića i Dodika nije moguće pouzdano odrediti. To je neka vrsta bratske autoritarne koalicije, pri čemu je međusobni prezir deo čežnje za druženjem.
Većina misli da tačno zna o kome je reč, tvrdeći da taj može biti samo jedan: čovek koji se zatekao na samom vrhu piramide. Odatle komanduje borbom protiv kriminala kojim rukovodi.
Juče je predsednik vojnog sindikata oslobođen pritvora, bez dobrog objašnjenja zašto je tamo uopšte bio. Neko je želeo da se odmah vidi kako je hapšenje bilo pokušaj javnog uterivanja dodatnog straha.
Nestorović, naravno, ima bezbroj mogućnosti pred sobom: može da se vrati lekarskoj praksi i lečenju bez lekova. Ili da osnuje školu misaonog putovanja do planete sa koje je došao.
Sve je manje prostora i vremena za poverenje u čoveka koga još niko nije zatekao u istini. Verovatno zna da iz velikih nedela ne može da izađe čitav. Pa se opet setio pokreta za narod i državu.
Ušao je u parlament, prostor za čuda kojima možda ni on još nije dorastao. Od pajaca i komičara koji se trudi da izgleda ozbiljno, odjednom se premetnuo u opasnu fizionomiju.
Ko zna šta sve o Srbiji uz pomoć Vulina zna novi KGB u Moskvi. Verovatno sve, ako je neko uopšte krio vitalne državne tajne od Putina, koji je veći monarh na beogradskom dvoru nego u Kremlju.
U inventaru nasilnih radnji koje vrše vlasti nad građanima, ili se one prosto odvijaju u haotičnom vrednosnom slomu, pojavio se do sada malo poznati vid mučenja, označen kao akušersko nasilje.
A. Vučić arrived in Davos as a branded autocrat, the leader of a band of thugs and ne’er-do-wells, the one who stole the election and extinguished the fundamental democratic rights of the citizens.
Na Svetski ekonomski forum u Davosu A. Vučić je stigao kao žigosani autokrata, čovek na čelu nasilnika i lupeža, koji je ugasio temeljno demokratsko pravo građana jedne evropske države.
Posle 8. februara nedeljnik zamiče u zagrobni život, sa svim rizicima i pogodnostima kakvih tamo ima. Ostaće samo ime, kao trofej novih vlasnika naviklih da gase sve što im blješti u oči.
Da nije bilo pandemije, nikada ne bismo saznali da postoji Branimir Nestorović. On je deo istorije nepoznate bolesti, junak fantastične literature koga je virus doneo među nas.
Neki ljudi su uhapšeni budući da su uhvaćeni u pokušaju neovlašćenog osmatranja razvaline. Organi koji paze da se ne sruši ono čega nema, pod vlašću su samo jednog organa koji je pred rušenjem.
Svuda u demokratskom svetu se sa čuđenjem govori o izbornoj torturi i pljački, pa ispada da se o tome do ove jeseni nije ništa znalo. Na drugoj strani čuđenje je još veće.
Skup u Novom Sadu je imao posebnu važnost. Taj grad se opire koliko može i jedan je od najznačajnijih radikalskih trofeja. Zato je ostavljen kao poslednji predizborni dokaz snage.
O Dačiću kao premijeru razmišlja Dačić, pionir, pa zatim omladinac i danas veteran crveno-crne koalicije. Taj savez, nastran već na prvi pogled, traje toliko dugo i zbog toga što je neprirodan.
U novom predizbornom spotu Vučiću se javlja silueta prilično slična originalu, mada sablasno bleda, i njih dvojica zajedno rešavaju večnu nedoumicu dvojništva: ko je od njih taj jedan?