Podrška srpskim studentima i profesorima
Među potpisnicima koji su izrazili zabrinutost zbog snažnog zvučnog udara na protestima u Beogradu, nalaze se nobelovka Erno, profesori Piketi, Balibar, Žižek, Batler, Fukujama…
Među potpisnicima koji su izrazili zabrinutost zbog snažnog zvučnog udara na protestima u Beogradu, nalaze se nobelovka Erno, profesori Piketi, Balibar, Žižek, Batler, Fukujama…
Studentski i građanski protesti ogolili su strukturu devastirane države kojom još uvek upravlja režim sa sedištem na Andrićevom vencu, zaštićen šatorašima koje javnost vidi kao lojaliste.
Misleći čovek ne sme trpeti satiranje temelja ličnosti i društva. Njegova je dužnost da se usprotivi. To je razlog što današnji oblici građanske neposlušnosti sve više primaju forme pobune ili ustanka.
Godine devastacije profesionalizma u policiji dovele su do toga da je „dužnost služenja građanima i zajednici“ kao prvi standard policijskog postupanja, umnogome zamenjena dužnošću služenja režimu.
Tabloidno-obavještajni trust mozgova Vučićevog režima nadmašio je čak i samog sebe pričom o sportistima sa Korčule kao potencijalnim organizatorima nereda na demonstracijama u Srbiji.
Uskraćivanje plata nastavnicima koji su u štrajku postavlja pred građane Srbije test solidarnosti i odgovornosti. No pasarán, ovde i sada, znači sprečiti kažnjavanje nastavnika.
Jedno istraživanje je pokazalo da kada u političkoj akciji aktivno učestvuje oko 3,5% stanovništva, proces promene postaje nezaustavljiv. Nenasilne kampanje otpora su po pravilu masovnije i uspešnije.
Na osnovu nezakonitih snimaka i bez jasnog obrazloženja, mladim aktivistima je određen pritvor od 30 dana. Antirežimska javnost je ostala iznenađujuće tiha, a razlog nije teško pretpostaviti.
To je dobrohotan savet, posebno za uzurpatora sa dovoljno sredstava da sebi obezbedi mir i svetu pokloni svoj hit o tome kako gušiti obojenu revoluciju. Ostali uzurpatori jedva čekaju da i oni nauče.
Došlo je vreme da se ogromna energija protesta materijalizuje. Da se usmeri u politički angažman i pretoči u izbornu volju. Tako da novu školsku godinu, na jesen, Srbija dočeka oslobođena aktuelne vlasti.
On zna da su mu kao realna pretnja u političkoj areni (i protiv njihove volje) ostali samo studenti. Kako kad oni ne žele da se bave politikom? Tako što su jedini akter u državi čiji se glas sluša.
Koju god procenu da uzmete, onu da je na ulici bilo 300 hiljada ljudi, pola miliona ili čak i više od toga, nema dileme da je u subotu u Beogradu održan miran skup istorijskih razmera.
Nisam imao ludu sreću da budem zamorac ministarstva sile, ali sam od vojnog komentatora Radića čuo da je u pitanju bio zvučni top, svijetlo oružje koje je naša mati pazarila pre par godina.
Možda nikada nećemo saznati šta se tačno desilo pred kraj petnaestominutne tišine na beogradskom protestu ali, ako je do državnih organa – sigurno je da nećemo saznati.
Gledam proteste u Beogradu i mnogo mi je žao ljudi koji političko rešenje očekuju od studentskog pokreta. Navikli su da se njima upravlja i ne prepoznaju autonomiju ni kad im je neko pokloni.
VIDEO – Studentima, đacima i nastavnicima koji su peške, na biciklima i motorima stigli iz cele Srbije, Beograđani su priredili svečani doček. Vlast čini sve da spreči građane da dođu na protest „15. za 15“.
Svi dosadašnji protesti studenata protekli su mirno. Vučićev režim, međutim, uporno pokušava da im pripiše potencijalno nasilni karakter. Glasove režimskih tabloida sluša i Sinod SPC.
AUDIO – Koja su naša prava u slučaju legitimisanja, pretresa, hapšenja ili prebijanja od strane uniformisane i policije u civilu? Kako se treba ponašati u takvim situacijama? Govori Vladica Ilić.
Studenti koji hodaju iz svih delova Srbije su pred Beogradom. Dolaze da ih svi vide i čuju, da upravo u Beogradu pokažu zaraznu energiju čvrste vere da ovaj grad ne mora biti genius loci besmisla.
Mašina – Nema mnogo prostora za popuštanje svih tih masa ljudi u pobuni, ali još manje prostora za popuštanje ima sam režim. Pa se sada sve pretvara u pozicionu borbu i rat iscrpljivanjem.
One večeri kad je u Aberdarevoj žandarm udario policajca pod kapuljačom, Dačić je pohvalio uzdržanost žandarmerije. Vladar to nije mogao da sluša. Ljutito je napustio ministra i otišao negde.
Pumpaju studenti tražeći normalnu državu na svakom ćošku koji vodi ka Beogradu. Ali pumpa i režim – preko svojih medija najavljuje građanski rat, dok pred Predsedništvo instalira simbole sukoba.
Gle, ministar kulture laže. Malo čudi elaboracija laži. Udario me je, otišao sam kod lekara, lekar je sastavio izveštaj o povredama, s tim sam otišao kod tužioca. Kad na sudu – čovek ga opsovao.
Pismo narodu studenata u blokadi privuklo je mnogo pažnje na zborove građana kao oblik neposredne demokratije. Urgentnija tema je suverenost.
Pumpaćemo ga još / Da je moglo bez pumpanja / Ne bismo ni pumpali / To nam je suđeno / To nam je zaveštano / To nas je održalo / To nam je jedino preostalo / To je najmanje što možemo.
Studentski plenumi su kao sledeći veliki iskorak ponudili zborove. Mislim da to nije rešenje, već svesno ili nesvesno rušenje studentskih zahteva.
Ne vidim u ovom trenutku jači politički gest, snažnije pokazivanje solidarnosti niti efikasniji antirežimski potez od uplate novca za radnike u školama širom Srbije. Mnogi to već čine.
Predsedniku Srbije čak ni nasilje, u kojem je jedino dobar, moglo bi se reći i najbolji, ne polazi za rukom ovih dana. Najavljuje ga, podstrekava, organizuje, ali sve to ide nekako traljavo.
Sve što opozicija uradi na neki način je pogrešno, baš kao što je pogrešno i ono što ne uradi. Mnoge stvari koje se smatraju pohvalnim i hrabrim, postaju pogrešne ako se pomenu u kontekstu opozicije.
Posle dugo vremena, 8. mart nije ni nostalgičan, ni pun poštovanja, ni preozbiljan, a ponajmanje deprimiran i rezigniran. Konačno je otvoreno borben. Žene i svi njihovi stupaju u bojno polje.
Mašina – Studenti, a potom i svi koji su pošli za njima, učinili su što nisu smjeli: uhvatili su liberalnu demokraciju za riječ, što im ona neće oprostiti. Cinizam je bio i ostao njezin intrinzični modus operandi.