Odbrana jevrejskog kolaboranta
O filmu „Poslednji nepravednik“ Kloda Lanzmana prikazanom na Njujorškom festivalu.
O filmu „Poslednji nepravednik“ Kloda Lanzmana prikazanom na Njujorškom festivalu.
Knjiga Ajhman u Jerusalimu objavljena je pre 50 godina, prvo kao feljton u New Yorkeru.
Jedine žrtve koje nikada nisu postale br. 1 bile su žrtve Holokausta.
H-alter: Zašto su baš Židovi podmirivali veliku europsku “glad za neprijateljem”?
Mladina – Ima neke pravde u tome da Hrvatsku u europarlamentu zastupa osoba profašističke orijentacije.
Po mnogo čemu Monovic, deo Aušvica, nije bio tipičan konc logor.
Zarez: Ima ih u Njemačkoj, Nizozemskoj, Mađarskoj, Italiji, Češkoj, Norveškoj, Austriji.
Ovaj zločin se dogodio na našim ulicama, u dvorištima naših zgrada, na našim stepeništima, našim školskim igralištima.
Čuveni argentinsko-izraelski dirigent Danijel Barenbojm objašnjava zašto je antipatija Izraela prema Vagneru groteskna.
Kada se završio Drugi svetski rat, od oko 33.000 Jevreja koji su pre okupacije živeli na teritoriji današnje Srbije, ostalo je živih svega oko 5.000.
Njemačka je nova novcijata od glave do pete. Prilično neprijatno. Sve zastrto nekom navodnom restauracijom.
Međunarodna konferencija o Starom sajmištu od 10-12. maja 2012.
Mladi Tel Aviva imaju pravo da čuju ratni plan Netanjahua pre publike u staračkim domovima na Floridi.
Prošlo je 70 godina od kada je prva grupa Jevreja odvedena u tek formirani logor na Beogradskom sajmištu.
Nikad u svom životu nisam “volela” nijedan narod ni kolektiv – ni nemački, ni francuski, ni američki, ni radničku klasu… Ja zaista volim “samo” svoje prijatelje.
Od oko 2000 esesovaca koji su služili u Aušvicu, izabrana je “šaka nepodnošljivih slučajeva” i optužena za ubistvo.
Ja, zatvorenik broj 174517, zahvaljujući Vama, mogu govoriti Nijemcima, podsjetiti ih na ono što su učinili, i kazati im ”živ sam i htio bih vas razumjeti, kako bih vas mogao suditi”.
Holokaust je u administrativnom smislu započeo 31. jula 1941.
Gotovo je s dominantnom kulturom prerušenom u kulturu općenito: svatko će moći slobodno izreći svoju tajnu, objaviti šifru svojega bića.
Iz arhive: Poricatelji genocida su proneli tezu da se priznanjem kako su neki pojedinac ili grupa izvršili delo genocida, ljaga s neposrednog izvršioca prenosi na celi narod, koji tako postaje „genocidan“.
Istorija nije knjiga koja se čita unazad, pa ni istoriju Jugoslavije ne treba posmatrati iz perspektive sukoba i ratova iz poslednjih 20 godina.
Pre neki dan poštar mi je doneo čudnu knjižicu pesama, autora koji je kao tinejdžer pristupio nacističkoj partiji i postao aktivni član regionalnog rukovodstva Hitlerjugenda.
Vesna Rakić-Vodinelić nam je javila da je Leonard Koen, dok je pisao jednu od svojih najboljih ljubavnih pesama Dance me to the end of love, mislio na koncentracione logore iz Drugog svetskog rata.
Masovna ubistva civilnog stanovništva tokom 30ih i 40ih godina prošlog veka predmet su nejasnih rasprava o sećanju i merilo zajedničkih moralnih vrednosti Evropljana.
Moram da vas zamolim da ovaj izraz shvatite kao suprotnost političkoj odgovornosti koju svaka vlast preuzima za dela i nedela svojih prethodnika.
Saveznički slogan „samo mrtav Nemac je dobar Nemac“ zasniva se na činjenici da antinacistu možemo identifikovati samo onda kad ga nacisti obese.
Ukrajinski žandarmi i letonska rezervna policija, rumunski vojnici i mađarski železničari, poljski zemljoradnici, holandski službenici, francuski gradonačelnici, norveški ministri…
Kada su u Yad Vashem muzeju odlučili da posade po jedno drvo rogača za svakog ko je rizikovao svoj život da spasi nekog Jevreja, nisu očekivali da će vrlo brzo prostor Parka biti premali za sve koji su rizikovali svoj život da bi spasili tuđi.
Helsinška povelja – Logor na Starom sajmištu omiljeno je retoričko mesto ljudi koji sebe vole da nazivaju ‘drugom Srbijom’. Ono je za njih pokazatelj kontinuiteta nekakvog ‘genocidnog duha’ koji navodno postoji u Srbiji.
U petak 12.12.08. u beogradskom predgrađu Ledine, na mestu gde je tokom nacističke okupacije Srbije streljana veća grupa beogradskih Jevreja, održana je svečana komemoracija.
Ironičan primer koji ja dajem jeste zabrana pušenja na javnim mestima: danas polako sprovodimo ono što je još Hitler hteo.