Predstavnici Vlade u Savetu Fakulteta političkih nauka
Deo saveta čine ministarke Maja Gojković i Jadranka Joksimović, profesori Uroš Šuvaković i Jovan Bazić, bivši studentski funkcioneri…
Serija tekstova nastalih pre svega na inicijativu izdavačke kuće Fabrika knjiga i njenog urednika Dejana Ilića.
Deo saveta čine ministarke Maja Gojković i Jadranka Joksimović, profesori Uroš Šuvaković i Jovan Bazić, bivši studentski funkcioneri…
U jednom je predsednik u pravu – srpski udžbenici istorije zaista loše pišu o Jasenovcu. Uzmimo Istoriju za 8. razred osnovne škole Vajagića i Stošića, u izdanju Kletta. Šta srpski đaci tu čitaju na str. 159?
Sada kada je i Vučić to prihvatio, DJB bi mogla da razradi svoju borbu protiv antisrpskih udžbenika. Zašto se zaustaviti na bacanju samo jednog udžbenika i zašto samo u Beogradu?
Ne znam zašto će država da piše udžbenike iz geografije. Da li je Kosovo deo Srbije ili nije, kao i gde je srpski svet nije predmet geografije. I ako zna nešto o tome, šta ona zna o geografiji sveta?
Neće nama stranci pisati udžbenike – tako su otprilike prošle nedelje govorili Vulin i Vučić. Ali čitalac zna da je preko ministarstva prosvete država uvek bila jedini ovlašćeni i mogući autor udžbenika.
Musolinijevski nastupi Vulina dobili su još jedan nastavak u njegovom obraćanju licima koja glume poslanike, na mestu gde je nekada bila skupština.
Svoj predmet – engleski jezik – Sanja Simić de Graf predaje povezujući ga sa veronaukom, tako da njeni đaci uče engleski jezik prevodeći reči Očenaša (Molitve Gospodnje) na engleski.
Profesor iz Amerike preko interneta nudi besplatne udžbenike u Srbiji. Ako bi obrazovanje trebalo da bude besplatno, zar ne bi trebalo pozdraviti velikodušni gest dobrotvora Kavčića?
Drugo polugodište u Srbiji počinje tačno na vreme, kako je i planirano, dok je u nekim evropskim zemljama (Britaniji i Nemačkoj, na primer) polazak dece u školu odložen zbog novog talasa zaraze.
Novinarka kaže: roditelje najviše brine da li će deca, zbog okolnosti u kojima će se odvijati škola, „da zaostanu što se tiče nekih znanja, nekih informacija“. To verovatno zaista muči većinu roditelja.
Članovi Odbora za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i informatičko društvo su za svog predsednika opet izabrali Muamera Zukorlića.
Dvojica veseljaka opušteno su razgovarali o donacijama EU-a za naše škole. Od 2003, razmeće se Fabrizi, iz EU su stigli milioni evra da bi naša prosveta postala „naprednija“. Kakav nesrećan izbor reči.
Potreba da se nastavnici i deca kontrolišu pomoću škole pokazuje se i u vezi sa ocenjivanjem. Nedvosmisleno uputstvo glasi, sve što se tiče škole može se prebaciti na mrežu, izuzev ocenjivanja.
Istog dana kada je Čudanov unapređen, otpušten je Rodoljub Kubat, redovni profesor na bogosloviji. Prvi je zaštićen svetom slobodom mišljenja, a drugi je zbog praktikovanja te slobode izopšten.
Nastava na mreži je skuplja od one uživo. Iz toga sledi da bi školarine trebalo povećati, a ne smanjiti, kao što traže studenti. A ako je nastava na mreži lošeg kvaliteta – za nju ne treba dati ni dinara.
Notorni Kon kaže: nastava je organizovana po grupama i ako se dvoje iz grupe razboli „ta se grupa isključuje i prelazi na on line nastavu“. Čitaocu je sigurno zapao za oko termin „isključuje“.
Školegijum – Ima li škola odgovor na pitanje kako delovati ispravno u moralno korumpiranom okruženju? Tako je: ovo pitanje je lakše od odgovora.
Kada se preobimno gradivo s početka školske godine ukrsti sa potencijalnom nastavom na mreži zbog novog skoka zaraze – školsku 2020/21. možemo mirno da precrtamo kao nepostojeću.
Iz ugla odbrane od zaraze, kaže Kon, nema boljeg dana za početak školske godine od 1. septembra. Dakle, zdravstvena situacija je sve bolja da bi vrhunac zdravlja bio dostignut baš 1. septembra.
U Njujorku koji ima preko milion učenika, gradonačelnik je predstavio plan (koji se oslanja na osoblje i opremu koji ne postoje) o nastavi sa fizički prisutnom decom od 1 do 3 dana u sedmici…
Logika naizmenične nastave ravna je logici zabrane kretanja vikendom da bi se žitelji Srbije zaštitili od zaraze. To je uvrnuta i siledžijska logika, koja ne daje nikakve zdravstvene rezultate.
Čitalac je mnogo puta čuo da stvari u Srbiji stoje bolje nego u Nemačkoj. I dok tamo sa strepnjom očekuju blisku školsku budućnost, Šarčević nas uverava da se kod nas sve zna do u „sitna crevca“.
Čeka nas, po svemu sudeći, otvaranje škola 1. septembra. Ministarstvo zdravlja prigodno prijavljuje pad dnevne stope novoobolelih: od 17. avgusta dnevna brojka se skoro prepolovila…
On koji vlada koronom i kovidom, uključujući i respiratore, niskom i visokom gradnjom, ekonomijom, vozovima i letećim kolima, čak i američkim izborima, nema šta da kaže o školi najesen.
U utorak je Šarčević samo ponovio sve što je govorio i pre utorka, dakle – ništa. Da bi već u sredu i to ništa poništio rekavši da će odlazak u školu od 1. septembra zavisiti od tekućih prilika.
Zaraza je mogla biti okidač za ozbiljne promene nabolje u domaćem obrazovnom sistemu: za više autonomije u školama; za više nastavnika; za manja odeljenja; za manje školskog gradiva.
Rad škola u četiri smene, od jutra do mraka, sa dvadesetak minuta pauze između smena, nije ostvariv, a neverovatno je i da ga je neko uopšte zamislio, pa onda još i predložio.
Svest o tome da povratak na redovno školovanje neće biti moguć ni u septembru formira se krajem juna i početkom jula, kada kreću prve najave kako će se raditi u školskoj 2020/21.
Evo kako uskrsnuću Desanke dajemo sedam dana, a ja sam se po prvi put postideo. I to rečenice Dejana Ilića: „Dragana Đorđevića su prevarili. Pored drugih, prevarila ga je Zona Mrkalj“.
Dragana Đorđevića su prevarili. Pored drugih, prevarila ga je Zona Mrkalj. U odgovoru na moj tekst, on ne pominje po imenu sve koji su ga izneverili. Šturo kaže da su to profesori sa fakulteta.
Odgovor člana „Desankine komisije“ Dejanu Iliću: Prvo, nije u pitanju jedan Zavod, nego dva: Zavod za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja i Zavod za unapređenje obrazovanja.
Iz svog ugla, Aleksandar Stević je objasnio šta sve nije problem u odluci da se iz programa za jedan školski razred, a ne iz škole uopšte, povuče delo jedne domaće pesnikinje.