Rezervni položaj
Za sad znamo da se u škole vraćaju nastavnici i učenici u Užicu, Zrenjaninu i Čačku. Samo što neće raditi normalno. Vraćaju se na režim rada škola u štrajku. Časovi će trajati 30 minuta.
Serija tekstova nastalih pre svega na inicijativu izdavačke kuće Fabrika knjiga i njenog urednika Dejana Ilića.
Za sad znamo da se u škole vraćaju nastavnici i učenici u Užicu, Zrenjaninu i Čačku. Samo što neće raditi normalno. Vraćaju se na režim rada škola u štrajku. Časovi će trajati 30 minuta.
Uskraćivanje plata nastavnicima koji su u štrajku postavlja pred građane Srbije test solidarnosti i odgovornosti. No pasarán, ovde i sada, znači sprečiti kažnjavanje nastavnika.
Ne vidim u ovom trenutku jači politički gest, snažnije pokazivanje solidarnosti niti efikasniji antirežimski potez od uplate novca za radnike u školama širom Srbije. Mnogi to već čine.
Stereotipi o nekompetentnim režimskim ljudima kao pravnicima „sa Uniona“ ili drugih privatnih fakulteta, dobijaju bizarnu formu lova na veštice. Pritom nijedan od njih nema veze sa Unionom.
AUDIO – U četvrtak je u Čačku zakazan protest prosvetnih radnika. Ministarstvo nastavnike u blokadi tretira kao nevaljalu decu. Govori Gordana Danilović, profesorka Užičke gimnazije.
Vučić na Srbiju gleda kao što direktorka gleda na Petu. Ako se neko pita kako će izgledati Srbija ako protesti ne budu imali srećan kraj, neka samo prati događaje u Petoj. Srbija će biti pod ključem.
U političkoj stvarnosti, kada predsednik vlade da ostavku, vlada je u komi. Ali, mi nemamo stvarnost nego košmar. Tako naša vlada u komi podnosi zahteve skupštini i odoše zakoni na glasanje.
Povodom teksta Tatjane Rosić: Mali privatni fakultet kao pravni Uniona ne može biti avangarda radikalnih metoda borbe. I to nije korporativno razmišljanje, već pitanje opstanka te ustanove.
Po kom osnovu je predsednica skupštine dobila informacije o podnetim ustavnim žalbama? Kako ona uopšte može da zna kada će biti podnete one žalbe koje još nisu?
Predstavnici izvršne vlasti pojačavaju tenzije u društvu, dok odgovornost za krizu i njene posledice potpuno neosnovano svaljuju na prosvetne radnike.
Vučić i njegovi radikali su razvlašćeni. Mogu se praviti da još drže vlast, ali to je njihova iluzija. S jedne strane priznaju da su izgubili moć, ali se ponašaju kao da su i dalje u punoj snazi.
U osnovnim i srednjim školama je prisutan miks potpune obustave nastave i minimuma procesa rada. Zahtevi su umnogome u skladu sa studentskim, kao i originalnim zahtevima sindikata prosvete.
Juče je vlada Srbije poslala pismo svojim ambasadama u državama EU. U pismu stoji da je vlada ispunila sve zahteve studenata i još se kaže da su studenti baš divni i sve što traže je na mestu.
Uprkos divnoj snazi studenata, režim se ne povlači. Laže, vara, kreira paralelnu „realnost“. Iz dana u dan potvrđuje da se s njim ništa ne može dogovoriti, iako uporno poziva na dogovor.
Tako malo nam fali da ovi meseci posle 1. novembra postanu istorijski. Videti tekuće događaje kao epohalne podrazumeva određenu perspektivu. Treba iskoračiti iz uzbudljive sadašnjosti.
Iz nezavisnog sindikata nastavnika kažu da je preko 55 odsto škola stalo u ponedeljak. U Beogradu čak preko 80 odsto svih škola, a 90 odsto gimnazija. Ministarka prosvete ima drugačije podatke.
Sada se već mesecima zvanična politika raspirivanja mržnje i proizvoljnog crtanja meta obija o glavu samog režima. Deceniju i više ta ih je politika držala na vlasti, a sada ih ruši iz dana u dan.
Kako sada na ulici imamo politički aktivnu omladinu, mlade ljude koji se interesuju za funkcionisanje države, kada vlasti toliko dugo nastoje da ih uvere da ne mogu ništa da postignu.
Voleo bih da je ovo letak: fale mi samo štamparija i poljoprivredna avijacija koja bi ga razasula po svim školskim dvorištima, kao što su nemački leci svojevremeno prekrili Drvar i okolinu.
Za razliku od studenata, nastavnici svoju bitku biju sami. Na poziv studenata, svi smo pojurili na Slaviju. Kada su nas nastavnici i vaspitači pozvali proletos ispred skupštine, nije nas bilo nigde.
Predsednik vlade ponovo je pozvao predstavnike sindikata nastavnika na razgovor. Par dana ranije, pretio je otkazima ako nastavnici uđu u obustavu rada. Vlasti se plaše uvoda u generalni štrajk.
Nastavnici najavljuju potpunu obustavu rada za 20. januar. Do tad, treba brinuti o studentima i đacima da im u školama i na fakultetima ne bude hladno i da ne budu gladni, ali i da ih „službe“ ne povrede.
Ove nedelje, u našim školama sudarila su se dva sveta i dve vizije društva. S jedne strane imamo prosvetne vlasti, to jest ceo tekući režim. S druge strane imamo nastavnike i đake.
AUDIO – Đaci i nastavnici Užičke gimnazije više neće trpeti uvredljivo ponašanje prosvetnih vlasti, ni pretnje kojima su svakodnevno izloženi. Govori Gordana Danilović, profesorka Užičke gimnazije.
Kakvu poruku ministarstvo prosvete šalje predlogom da se polugodište završi pre vremena, a nastavnici i đaci pošalju kućama ili gde god, samo što dalje od škola kao mogućeg mesta pobune?
Nije pitanje zašto je direktor novosadske gimnazije klečao na stepenicama škole i za šta se molio, mada je zanimljivo razmišljati o tome. Pravo pitanje je kako je ta osoba postala direktor škole.
Đaci gimnazije u Kraljevu od četvrtka blokiraju nastavu. Blokada se nastavlja i danas. Deca su odrasla i naučila da je protest nužni oblik bitisanja ljudi u nečovečnim okolnostima.
Čak i kada u vezi s padom nadstrešnice uhapse profesora s Građevinskog fakulteta i oglasi se taj fakultet, Univerzitet – ćuti. Univerzitetu su na pameti neke druge stvari. Režim je krenuo da ga pregazi.
Kao koncentrični krugovi, protesti se šire oko novosadske železničke stanice i sad već, zahvaljujući studentima, stižu do Niša i Kragujevca. Ali to nije kap koja će preliti čašu i potopiti Vučića.
Učenici govore da nije bilo potrebno da ih neko izvede da bi pokazali saosećanje i tugu, ali se predsednik vlade ne predaje – pustite vi to, nego recite da li su vas nastavnici izveli ili nisu.
Sva je prilika da je sporni predlog samo privremeno sklonjen, a da je inicijativa dovođenja stranih univerziteta „na mala vrata“ i dalje aktuelna.
Stranim univerzitetima ništa ne brani da dođu. Apsurdno je akreditaciju zameniti diskrecionom odlukom vlasti. Sve bi to premijer morao da zna.