NISmo mi, keve mi
Predsednik Srbije nikada nije ni delovao stabilno, ali sada se baš usplahirio. Drž’ hrvatske špijune, drž’ opoziciju, drž’ neprijateljske poljoprivrednike i prosvetne radnike.
Predsednik Srbije nikada nije ni delovao stabilno, ali sada se baš usplahirio. Drž’ hrvatske špijune, drž’ opoziciju, drž’ neprijateljske poljoprivrednike i prosvetne radnike.
Bajka ovdašnjeg diktatora je u najavi tragična. Sam je rekao da će ga „lojalisti“ braniti do krvi. Šta takav ispad uopšte znači, i o čijoj krvi govori osobito čuvano lice?
Predsednik nam je rekao da su ovi „čuvari vatre“ za njegov ukus malo ekstremni. Kako izgleda ekstremniji ukus od predsednikovog? Da li su „lojalisti“ ekstremni kao Al Kaida?
Ne nalazimo se u bajkovitom svetu hiljadu i jedne noći. Iako ostaje otvoreno pitanje da li je 17 hiljada lojalista stvar Vučićeve puke mašte ili pak naše ružne i opasne stvarnosti.
Na početku 2025. godine poverenje u vlast više ne deluje monolitno. Koliko je moguća promena u srži naroda koji je pod teretom loše uprave, još koliko juče, klonuo i kopnio duhom.
Odnos predstavnika vlasti prema struci je šibicarski. Više tužilaštvo objavljuje gigabajte dokaza na svom sajtu, jer smo mi to tražili, ali bez optužnice i dijaloga sa strukom.
Opusti se, generacijo, i samo prati studente. Besne, ali racionalne. Neiskusne, ali mudre. Mladi žele da žive slobodno i normalno, u funkcionalnoj državi. Takva sloboda se ne može kupiti.
Pobuna mladih podseća na pobunu ’68. po reakciji sredine: vaše je deco da učite. Tada je to bio kontrolisani odgovor stabilnog društva, a danas društva u rasulu sa haotičnom moći bez autoriteta.
Predsednik Srbije, koji je još pre Trampa i Bregzita ovladao tehnikama kako prevariti publiku populističkim nastupima, dobio je studente za suparnike. I mi smo se namah zaljubili u njih.
Predsednica skupštine optužila je studente da su opskurni zaverenici pod kontrolom hrvatskih obaveštajnih službi, pošto je našla da kod nas ne postoji plenum već je preuzet iz Blokadne kuharice.
Nije mi jasno zašto predsednik nije obećao prosvetarima povećanje plata od 439% odmah, a onda još po 74% u narednih sedam meseci, a to je kumulativno 21246%. Pa nek to odbiju!
Opšti podsmeh i masovna zabava na račun kandidata za tiranina ima sasvim jasne naznake: taj je pri kraju svojih iluzija da za njega nema kraja i verovatno to oseća onim što mu je od pameti i emocija ostalo.
Kako je sto hiljada ljudi na Slaviji, jednom od najbučnijih mesta u zemlji, zaćutalo bez komandnog sistema, bez represije vođe, bez ozvučenja i partijske hijerarhije koja disciplinuje članstvo.
Nastavnici najavljuju potpunu obustavu rada za 20. januar. Do tad, treba brinuti o studentima i đacima da im u školama i na fakultetima ne bude hladno i da ne budu gladni, ali i da ih „službe“ ne povrede.
Građani i eksperti bi trebalo da oforme anketnu komisiju. Ona bi delovala slično anketnom odboru. Sabirala bi sistemske aspekte slučaja i u tu svrhu prikupljala i analizirala dokumentaciju.
ProGlas – Niko normalan u ovakvoj Srbiji, nagriženoj korupcijom i bezakonjem, ne može biti srećan, ali to ne znači da treba da odustane i od ideala čestitog i časnog života.
Stav da treba pustiti studente da sami ovo reše je romantičan, plemenit i izazvan ogorčenošću građana na nemoć opozicije da se na ozbiljan način suprotstavi režimu. Nažalost, nije realan.
Vlast je bila na pragu ostvarenja cilja, stvaranja mirne bare pune nezainteresovanih građana i osiromašenih pristalica. Konačno se zatalasalo. Mladi su se uključili u politički život.
Ove nedelje, u našim školama sudarila su se dva sveta i dve vizije društva. S jedne strane imamo prosvetne vlasti, to jest ceo tekući režim. S druge strane imamo nastavnike i đake.
Koliko god crkva zvonila i zvocala prethodnih godina, koliko god zvečali praporci režimskih televizija, prevlast u ovom trenutku ipak imaju „knjige, braćo, knjige“. A vlast ne zna kako da se ponaša.
Oslobođenje – Pogibija 15 ljudi na željezničkoj stanici u Novom Sadu nije ništa manja tragedija od one u Donjoj Jablanici. Ali nema nigdje nikoga da prosvjeduje, osim napuštenih mještana.
AUDIO – Đaci i nastavnici Užičke gimnazije više neće trpeti uvredljivo ponašanje prosvetnih vlasti, ni pretnje kojima su svakodnevno izloženi. Govori Gordana Danilović, profesorka Užičke gimnazije.
Pad nadstrešnice u Novom Sadu uzdrmao je stubove na kojima se zasniva legitimitet vlasti. Izgrađeno se obrušava, njeno lice na ulicama je sve samo ne pristojno, a budućnost joj okreće leđa.
Dubina političke krize je tolika da se unutrašnja pobuna akumulirala do mere koja je prevazišla prag trpljenja. Niko, međutim, nije predvideo da će varnica planuti među studentima i mladima.
Poslata urgencija za postupanje po krivičnoj prijavi za ratni zločin protiv Ratka Adžića, koji je napao studente tokom blokade u Beogradu.
Kakvu poruku ministarstvo prosvete šalje predlogom da se polugodište završi pre vremena, a nastavnici i đaci pošalju kućama ili gde god, samo što dalje od škola kao mogućeg mesta pobune?
Kad sam čuo da je žandarmerija sa fantomkama upala u niški alternativni klub, zastrašivala i maltretirala goste, a neke od njih i fizički zlostavljala, setio sam se devedesetih u Nišu.
Podržavamo studente i studentkinje, srednjoškolce i srednjoškolke u Srbiji u njihovim zahtevima i spremnosti da u njima istraju. Pridružujemo vam se i na ulici, sve do ispunjenja svih vaših zahteva.
Šta hoće ta studentarija na ulicama više, pitaju se predstavnici vlasti. Sve im je dao predsednik skoro svih građana i građanki Srbije, a oni se ne vraćaju učenju i polaganjima ispita.
Dino kaže: „Mi učenici trećeg a razreda izražavamo solidarmost sa našin frendovima iz Srbije! Tamo su đaci i studenti zablindirali škole i faksove i izašli na ulice da sruše Vučićevu strahovladu!“
Nije pitanje zašto je direktor novosadske gimnazije klečao na stepenicama škole i za šta se molio, mada je zanimljivo razmišljati o tome. Pravo pitanje je kako je ta osoba postala direktor škole.