Država protiv društva
Prelaz sa studentske na širu društvenu akciju biće najosetljivija faza ovog sukoba između društva i države. Pokret vođen plenumima vodi ka zaustavljanju uzurpiranih institucija.
Prelaz sa studentske na širu društvenu akciju biće najosetljivija faza ovog sukoba između društva i države. Pokret vođen plenumima vodi ka zaustavljanju uzurpiranih institucija.
„Kakvo je to odavanje pošte kad se peče prase?“ šokirani su voditelji i voditeljke vlastougodnih medija u poslednjem u nizu pokušaja da se ospore studentski i građanski protesti.
Pre samo nekoliko godina, na opaske da „iskače iz frižidera“, zaista je izašao iz frižidera. Plašim se šta bi, željan pažnje, sada uradio ako mu poručimo: „Car je go!“
Dok populisti, antidemokrati, antiliberali, antiprosvetitelji koračaju u još jednom pokušaju da pregaze Evropu i zapadni svet, Srbija liči na prvu oslobođenu teritoriju. Samo što to nije dovoljno.
Živim u Pragu, ali svakodnevno pratim studentske proteste. Uvjerena sam da su studenti u Beogradu izrodili još jednu evropsku nenasilnu revoluciju i da ćemo joj vrlo skoro saznati ime.
Ljubljanski gradonačelnik Zoran Janković rešio je da pokvari odnose svojih građana sa pobunjenima u Srbiji: poslao je javno pismo Vučiću i ponudio mu svaku pomoć u teškoj situaciji.
Novi postupak protiv Katarine Petrović pokrenut je navodno zbog izjava koje je dala prošle godine. Jasno je da je pravi razlog nešto drugo. Pozvala je kolege policajce da podrže studentske zahteve.
Mate kaže: „Ustaška tajna služba planira srušit Vučićev režim u Srbiji! A pošto sve šta se tebi događa isti čas izlazi na beogradskon Peščaniku, saćete ti i tvoj frend bit naši agenti! Bereš?“
Aikido zahvat kojem je predsednik Srbije javno podučavao premijerku, tada početnicu u političkom ringu, očito ne pomaže sa studentima. Njihovu snagu ne može da upotrebi protiv njih.
Zahtevi studenata su toliko razumni i časni da jedino nerazumna odanost kartelu na vlasti ili nečastan interes može navesti nekoga da ih ne podrži.
Radar – Priroda vlasti u Srbiji je da krade, od mesne zajednice do predsedništva. Ponekad neki žrtveni jarac bude pušten niz vodu, da bi sistem ostao isti.
Kolona mladih ljudi na maršu prema Novom Sadu, hoda planskim tempom. Sa svih strana, gde god prođu dočekuju ih aplauzi, ponegde i suze. Idu naša deca tamo gde su naumila da završe stvar.
Srbiji je potrebna vlada koju Vučić, ali ni bilo ko drugi, neće moći da izigra i zloupotrebi, i koja će uspešno obaviti svoj glavni, praktično jedini zadatak – da pripremi nove izbore.
Uprkos divnoj snazi studenata, režim se ne povlači. Laže, vara, kreira paralelnu „realnost“. Iz dana u dan potvrđuje da se s njim ništa ne može dogovoriti, iako uporno poziva na dogovor.
Najoštrije osuđujemo targetiranje Maje Stojanović i Dragana Popovića od strane predsednika Republike Srbije, što je direktno dovelo do novih pretnji i zastrašivanja preko režimskih tabloida.
Skoro neprimetno su prošle ostavke predsednika Vlade Miloša Vučevića i gradonačelnika Novog Sada Milana Đurića. U njihovim rečima nema ničega što ukazuje da se osećaju odgovornima za bilo šta.
Matica srpska više ne postoji, kao što ne postoji ni Svetosavska akademija. Tamo je na delu bila ljuštura malograđanske ceremonije koja je nakon pojave studenata pokazala svoj batinaški karakter.
Nema ničeg iznenađujućeg u očekivanju autoritarnog poglavice jedne autoritarne grupe da će njeni članovi slediti komande svog predvodnika. Ipak, pitanje prelazne/ekspertske vlade ne zavisi od njega.
Vlada je pala, srpska i novosadska. Botovi na internetu su poludeli. CNN novinarka najavila je vesti iz Sibira, ali se odmah popravila: iz Srbije. Predsednik nije obnovio svoj repertoar monodrame.
Šta bih rekao na plenumu: Naš zahtev da se oslobode svi protivzakonito uhapšeni i optuženi prepušten je na milost i nemilost pojedincu koji otelovljuje sve ono protiv čega smo ustali.
Marš su blokade i protesti. A studenti mi izgledaju kao sveci. Kao moralni uzori u domaćem političkom polju spram onih koji su zaista izdali i izopačili sve što se izdati i izopačiti moglo.
Od početka studentskih protesta do subote, predsednik Vučić se obratio javnosti 58 puta. Toliko je puta propustio priliku da otvoreno upozori na potrebu da država zaštiti bezbednost okupljenih.
Građani Srbije su kao krajnji izlaz iz tiranije i ugnjetavanja izabrali pobunu. Vlast još uvek nije shvatila da joj je otkazana poslušnost, sve dok pravila ne počnu da važe za sve.
Svetosavski praznik bi morao da zapečati Vučićevu karijeru. Izgleda razumno što pobunjena omladina i njeni najbliži insistiraju na samo jednoj formalnoj stvari. Vučić sam pokazuje za šta je sve kriv.
Omladina je izašla u susret jedinstvenom pokliču društva upućenom opoziciji: ujedinite se u borbi za demokratiju i vladavinu prava! I rezultat je impresivan.
Sve je manje ljudi spremno da svoju slobodu trampi za njegovu. Na kontramitingu zvanom „Ovim šorom, Jagodino“ iskusni trgovac tuđom kožom je pokušao da nam proda ništa za budzašto, a budzašto za sve.
Teško je naslutiti epilog današnjeg dana, ali ustanak je u toku. Generalni štrajk vodi povratku vitalnih funkcija ovakve Srbije. Na ulice se vratio duh pobune koji bi mogao da zaustavi mračnu silu.
Prošla su dva meseca od prvog napada na studente Fakulteta dramskih umetnosti. Od tada smo svedočili desetinama napada na okupljene studente, koji se dešavaju gotovo svakodnevno.
Tako malo nam fali da ovi meseci posle 1. novembra postanu istorijski. Videti tekuće događaje kao epohalne podrazumeva određenu perspektivu. Treba iskoračiti iz uzbudljive sadašnjosti.
Otkako su ovi nestvarno prekrasni mladi ljudi upalili svetlo, jasno se vidi da mi, građani, i pripadnici vladajuće klike živimo u dve kulture, utemeljene na potpuno suprotnim vrednostima.
Skupština Advokatske komore Srbije donela je odluku o obustavi rada. Samo dan kasnije, Viši sud u Beogradu je odredio privremenu meru i odluku „obustavio od izvršenja“, šta god to značilo.
Ustav Srbije kaže da zakoni ne smeju biti u suprotnosti sa međunarodnim pravom. Propis koji reguliše pravo na štrajk star je 30 godina i očigledno suprotan međunarodnim standardima rada.