Roki u Kosjeriću
Trebalo je da budu nokautirani, potučeni do nogu od strane režimske velesile kojoj su izašli na megdan, ali su Kosjerićani pružili herojski otpor a meč je odlučen na poene, i to sudijskom odlukom.
Trebalo je da budu nokautirani, potučeni do nogu od strane režimske velesile kojoj su izašli na megdan, ali su Kosjerićani pružili herojski otpor a meč je odlučen na poene, i to sudijskom odlukom.
Bila je ovo Pirova pobeda Vučićeve partije u raspadu. Uložio je enormne resurse, ukinuo državu, preusmerio belu tehniku, asfalt i lekove, ali to nije dalo željene rezultate. Naposletku, pribeglo se goloj sili.
Ko je i na osnovu čega procenio da je za lokalne izbore u gradiću sa manje od 10.000 stanovnika bilo potrebno toliko teško naoružanih policajaca? Atmosfera je podsećala na opsadno stanje.
VIDEO i transkript – Članovi inicijative Pobunjeni univerzitet zatvorili su raskrsnicu Kneza Miloša i Nemanjine ulice metalnim ogradama, podigli šatore i poručili da će biti tu do ispunjenja svoja tri zahteva.
Da nije sumornog konteksta duboke političke krize koja već pola godine razdire Srbiju, nova Vučićeva krilatica „Bolje ćaci nego naci“ bila bi samo smešna karikatura realnosti.
Kao čudo pojavio se Raša Nedeljkov u nedelju uveče, pošto se završilo glasanje i rekao – istinu. I znao je da bi istina mogla skupo da ga košta, i njega i njegovu organizaciju CRTA.
U sredu uveče na ulici je pretučen student Pravnog fakulteta u blokadi Petar Živković. Dan kasnije, u Studentskom gradu je napadnut Miloš Pavlović, lider „studenata koji žele da uče“.
Karnevalske ludorije dosegle su takve vrhunce da svakome mora biti jasno da je gotovo. Groteskne scene sa ćacijima, pa štrajk glađu, pa perorez kao oružje masovnog uništenja. Zabavi je kraj.
Slavu Sekretarijata za unutrašnje poslove predsednik Srbije je iskoristio da, kako je to na slavama i običaj, prvo malo izogovara domaćine što prilježnije ne brane trenutne lokalne izbore.
Nastavno-naučno veće Medicinskog fakulteta UB nije izglasalo početak nadoknade nastave. Bio je to dirljiv momenat za sve koji su se 3. juna zatekli u mirnoj ulici Dr Subotića Starijeg.
Zovem se Miloš, nadimak mi je Ćaci. Posle dužeg izložavanja linču usred kampa u kome živim poslednjih meseci, vratih se svom ranijem prebivalištu. Kad tamo – fašisti, a ja tražio drugare.
Pred ocem nacije sedijahu tri mala mudraca, uredno podšišani, jer u Ćacilend stalno nadiru berberi koji žele da šišaju, kao i pralje koje žele da peru i peglaju, pa su kamperi urediti kao članovi hora.
Za razliku od pionirskog doba Odjeka i reagovanja, kada su to bili pesnici i novinari, danas su glavna dva proizvođača mržnje, preosetljive prznice, bivši predsednik države i predsednica parlamenta.
Studentima se i žuri i ne žuri. Žuri im se da izađu na izbore, ali otežu da odgovore da li prihvataju inicijativu Univerziteta u Beogradu da se delimično, ili kako god, vrate na nastavu.
Vlast koja je više puta raspisivala vanredne izbore i trošila milione evra poreskih obveznika isključivo u svom interesu, sada ne priznaje okolnosti koje nalažu proveru njenog legitimiteta.
Ja da sam predsednik Srbije (pu-pu-pu, daleko bilo!) ja bih isto radije da se održi Expo, a da se ne održe izbori. Mada na oba može obilato da se krade. Međutim, vremena su se promenila.
Opozicija treba da se žrtvuje, oko toga se skoro svi slažu, ali smisao te žrtve nije za svakog istovetan. Hajde da procenimo argumente iz ugla što izvesnije smene kriminalnog režima.
Moguće je da čadorska metastaza zahvati čitav Beograd. Pokretu za narod i državu se svidela ta krpena arhitektura, jer su u njoj pronašli novo sredstvo za širenje čuđenja i straha.
Teška borba vodi se na izborima u Kosjeriću i Zaječaru. Tu imamo goloruki narod spram režima koji nemilice troši sve državne resurse. U toj nesrazmeri, pobeda pa čak i tesni poraz bili bi ravni čudu.
Univerzitet u Beogradu izdvojen je da primi Vučićev najžešći udar. Pitanje je da li će biti konsolidovan ili razoren iznutra. Odluku o tome doneće Studenti u Blokadi u poslednjim danima maja.
Nova epizoda političke parodije – Kristal: A šta smem? Inspektor: Da zračiš neutralnošću. Vučić (glas iz zvučnika): Neutralni građanin je temelj demokratije. Kristal: A rektor? Inspektor: Priveden.
Na strašan prizor srpskog dečaka koga davi albanski policajac u Kosovskoj Mitrovici, reagovao je pobunjeni deo društva u Srbiji i izašao na ulicu sa sloganom izlizanim od decenija zloupotrebe.
Odluka Apelacionog suda da zameni zatvorski pritvor kućnim za troje novosadskih aktivista, razljutila je novog ministra pravde pa je podelio nove zadatke onima na čiji rad ne sme da ima uticaj.
Pitanje za fokus grupe: „Kako, na skali od 0 do povraća mi se, ocenjujete izjavu predsednika Srbije da pritvorenici koja štrajkuje glađu i žeđu zapravo nije ništa jer jede i pije kao zmaj?“
VIDEO i transkript – Na protestu „Odbranimo univerzitet“ održanom ispred Vlade Srbije govorile su profesorke Katarina Popović, Marija Babović, Vesna Rakić Vodinelić, Jelena Dobrić, Ljubica Oparnica…
Rastresita čežnja za slobodom bez pobedničke strategije, vodi u stalnu mlaku borbu pod otvorenom represijom. Čekaju nas svakodnevni čudovišni ispadi, koji nadmašuju prethodno najgore iskustvo.
Studentima namećemo breme savršenstva. Ne preispitujemo njihove odluke, samo ih slepo pratimo. Obijamo da preuzmemo deo odgovornosti, postiđeni što nismo umeli da povedemo uspešnu borbu.
Konačno znamo ko vodi zaveru protiv SNS-a uz pomoć Hrvatske i nekih drugih sila koje će se otkriti na samom kraju – očekivano, rektor i Nataša Kandić, sa milijardama evra iz znaseotkuda.
Koliko smo daleko spremni da idemo u pobuni? Šta nismo spremni da damo režimu, gde su naše crvene linije – to je pravo pitanje.
Zamislite da ste otac ili majka mladića koji je bez ikakvog razloga optužen za pokušaj rušenja ustavnog poretka. Sud mu određuje pritvor, pa ga produžava, a onda saznajete da vam je sin pretučen.
U Srbiji se institucije ne ruše jednim spektakularnim udarom već svakodnevno, iznutra. Pod maskom zakonitosti i uz pomoć lojalista u institucijama, državni udar ne mora da puca, već samo da traje.
Uprkos razlikama, ovi protesti imaju zajedničku nit. Reč je o generacijskoj deklaraciji da javni život više neće biti diktiran strahom. I u Srbiji i u Turskoj, studenti su odbili da ćute pred nepravdom.