Mali noćni razgovori
AUDIO – Naš kolumnista Dejan Ilić noćas je pozvan na razgovor u policijsku stanicu. Danas je osumnjičen za krivično delo izazivanja panike i određeno mu je zadržavanje od 48 sati. Pušten je popodne.
AUDIO – Naš kolumnista Dejan Ilić noćas je pozvan na razgovor u policijsku stanicu. Danas je osumnjičen za krivično delo izazivanja panike i određeno mu je zadržavanje od 48 sati. Pušten je popodne.
VIDEO – Ne zna se ko je i kojim sredstvom 15. marta pokušao da izazove tragediju u centru Beograda, ali to jeste bio napad na život, telo i slobode okupljenih ljudi. Govore Vladica Ilić i Katarina Golubović.
A.I.S. živi u Beogradu 12 godina. Tu je završila Medicinski fakultet, zaposlila se i radi, udala se i zasnovala porodicu. Pre nekoliko dana vlast je odlučila da je protera iz Srbije.
Svoju ogromnu pamet i strast studenti bi mogli da usmere na druga, sada mnogo važnija pitanja: mogu li da se dogovore sa drugim akterima pobune; ako mogu, kako to treba da se uradi.
Ime kandidata za predsednika vlade javnost je saznala u tridesetom minutu Vučićeve konferencije za novinare. To je jasna poruka da je prema Vučićevim shvatanjima predsednik vlade niko i ništa.
Mladina – Šestoro vođa studentskih protesta u Srbiji već duže vrijeme se nalaze u Hrvatskoj, u svojevrsnom egzilu i zrakopraznom prostoru, jer im povratak u Srbiju znači i hapšenje.
Tužilac je trebalo da zahteva od v.d. direktora policije da mu preda svo sonično oružje kupljeno 2021. Nepristrasna komisija veštaka bi utvrdila da li je ono korišćeno 15. marta ili nekog drugog dana.
Odgovor Rastislavu Diniću – Da, sada je trenutak za koordinaciju svih anti-režimskih aktera. Ali, gle čuda, to nisu samo partije. One su tek mali, da ne kažem minorni, deo trenutnih aktera na sceni.
Saznajemo da je Nenad Stefanović 26. marta izdao nalog da se „bez odlaganja procesuira i privede dežurnom javnom tužiocu“ Zdravko Ponoš zbog objave na mreži X o zvučnom topu.
Otkad se pojavio u javnom i medijskom životu Srbije, on je omiljeni selebriti. Neki gledaoci i gledateljke se smejulje, drugi bi se zaledili, a neki čekaju da čuju koga i šta će denuncirati.
Radar – Iz prisluškivanog razgovora je jasno da novosadski aktivisti ne pominju ustavne institucije već RTS, ne znaju gde se nalazi TV-studio, a u akciju bi poneli pripremljene transparente.
Teče rok za formiranje nove vlade. Ili do novih izbora. Nova čisto stranačka SNS vlada bi se suočila sa upitnim legitimitetom, jer je jasno da se Srbija nalazi u dubokoj društveno-političkoj krizi.
Kako sad stoje stvari, umesto izbora ili prelazne vlade, Srbija će dobiti – novu vladu. Iz redova koalicije na vlasti kažu – što bismo išli na izbore, imamo većinu i dalje, sastavićemo vladu očas posla.
Vučić vlast neće predati mirno ali nasilje se mora izbeći po svaku cenu. Tako glasi opoziciona „kvadratura kruga“ koja se mora rešiti. Da li je to taktika ili zamka nije jasno, ali nije ni važno.
Sastanak studenata Filozofskog fakulteta u Beogradu sa glavnim sindikatima predstavljen je kao neviđeni uspeh. Prosvetni radnici nisu bili srećni.
Naizgled privlačan, ali suštinski pogrešan zaključak koji izlaz iz krize vidi u povlačenju iz mejnstrim medija i parlamentarne borbe, zapravo je prepuštanje teritorije neprijatelju.
Pre više od dve nedelje grupa naših sugrađana optužena je za pokušaj rušenja ustavnog poretka na osnovu snimka koji je napravila BIA. Šestoro je uhapšeno i određen im je jednomesečni pritvor.
Diktatura je tu, u našim glavama. Naša imaginacija podešena je prema parametrima diktature. A to onda uliva strah. Što naposletku otežava da se pruži otpor. Najave hapšenja rektora upravo tome i služe.
Predugo je javni diskurs u Srbiji izložen udarima dezinformerskih talasa koji dolaze iz jednog političkog središta gde se odvija čitav niz zemljotresa na velikim dubinama, pre svega ličnim.
Tri slovenačke institucije osudile su u otvorenom pismu ponašanje komesarke za proširenje EU i zatražile da Marta Kos javno izrazi solidarnost sa pokretom za pravnu državu u Srbiji.
Sudeći po brakorazvodnoj statistici ispada da se glasač vladajuće stranke više pridržava stranačkog nego bračnog zaveta i da lakše oprašta kad mu očekivanja iznevere stranački nego bračni drugovi.
Skupovi podrške studentima održani su na svim kontinentima, uključujući i Antarktik, u 158 gradova širom sveta od kojih su 115 u Evropi…
Neki ljudi misle da su protesti splasnuli i boje se toga. Ako prestanemo, mogla bi da nas zatekne sudbina Gruzije ili nešto još gore. Ovdašnji feudalac je već bio spreman da se preda ili utekne.
„Uskoro dolazim u Niš i razjuriću batinaše koji misle da mogu da prave red u Srbiji!“ – zapretio je razjareni gost hotela nadomak rodnog mesta rimskih imperatora. Otišao je međ finiji svet u Brisel.
Studenti ne traže promenu vlasti već pravdu, ali njihov zahtev otvara pitanje temeljnih vrednosti političkog sistema u Srbiji. U tom svetlu, koncept prelazne vlade nije adekvatno rešenje.
Strategija režima u pokušaju da okonča blokadu univerziteta u Srbiji svodi se na dve osnovne mere: „razbacati“ studente koji blokiraju fakultete i uceniti profesore da izvode nastavu.
Politička parodija u pet činova, inspirisana Beketom, stvarnošću i jajima – Estragon: Kažu Vučić sutra šeta Nišom. Vladimir: Šeta? Bez 400 policajaca i jednog tenka za svako jaje? Estragon: Tako piše.
Da bi utvrdilo da zvučni top niko nije čuo, video i upotrebio, tužilaštvu su bila dovoljna samo dva dana. Takva brzina bez presedana po svemu sudeći je objašnjiva samo servilnošću prema predsedniku.
Roditelji koji žele da deca idu u školu kao argument u prilog svom cilju navode da su čak i u Hitlerovoj Nemačkoj deca išla u škole. Sasvim slučajno, pogodili su srž aktuelnog problema u obrazovanju.
Da li je režimsko nasilje nad studentkinjom kojoj je bejzbol palicom polomljena vilica, jednako strašno kao i nasilje nad odbornikom opozicione stranke kome je neki batinaš SNS-a kolenom slomio rebro?
Postavka „zbor protiv Vlade“ neopravdano je brzo zatvorila neka pitanja, ostavljajući Srbiju u bezizlazu. Kao doprinos mirnom izlasku iz političke i društvene krize, ističem tri ključna mita.
Mi smo dugo, teško i mnogo povređivano društvo, čak toliko da smo počeli da sumnjamo i da li smo uopšte društvo ili samo nevoljni skup na okupiranoj teritoriji. Bolest nam se samouvereno cerila u lice.