Posle Niša
Rastresita čežnja za slobodom bez pobedničke strategije, vodi u stalnu mlaku borbu pod otvorenom represijom. Čekaju nas svakodnevni čudovišni ispadi, koji nadmašuju prethodno najgore iskustvo.
Rastresita čežnja za slobodom bez pobedničke strategije, vodi u stalnu mlaku borbu pod otvorenom represijom. Čekaju nas svakodnevni čudovišni ispadi, koji nadmašuju prethodno najgore iskustvo.
Studentima namećemo breme savršenstva. Ne preispitujemo njihove odluke, samo ih slepo pratimo. Obijamo da preuzmemo deo odgovornosti, postiđeni što nismo umeli da povedemo uspešnu borbu.
Konačno znamo ko vodi zaveru protiv SNS-a uz pomoć Hrvatske i nekih drugih sila koje će se otkriti na samom kraju – očekivano, rektor i Nataša Kandić, sa milijardama evra iz znaseotkuda.
Koliko smo daleko spremni da idemo u pobuni? Šta nismo spremni da damo režimu, gde su naše crvene linije – to je pravo pitanje.
Zamislite da ste otac ili majka mladića koji je bez ikakvog razloga optužen za pokušaj rušenja ustavnog poretka. Sud mu određuje pritvor, pa ga produžava, a onda saznajete da vam je sin pretučen.
U Srbiji se institucije ne ruše jednim spektakularnim udarom već svakodnevno, iznutra. Pod maskom zakonitosti i uz pomoć lojalista u institucijama, državni udar ne mora da puca, već samo da traje.
Uprkos razlikama, ovi protesti imaju zajedničku nit. Reč je o generacijskoj deklaraciji da javni život više neće biti diktiran strahom. I u Srbiji i u Turskoj, studenti su odbili da ćute pred nepravdom.
Dva mita cirkulišu u delu akademske zajednice. Prvi je čista zamena teza: ideja da će nastavak blokada ili štrajkovi uništiti univerzitet. Drugi, možda još opasniji, jeste iluzija o povratku na staro.
Studenti i pobunjeni žitelji Srbije brane zemlju od revolucije na državni pogon. Oni su konzervativni na najčasniji mogući način: hoće da sačuvaju institucije i znanje nagomilano u njima.
Posle svega, ostaje da se svako od nas, saglasno svom znanju i savesti, pridruži građanskom otporu sudskim odlukama donetim mimo Ustava i zakona.
Vlada Srbije je obrazovala Radnu grupu za analizu stanja na fakultetima i izradu Nacrta zakona o visokom obrazovanju. Sastav radne grupe dovoljno govori o motivima za njeno formiranje.
Marija Vasić je i dalje u pritvoru. Javnost zna da Marija Vasić nije pritvorenica, ona je talac. Ova država uzima svoje građane kao taoce i to putem suda. Zbiva se sada, upravo sada u Srbiji.
Kao da mu nije bilo dosta što je proteste proglašavao propalim i obećavao da će ih uništiti u celom svetu, nego je morao da srlja i u Niš sa sve pričom kako će napraviti trodnevni skup (trajao dva sata).
Srpska antirežimska scena podeljena je na „čiste“ i „prljave“ aktere. Ako dođu u dodir, „čisti“ će i sami postati nedodirljivi. Ime te podele je „bavljenje politikom“, pre svega izbornom politikom.
Plavi nužnici vesnici su dolaska višeg bića u Niš, rodno mesto kolega, rimskih careva. Izvučena je pouka iz ukazanja imperatora u Sirmiumu, gde su dovedenici bili prisiljeni da vrše nuždu javno.
Okupator je jednom stigao samo do hotela Nais i nije smeo dalje, jer su njegovi besprizorni emisari loše prošli. Sledeći put, rekao je, sve ima da ih razjurim. Da nije mislio da razjuri Nišlije iz Niša?
Borba za život Marije Vasić i protiv institucija koje ignorišu žrtve i privileguju odgovorne, ne izgledaju dovoljno važni cenzorima iz RTS. Pristup se nije promenio od blokade javne televizije.
Jasno je da nema osnovane sumnje da je šestorka učinila delo koje im se stavlja na teret. Bez osnovane sumnje ne bi trebalo da bude ni tromesečnog pritvora, ni životne ugroženosti Marije Vasić.
U svom stripovskom nastavku Orwellove crne povesti, francuski crtač i scenarista Xavier Coste otvara pitanje kakvu je alternativu totalitarizmu moguće stvoriti pod totalitarnim okolnostima.
U krivičnoj prijavi protiv novosadskih aktivista ne navodi se ništa iz njihovog razgovora, snimanog u suprotnosti sa Ustavom. Ne citira se nijedna izjava, samo se „tumači“ šta je ko od njih mislio.
AUDIO – Aleksandar Petrović, advokat profesorke i aktivistkinje Marije Vasić koja je stupila u štrajk glađu i žeđu, podseća na sramni način postupanja policije prilikom njenog privođenja.
Da li studentski pokret, koji trenutno uživa visok nivo društvene podrške, otvorenom saradnjom sa opozicijom preuzima na sebe i deo političkog balasta koji opozicija nosi sa sobom?
Od nacionalnih izbora su u ovom trenutku važniji i sudbina univerziteta i najavljeni režimski skup u Nišu i lokalni izbori u Kosjeriću i Zaječaru. Sve te usputne priče utiču na krajnji ishod.
Akcije na fakultetima, tokom marševa, pedalanja i trčanja diljem Evrope, u otporu režimu koji ih je napadao automobilima, palicama, kamenjem, zvučnim topom, propagandom, postali su deo istorije.
Vučić, čiji su režim Studenti u Blokadi ispravno ogoleli kao „truo do srži“ hita da uzvrati i da pokaže da su i univerziteti u Srbiji „truli do srži“.
Nikada nisu imali ovoliko masovne proteste i u ovoliko mesta, ovako odlučno suprotstavljanje po ulicama i ovoliku rešenost da se istraje. Prvi put sa druge strane fronta imaju organizovanu silu.
Mada svi volimo da mislimo o sebi kao o hrabrim kritičkim misliocima, koji bi bili spremni da dovedu u pitanje svaki većinski stav, u praksi svoje stavove češće oslanjamo na mišljenja drugih.
Razdvojenost politike i univerziteta čista je besmislica. Čitava humanistika, zajedno sa performativnim umetnostima, povezana je s politikom, jer ju proučava, prikazuje i kritikuje.
VIDEO i transkript – Šestoro novosadskih aktivista i aktivistkinja su već dva meseca u zatvoru, a za još šestoro njih je raspisana poternica i određen im je pritvor u odsustvu. Govore advokati uhapšenih.
Umesto žala za 15. martom kao danom D treba se još jednom zahvaliti Studentima u blokadi. Ako izumemo verovatnu upotrebu zvučnog oružja i inscenirane nerede, protest je bio veličanstven.
Svi su stali uz odluku studenata, uz čvršće ili slabije ograde, ali uglavnom sve smislene ograde. To nije napad na studente već jačanje fronta naglašavanjem gde treba pojačati linije napada na režim.
Studenti u blokadi zatražili su raspuštanje Narodne skupštine i raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Akademska zajednica u Srbiji snažno podržava ovaj studentski zahtev.