Državna matura iz ugla učenika
Moje ime je Luka, učenik sam 2. razreda Treće beogradske gimnazije. Kao jedan od tri predstavnika moje gimnazije bio sam u ministarstvu prosvete na sastanku o projektu državne mature.
Serija tekstova nastalih pre svega na inicijativu izdavačke kuće Fabrika knjiga i njenog urednika Dejana Ilića.
Moje ime je Luka, učenik sam 2. razreda Treće beogradske gimnazije. Kao jedan od tri predstavnika moje gimnazije bio sam u ministarstvu prosvete na sastanku o projektu državne mature.
Učenici u Srbiji često izostaju sa nastave. Svaki četvrti neopravdano ne dođe u školu bar jednom u dve nedelje. Pomoćnik ministra kaže da je korak ka rešavanju ovog problema uvođenje e-dnevnika.
Deca se u ponedeljak vraćaju u učionice: raspust neće biti produžen, učenici od 1. do 4. razreda nastavu će pohađati neposredno, dok će viši osnovci i srednjoškolci raditi po kombinovanom modelu.
Ministarstvo je pozvalo đake odabranih beogradskih škola da smisle kakva im je učionica potrebna i kako da za nju prikupe donacije. Povlačenje države prikazuje se kao prirodno i neizbežno.
Na sajtu ministarstva prosvete stoji da je cilj kampanje „da predstavi najvažnije rezultate reforme obrazovanja u prethodnom periodu, kroz primere dobre prakse i predstavljanje uspeha pojedinaca“.
Da li se početnih troje obolele dece, zbog kojih je odeljenje i bilo podeljeno računa u obolele u polovinama? Ako da, kako se to troje deli između dve grupe? Ako ne, šta biva sa procentima?
Roditelji u Valjevu protestuju i kažu da njihova deca nemaju iste uslove školovanja kao deca u Beogradu i Novom Sadu. Od ponedeljka svi srednjoškolci u Valjevu nastavu slušaju online…
Predviđeni zeleni, žuti i crveni režim slili su se u žutu žitku masu. I tamo gde škole tobože rade normalno – u zelenom režimu dakle – sve više dece i odeljenja prelaze u žuti ili crveni režim.
Svoju „normalnost“ ministar prosvete požurio je da gurne pod tepih patriotizma: 1. septembar u svim školama širom Srbije počeće „intoniranjem ili izvođenjem“ državne himne Bože pravde.
Nije se još slegla prašina oko odluke da škole od septembra krenu u punom kapacitetu, a već je stigla nova odluka: veliki broj škola vraća se na režim rada iz septembra prošle godine, u takozvanu žutu zonu.
Radno telo Vlade pod nazivom Krizni štab, nema nikakve – ali baš nikakve – nadležnosti da odlučuje o uslovima i načinu sprovođenja nastave. A sada taj štab ima i svoj izmišljeni Tim za škole.
Ministarstvo prosvete je propustilo da uradi najbitniju stvar za svoje rešenje – da kaže kako će se raditi u školama u sva tri režima: zelenom, žutom i crvenom. Jer, program bi za sve morao biti isti.
Početkom avgusta direktori škola dobili su dopis iz ministarstva prosvete da urade sve da se što više dece/đaka vakciniše. Neka čitalac sebe sada zamisli na mestu direktora škole. Čita dopis i razmišlja…
Šta je, po ministru, svrha obrazovanja? Da se korona ne utemelji u njemu. Šta je sa ostalim svrhama, ministre? Ministar: pa bilo bi dobro da i njih škole ispune, ali ako to ne može, onda ništa.
Za razliku od jevrejskih učenika koji uče književnost cionističkog pokreta koja slavi osnivanje Izraela 1948, palestinski učenici ne čitaju palestinske klasike koji se uče širom arapskog sveta.
Deca se mogu osposobiti da prepoznaju eksploataciju ili političku obmanu i autoritarnost. Mogu saznati da put do boljeg života ne vodi jedino preko upisa na tehničke fakultete…
Kada razbacuje fakultetske zgrade po Novom Beogradu, Kumodražu, Borči, gde tačno u vezi sa tim i načelnom idejom decentralizacije, Stojčić vidi zgradu poput Univerzitetske biblioteke?
Ovih dana mladi ljudi biraju i upisuju se na fakultete. Neki od njih završiće na katedrama za srpski jezik i književnost. Nema ih mnogo. Zapravo, malo ih je. Iza tog malog broja stoji priča o – identitetu.
Filozofija se kao predmet briše iz srednjih škola. Već tri godine je ukinuta na smerovima elektrotehničar računara i energetike. Ostaće u gimnazijama, medicinskoj i donekle birotehničkoj školi.
Šta će raditi škole kada najesen stigne novi talas? Ima li ministarstvo prosvete plan? Ili bar uvid u stanje posle tri polugodišta pod koronom? Ako nema ni jedno ni drugo – šta će nam to ministarstvo?
Ako stiže 4. talas računari su možda korisniji od udžbenika, koji mogu da se postave na internet, a da im deca pristupaju sa svojih računara. Dok bi ministarstvo pokrilo troškove izdavačima udžbenika.
Autokratski režim je progutao parlament, tužioce i sudove, poverenike i ombudsmane, medije, izbore, planine, reke, slobodu, istinu i milione evra. Sada je na red došao univerzitet.
U Britaniji je u toku velika rasprava o obrazovanju za vreme korone. Strahuje se da bi čitava jedna generacija dece mogla biti izgubljena. Za to vreme, kod nas je najveći problem proslava mature.
Bogoslovski fakultet je osnivač UB onoliko koliko sam ja osnivač Bitlsa. Univerzitet je osnovan 1905, a PBF je počeo sa radom tek 1920.
Uvođenje savremenih tehnologija u nastavu nemaju smisla ako škole i dalje nemaju fiskulturne sale ni funkcionalne toalete, u kojima nastavnici nemaju osnovna sredstva za rad…
Deo saveta čine ministarke Maja Gojković i Jadranka Joksimović, profesori Uroš Šuvaković i Jovan Bazić, bivši studentski funkcioneri…
U jednom je predsednik u pravu – srpski udžbenici istorije zaista loše pišu o Jasenovcu. Uzmimo Istoriju za 8. razred osnovne škole Vajagića i Stošića, u izdanju Kletta. Šta srpski đaci tu čitaju na str. 159?
Sada kada je i Vučić to prihvatio, DJB bi mogla da razradi svoju borbu protiv antisrpskih udžbenika. Zašto se zaustaviti na bacanju samo jednog udžbenika i zašto samo u Beogradu?
Ne znam zašto će država da piše udžbenike iz geografije. Da li je Kosovo deo Srbije ili nije, kao i gde je srpski svet nije predmet geografije. I ako zna nešto o tome, šta ona zna o geografiji sveta?
Neće nama stranci pisati udžbenike – tako su otprilike prošle nedelje govorili Vulin i Vučić. Ali čitalac zna da je preko ministarstva prosvete država uvek bila jedini ovlašćeni i mogući autor udžbenika.
Musolinijevski nastupi Vulina dobili su još jedan nastavak u njegovom obraćanju licima koja glume poslanike, na mestu gde je nekada bila skupština.
Svoj predmet – engleski jezik – Sanja Simić de Graf predaje povezujući ga sa veronaukom, tako da njeni đaci uče engleski jezik prevodeći reči Očenaša (Molitve Gospodnje) na engleski.