Nije sve u nauci, ima nešto i u Petnici
U poslednjih godinu dana, Centru za promociju nauke (CPN) često se poklanjala pažnja, ali vest o imenovanju novog direktora ove institucije prošla je sasvim nezapaženo.
Serija tekstova nastalih pre svega na inicijativu izdavačke kuće Fabrika knjiga i njenog urednika Dejana Ilića.
U poslednjih godinu dana, Centru za promociju nauke (CPN) često se poklanjala pažnja, ali vest o imenovanju novog direktora ove institucije prošla je sasvim nezapaženo.
Ministar prosvete istovremeno šalje dve poruke – prosveta jeste važna, ali su zakoni važniji; obrazovanje je važno, ali tržište rada je važnije; nastavnici su važni i nema ih dovoljno, ali ćemo neke ipak otpustiti.
NOVA REČ! Srđa Popović, Nenad Dimitrijević, Jasna Dragović-Soso, Dejan Ilić, Viktor Ivančić, Predrag Brebanović, Đorđe Pavićević, Srđan Milošević
Ne tako davno, desnica se borila za kontrolu nad nastavom humanističkih disciplina na američkim univerzitetima. Danas bi je konzervativci najradije sasvim ukinuli.
Ministar Verbić i pomoćnik Šuvakov ili laskaju sebi ili obmanjuju javnost navodeći da su na meti nasilnih napada visokoobrazovne mafije zbog svojih dostignuća u ‘reformama’.
Predlog zakona o udžbenicima, koji je upravo povučen iz procedure za usvajanje, dan pre nego što je o njemu trebalo da se raspravlja u skupštini, jeste bio loš. Dobro je što je povučen.
Iz novog izdanja Fabrike knjiga: “Koji dijalekat je najpravilniji” je pitanje koje ne bi trebalo postavljati. Kada neko govori ili piše književnim jezikom, ne bi trebalo da bude moguće odrediti odakle dolazi.
Tekst Rade Stijović Jezik ne voli stege, ali voli red, objavljen 9. maja u Politikinom kulturnom dodatku, tipičan je normativistički tekst, pa se može čitati kao katalog opštih mesta u normativnoj srbistici.
Nije ispunjen zahtev za izuzimanjem prosvete od umanjenja od 10 odsto, neće biti pregovora o obećanoj novčanoj pomoći… pa se potpisivanje sporazuma može smatrati klasičnom kapitulacijom.
Kampanja Negujmo srpski jezik je reprezentativna za način na koji se u Srbiji normira jezik. Proterivanje reči i oblika iz jezika nema veze s čuvanjem jezika, već se svodi na nepotrebno šikaniranje govornika.
Ministar prosvete tvrdi da umanjenje plata zaposlenima u prosveti koji su ostali u štrajku „apsolutno jeste po zakonu“, to jest da „nastavnici u štrajku imaju sva prava, osim prava na zaradu za ono vreme koje nisu radili“.
Članovi sindikata koji su prekinuli štrajk dobiće cele plate, iako su i oni držali skraćene časove. Sa njima su potpisani i novi kolektivni ugovori. Onda su nam nastavnici Srbije održali čas iz građanske hrabrosti.
Idem na protestno okupljanje ispred Užičke gimnazije. Dan je sunčan. Pet policajaca stoji kraj crkvene porte, odmah pored Gimnazije. Izgleda kao da im je neprijatno.
U toku je nemilosrdni obračun sa prosvetnim radnicima u štrajku, ali ni visoko obrazovanje nije pošteđeno u kampanji koju vlast vodi protiv čitavog sistema obrazovanja.
Školegijum – Kako su se u popularnoj kulturi menjale predstave o pedagogiji, za 25 godina između filmova Društvo mrtvih pesnika Petera Weira i danas aktuelnog Ritma ludila Damiena Chazellea.
Ovakvo obrazovanje je u Srbiji nemoguće jer nedostaje jedan od dva ključna partnera – privreda. I ovo je validan argument samo ako prihvatimo da je osnovna svrha obrazovanja da proizvodi radnu snagu za tržište rada.
Ministar prosvete je uveo prinudnu upravu, v.d. direktorka nema licencu za rad, zaposleni su u štrajku, u toku je potpisivanje peticije, a preko 1000 građana je učestvovalo u protestnoj šetnji u centru grada.
Zahvaljujući profesorki Paunović „misterija 6,5 posto“ je odgonetnuta. Ona je istražila šta se dešava iza paravana i utvrdila da se smanjenje ne odnosi na državnu upravu, nego na naučnike, profesore, sudije…
Ponovimo svojim rečima šta je rekla ministarka Kori Udovički: u državnoj upravi i administraciji viškova nema; najveći problem su škole, bolnice i sudovi.
Verbić odaje utisak čoveka koji je postao ministar kako bi se upoznao sa problemima u prosveti, konstatovao koliko ih puno ima, i zaključio da nisu sazreli uslovi za njihovo rešavanje.
Novi nacrt zakona ima malo veze sa obrazovanjem. Namere predlagača više se kreću u merkantilnom nego u prosvetnom smeru. To nije slučajno: obrazovanje je jedan od najčuvanijih segmenata našeg društva.
Biti čitalac postaje identitet za sebe. On se ne zadovoljava prisutnim i žudi za još nečim. To nešto on pronalazi u intimnoj vezi sa srodnim dušama iz drugih vremena.
Jasno je da otpuštanje neće biti transparentno, jer će svaki šef sam, a to znači diskreciono, odlučivati ko će ostati bez posla. A tamo gde ima mnogo diskrecionog odlučivanja, ima i mnogo korupcije.
Ministarka državne uprave i lokalne samouprave odgovorila je u „Politici“ od 17.1.2015. na tekstove koje smo Mario Reljanović i ja objavili na Peščaniku u četvrtak 15, odnosno u petak 16. januara.
Zamišljam, recimo, dekane kako se pred Novu godinu šetaju po hodnicima svojih fakulteta i merkaju koga će da „šutnu“ dok kolegama ljubazno upućuju najbolje želje za 2015.
Na koji način će se javnost upoznavati sa razvojem „racionalizacije“, potencijalno najmasovnijeg otpuštanja zaposlenih u Srbiji ikada: izgleda 6,5%, izgleda linearno, izgleda do 30. juna 2015. godine?
Smatra se da se „standardi“ postavljaju iznad dostignutih nivoa kvaliteta. U praksi, oni se obično postavljaju niže od dostignutih nivoa, da bi ih privatni kapital lakše „preskočio“.
Britanski savet, komercijalna privatna ustanova, je na račun diplomiranih filologa i matičnih fakulteta obezbedio proširenje svog tržišta, a naš ministar prosvete im se na tome srdačno zahvalio.
Školegijum – Priča o seksualnoj edukaciji u školi nikada nije priča samo o mladima i njihovim potrebama; to je uvek i poprište na kome se vodi pedagoška i kulturna borba za definisanje zajednice.
Tu se štiti – lanac izdiranja: poniženja koje trpite na poslu do sada ste mogli da istresate na slabijima od vas. Ali sada, poručuje Milivojević, država će vas lišiti i to malo moći koju uživate u svom domu.
Svi koji su za telesno kažnjavanje dece su hrabri borci za slobodu. S druge strane su naravno, a ko drugi, vojnici dobro organizovane vojske novog totalitarizma, kvazistručnjaci i izdajnici.