Izbori na vidiku
Vučić i njegov ministar policije nisu nikakvi vešti, ubedljivi lažovi. Naprotiv, oni se i ne trude da to budu. Njihova ideja je nešto sasvim suprotno tome: oni lažu da bi nas ponizili.
Vučić i njegov ministar policije nisu nikakvi vešti, ubedljivi lažovi. Naprotiv, oni se i ne trude da to budu. Njihova ideja je nešto sasvim suprotno tome: oni lažu da bi nas ponizili.
VIDEO – „U pitanju je posledica delovanja organizovane kriminalne grupe, sa osnovanom sumnjom da se na njenom čelu nalazi predsednik Republike“, glasi zaključak Anketne komisije.
Došli su, tu su. I drže vlast, paradržavnu, kvazi-pravosudnu, lažno crkvenu. Oni su naša sila, naš poredak, naš moral. Sve to naše oborilo se na bespomoćnu studentkinju.
VIDEO – Govore Novosađani kojima prete montirani sudski procesi i kazne zatvora zbog učešća na protestima 5. septembra: Slobodan Ignjatov, Srđan Kner i advokatica Borisa Balana Nikolića.
Dilemu oko Sajma knjiga u Beogradu neće razrešiti ni pisci ni izdavači, niti raštimovani Odbor. Učiniće to pobunjeno društvo koje ima jasnu predstavu o tome kako treba da izgleda 1. novembar.
Student iz Novog Sada Bogdan Jovičić je u bolnici Okružnog zatvora u Beogradu gde se oporavlja od štrajka glađu. Produženi pritvor mu ističe za par dana i on tada mora biti pušten na slobodu.
Dečak sa dimiskijom Bakarec izračunao je verovatnoću da se sumnjivo lice slučajno obrelo na železničkoj stanici: jedan prema milion (kad ga vidi njegov bivši šef Koštunica hvata se za glavu).
Vučićeva poruka tužilaštvu i sudu glasi: priča koju ste ispričali u optužnici je loša. Ne sviđa mi se. Nađite neku drugu priču. Ona može da bude i potpuno besmislena, evo kao ova sa Bačulovim.
Tako Vučić opisuje čoveka na snimku od 1. novembra 2024, ispred novosadske železničke stanice. Čovek je Miša Bačulov. Odbornik u skupštini Novog Sada. Opozicioni odbornik.
Premda će aktuelni sukob u Srbiji ostati zabeležen kao zapis o dugoj blokadi, manje će se pamtiti žar, nade i neizvesnost otpora. Budući naraštaji će teško rekonstruisati ono što mobiliše emocije.
Jadni mi, to je omiljeni uzdah žitelja Srbije. Ko će nas spasiti, to je naše omiljeno pitanje. Kad god nas razočaraju oni u koje polažemo sve nade, vratimo se u zagrljaj s kriminalcima i ubicama iz 90-ih.
Klasni antagonizam danas ne prebiva u fabrikama, niti se iscrpljuje u sukobu radnika i kapitalista, već se širi svuda gde se vodi borba za javna dobra.
Profesor Vladimir Vuletić kaže da nema jasne ideje šta studenti hoće, mada je ideja od prvog dana jasna. U najkraćem: da funkcionišu institucije, jer je to jedini način zaštite od samovolje vlasti.
Emisija na RTS-u pruža gledaocima priliku da direktno od dece čuju šta misle i kako prolaze kroz faze odrastanja. Jedan dečak je rekao da se studenti bore za pravdu. Provladini tabloidi su eksplodirali.
Došlo je vreme da se Vučićeva intelektualna momčad ozbiljnije angažuje. Mora da se ubeđuje pastva da je na delu obojena-neobojena revolucija u kojoj revolucionari jedu čak triput dnevno.
Predsednik Srbije, koji se prejeo prošlosti kao dete kolača, oblaporno izjeda našu sadašnjost a uveliko je zaglabao i našu budućnost. Krajnje je vreme da ga bacimo na dijetu. I na smetlište istorije.
Blizu godišnjice pobune, ima smisla porediti dva načina skidanja koruptivne vlasti. To znači da verujem u uspeh u Srbiji, upravo posle događaja u kojima sam učestvovala 2020-22. godine u Sloveniji.
Dok se Pavlu Cicvariću upućuju zastrašujuće pretnje, Bogdan Jovičić već 12 dana štrajkuje glađu. Sudbine studenata na meti režima nisu unapred zapisane. Društvo ima i moć i odgovornost da reaguje.
Otkako je poznata optužnica protiv Bogdana Jovičića, skandal je postao međunarodni zbog okolnosti, ali kod kuće, njegovo hapšenje je najstrašniji primer bezakonja u uzurpiranoj državi do sada.
Uskoro će biti godinu dana od pada nadstrešnice u Novom Sadu. Pitanje je da li ćemo uz ovakav odnos države i pravosuđa imati potvrđenu optužnicu.
Čega je Aleksandar Vučić zaista predsednik i koju državu bi trebalo da reprezentuje vojna skalamerija koja već nedeljama dere asfalt i blokira život u Beogradu, spremajući se za vojnu paradu?
Mladi identitetski desničari, oblikovani internetom ili srpskom realnošću, neće promeniti svetonazor, svakako ne pre političke promene kojoj se nadamo. Ali već sad mogu da odbiju Putinove lobiste.
Inicijativa je gesta protiv studentskog pokreta, kojem se pripisuje pokušaj uzurpacije države. Za region je bitna poruka o „rascepkanom“ srpskom korpusu.
Prošlo je više od trideset godina, grozne stvari su se dogodile, i ništa nismo naučili. I sad nam se sve vraća. U devedesetima to su bili etnički „drugi“. Danas smo to mi, politički „drugi“.
Čega se to plaši ministar prosvete kad preti da će ponovo oteti plate profesorima? Kaže, moguće je da profesori ponovo obustave nastavu. Gle, nije naivan, ima iskustva. Naučili ga roditelji đaka iz Mirijeva.
Mada još uvek dužan da objavi predloge kojima je obustavio krivično gonjenje okrivljenih za napad na studentkinje, ministar pravde ćaska sa meštanima divljeg naselja, dok ih čuva interventna policija.
Otkud tenkovi na ulicama Beograda kad im vreme nije? Nije im vreme ni kalendarski, a naročito im nije vreme politički jer su po ulicama ne samo protesti, nego i kontraprotesti koje organizuje vlast.
Mladi Nepalci su na društvenim mrežama masovno delili pitanje: kako nepalski funkcioneri finansiraju luksuzni život svoje dece? Vlast je na to pitanje odgovorila zabranom društvenih mreža.
Levica i zeleni u evropskom parlamentu više ne padaju na laž o Srbiji koja se suprotstavlja velikima; na to su još naletali u doba Miloševića. Sad su srpskog uzurpatora branili desničari.
Crno im je omiljena boja. Sami su se obukli kao fašisti i ponašaju se svojom voljom kao fašisti. Na stadionu ih je bilo malo pa su došli policajci, žandarmi, policajci u civilu, da ih zaštite i ohrabre.
Žika je nosilac naprednjačke spomenice iz 2012. Živi u Beogradu, radi u državnoj firmi na Vračaru i čeka da postane predsednik Opštine Zvezdara, direktor Ade ili bar Državne lutrije.
Smenjen je komandant specijalne jedinice jer nije pod Vučićevom kontrolom. Kao u Milgramovom eksperimentu, neko ipak pruža otpor čak i pod ekstremnim pritiskom.