Rat kod kuće
Pretnje silovanjem i nasiljem nad ženama nije samo pokazatelj nemoći ljudi na vlasti. To je kontinuitet nasilja iz devedesetih koje preti da izbije u svom punom obliku kroz politički obračun.
Pretnje silovanjem i nasiljem nad ženama nije samo pokazatelj nemoći ljudi na vlasti. To je kontinuitet nasilja iz devedesetih koje preti da izbije u svom punom obliku kroz politički obračun.
Srpska privreda je naizgled imuna na politička previranja koja pune ulice od novembra 2024. To je upadljiv podatak u zemlji gde su se istorijski gledano političke krize često prelivale u ekonomske.
Snimci pirotehnike, topovskih udara, brojnih hapšenja ponavljaju se na režimskim televizijama da ubede gledaoce da građanski rat samo što nije počeo.
Neologizam se odnosi na otkriće lika Brnabić na Pinku o zaveri koja je srušila nadstrešnicu na stanici u Novom Sadu da bi izazvala obojenu revoluciju. Vrhunac postiže vladajući apokalipsihotik.
Šanse za spas zajednice jedna za drugom odlaze u nepovrat. I to nije sve, kako se koja prilika propusti, ostaje sve manje opcija. Utisak je da ispred nas sad već stoje samo tragična rešenja.
Čovek koji je svoju čitavu političku karijeru posvetio tome da sistematično i oblaporno, pršljen po pršljen, lomi kičmu društva u kojem je živeo, sada nam je najavio „nešto kompletno drugačije“.
Pristojni i obrazovani gradonačelnik Niša, Dragoslav Pavlović sopstvene građane naziva ustašama, dok se istovremeno dogovara sa lokalnim vođom neonaci-skinheda koji je osuđivan za napad nožem.
Navodni ministar unutrašnjih poslova posebno se uzbudio zbog prisustva stranih sila. Navodni javni tužilac najavio je brojna navodna suđenja, koje je navodni predsednik nazvao pravim imenom: čistke.
Režim preko svojih udarnih grupa pokušava da eskalira sukobe, uvede ogoljeno nasilje i možda proglasi vanredno stanje i uvede otvorenu diktaturu.
Briselska kilavost u suočavanju sa političkom krizom u Srbiji odražava i činjenicu da se koncept „stabilokratije“ koju je EU godinama podsticala, urušava iznutra i gubi svoj operativni smisao.
Crveno noćno nebo, vojska na ulici, ispaljeni meci, krv na asfaltu. Kako posložiti ove slike? Vlast i prorežimski tabloidi odmah su optužili „blokadere“ da su dobili direktivu da izazovu građanski rat.
Da zastavniku nije popustila petlja te se prepao za svoj specijalni život, ne bismo ni saznali da je on sa desetak podoficira tzv. vojske bio tokom protesta na položaju u prostorijama novosadskog SNS-a.
Snimili zastavnika u Novom Sadu kako mlatara pištoljem kod prostorija stranke na vlasti. I zblanuli se, zar smo već do pištolja stigli, malo nam je trebalo. Je l’ ste normalni, to bismo da ih pitamo.
Studentski protesti doneli su nam nešto sasvim novo. Ignorisanje predsednika skoro svih građana i građanki, kao i grupno delovanje, bez isticanja pojedinaca i pojedinki, probudili su nadu.
Šta je zajedničko Oliveri Kovačević, Ivanu Ivanoviću, Tatjani Rosić, Vukašinu Milićeviću i Blagoju Panteliću? Ne povezuje ih ni ideologija, ni generacijska pripadnost, ni sfera javnog delovanja.
Talas TIRV – Kvir zajednica je godinama prisutna na protestima, dok su LGBT+ organizacije podržale studentske zahteve. Najvažnija je autonomija različitih grupa. Zato, hajmo i mi u zborove.
Srboljubi na vlasti i u njenim medijima imaju maštu, sastavljenu od otpadaka rijalitija, žute štampe, internetskog blata, polu-škole, zaboravljenih ili falsifikovanih fakultetskih godina…
Naprednjaci su ove godine u više navrata demonstrirali nasilje nad slovačkom manjinskom zajednicom u Vojvodini. Sve je počelo krađom slike „Stubovi života“ naivnog umetnika Martina Jonaša.
Možda će se na nekom budućem predizbornom mitingu, umesto citata Nikolaja Velimirovića u kome se pominju „kosti i lobanje“ srpskih predaka, čuti kako je nacionalizam i nacionaliste opisao Danilo Kiš.
Kult ličnosti bivšeg predsednika a odnedavno vladara Srbije, postao je nezdrava mešavina lika svetog kralja, vašarskog prevaranta i svetskog trikstera, koji vešto „navigira“ između velikih sila.
VIDEO i transkript – Štancovanjem pomilovanja AV štiti svoje pristalice i batinaše, a žrtve lišava pravde. Govore advokati oštećenih Vladimir Beljanski i Jugoslav Tintor, Vladica Ilić, Sofija Mandić i Miodrag Jovanović.
Jugoslavija je uništena, reče Vučić u nedelju, da Srbi ne bi živeli u jednoj državi. Hm, je l to sad Vučić žali za Jugoslavijom ili priznaje zločin? Bilo je mnogo razloga da se Jugoslavija sačuva…
Predsednik je najavio obračun sa mangupima u svojim redovima. To je priča o zapažanju Hane Arent da totalitarni režimi lažu zato da bismo prestali da verujemo i u istinu.
Zahvaljujući pribranosti Bošnjaka i Srba, huškanje na mržnju u Novom Pazaru nije uspelo devedestih, pa neće ni danas. Ostaje ipak pitanje da li predstavnici Bošnjaka imaju glas ili su ucenjeni lojalisti.
U julu su, za samo 24 časa, zabeležena dva teška zločina nad ženama. Nadležna ministarka je žrtvama održala lekciju o prijavljivanju nasilja. Mediji u ženi nalaze krivca za smrt mladića u tuči.
Spomenik koji bi bio podignut posle svrgavanja tekućeg režima, služio bi kao podsetnik da je opasno po život imati kriminalce na vlasti. Taj budući spomenik otelovio bi vrednost vladavine prava.
Čudno je da Biljana Stojković, koja se zalaže za najviši stepen direktne demokratije, poziv na razgovor i argumentovano obrazložena pitanja smatra opiranjem „logici društvene i istorijske nužnosti“.
Batinaške falange koje ministar policije zove „legitimnim organizacijama“, u zoru 29. jula upale su na Državni univerzitet u Novom Pazaru, tukle i gurale studente, čupale studentkinje za kosu.
Za Novi Pazar su izmislili etnički sukob da bi ponudili (krvavu) ruku pomirenja. Filozofskom fakultetu u Beogradu sledi „inspekcija“ zbog pitanja o studentskim zahtevima na prijemnom.
U svom tekstu Rastislav Dinić iznosi brojne strahove u vezi sa studentskim pokretom i budućom studentskom listom, ali iz specifične pozicije koja ne služi na čast ni njemu niti stranci kojoj pripada.
Pouka građaninu Srbije jednostavna je i duboko sluđujuća: vlast može sve kad joj se hoće, ostali ne smeju ništa pre nego što im se dopusti, jer nikad se ne zna šta je za njih dopušteno.
Šatorsko veselje organizovano je po uzoru na opštenarodna veselja, samo bez naroda i bez ikoga normalnog ko bi se veselio činjenici da predsednik Srbije šatro lumpuje u ime lumpenproletarijata.