Nacionalno kompletan idiot
Mi već tri i po decenije gradimo jedan te isti identitet i pokušavamo da na njega naslonimo državu. I uprkos silnom trudu i radu „države“ i identitet i država nam se uporno raspadaju u paramparčad.
Serija tekstova nastalih pre svega na inicijativu izdavačke kuće Fabrika knjiga i njenog urednika Dejana Ilića.
Mi već tri i po decenije gradimo jedan te isti identitet i pokušavamo da na njega naslonimo državu. I uprkos silnom trudu i radu „države“ i identitet i država nam se uporno raspadaju u paramparčad.
Pored vidljivog policijskog nasilja, u Srbiji je u toku i jedan skriveni okršaj koji se vodi kroz urušavanje naučnog i obrazovnog sektora, sa posledicama koje taj krah povlači za sobom.
Ministarstvo prosvete je odlučivalo o tome hoće li dopustiti da se upiše nova generacija studenata. Dozvola za upis čekala se nedeljama i stigla je u poslednji čas. I to ne za sve fakultete.
Opet tajni snimci, pa poruke, pa hapšenja i dokazi koji nisu dokazi. I opet bi da se ruše država i poredak, a rušili bi ih sve neki goloruki i bosonogi ljudi naoružani samostrelom (kom. 1).
Govor Katarine Popović povodom Dana Filozofskog fakulteta na protestu Pobunjenog univerziteta na raskrsnici Miloševe i Nemanjine – Ulica je danas naša katedra, raskrsnica naš amfiteatar.
VIDEO i transkript – Članovi inicijative Pobunjeni univerzitet zatvorili su raskrsnicu Kneza Miloša i Nemanjine ulice metalnim ogradama, podigli šatore i poručili da će biti tu do ispunjenja svoja tri zahteva.
Da nije sumornog konteksta duboke političke krize koja već pola godine razdire Srbiju, nova Vučićeva krilatica „Bolje ćaci nego naci“ bila bi samo smešna karikatura realnosti.
Studentima se i žuri i ne žuri. Žuri im se da izađu na izbore, ali otežu da odgovore da li prihvataju inicijativu Univerziteta u Beogradu da se delimično, ili kako god, vrate na nastavu.
Ministarka nacionalne bezbednosti poništila je Harvardov sertifikat za prijem inostranih studenata. Brza sudska blokada ovog rešenja stigla je kao olakšanje. Ali nema mesta opuštanju.
Teška borba vodi se na izborima u Kosjeriću i Zaječaru. Tu imamo goloruki narod spram režima koji nemilice troši sve državne resurse. U toj nesrazmeri, pobeda pa čak i tesni poraz bili bi ravni čudu.
Univerzitet u Beogradu izdvojen je da primi Vučićev najžešći udar. Pitanje je da li će biti konsolidovan ili razoren iznutra. Odluku o tome doneće Studenti u Blokadi u poslednjim danima maja.
VIDEO i transkript – Na protestu „Odbranimo univerzitet“ održanom ispred Vlade Srbije govorile su profesorke Katarina Popović, Marija Babović, Vesna Rakić Vodinelić, Jelena Dobrić, Ljubica Oparnica…
Koliko smo daleko spremni da idemo u pobuni? Šta nismo spremni da damo režimu, gde su naše crvene linije – to je pravo pitanje.
Dva mita cirkulišu u delu akademske zajednice. Prvi je čista zamena teza: ideja da će nastavak blokada ili štrajkovi uništiti univerzitet. Drugi, možda još opasniji, jeste iluzija o povratku na staro.
Studenti i pobunjeni žitelji Srbije brane zemlju od revolucije na državni pogon. Oni su konzervativni na najčasniji mogući način: hoće da sačuvaju institucije i znanje nagomilano u njima.
Vlada Srbije je obrazovala Radnu grupu za analizu stanja na fakultetima i izradu Nacrta zakona o visokom obrazovanju. Sastav radne grupe dovoljno govori o motivima za njeno formiranje.
Vučić, čiji su režim Studenti u Blokadi ispravno ogoleli kao „truo do srži“ hita da uzvrati i da pokaže da su i univerziteti u Srbiji „truli do srži“.
Razdvojenost politike i univerziteta čista je besmislica. Čitava humanistika, zajedno sa performativnim umetnostima, povezana je s politikom, jer ju proučava, prikazuje i kritikuje.
U svojoj knjizi „Kapitalistički realizam“ pokušao sam da istražim veze između postpolitike, postideologije, uspona neoliberalizma i povezane epidemije depresije, posebno među mladima.
Koliko konzervativaca je potrebno za ravnotežu na univerzitetima? Koliko marksista? Da li da uvedemo kvote za Jevreje koji podržavaju Palestinu ili za muslimane koji mrze Hamas?
Jasno je da Trump 2.0 koristi moralnu paniku povodom woke kulture i propalestinskih protesta kao izgovor za potčinjavanje institucija koje su na više načina pretnja svim ambicioznim autokratima.
Trampov rat protiv visokog obrazovanja vodi se u izgradnji mafijaške države, gde je don taj koji raspodeljuje i novac i moć. Treba uništiti nezavisne centre intelektualne i, donekle, političke moći.
Bogatstvo i moć Amerike počivaju na dva stuba: univerzitetima i preduzećima. Univerziteti proizvode ideje i obrazovanje, a preduzeća investicije i inovacije. Čini se da Trump želi da uništi oba.
Zavere „obojene revolucije“ nema, jer je u ovom buntu sve javno. Zato je bilo neophodno pronaći glavnog zaverenika, pa je Vučić preko svojih polupismenih čauša upro prstom u rektora Univerziteta u Beogradu.
Povodom izjave Aleksandra Vučića da će se zalagati za preusmeravanje sredstava iz državnog budžeta ka privatnim fakultetima, sa indignacijom osuđujemo ovaj pokušaj sejanja razdora u akademskoj zajednici.
Dok zabrinuti čitalac čita ove redove, ja stojim u Bulevaru Zorana Đinđića ispred broja 104. Jeste, tu je policijska stanica u kojoj se, dok stojim ispred nje, nalazi rektor UB Vladan Đokić.
Pozivamo sve kolege da stupanjem u štrajk odgovore na opasnosti po akademsku zajednicu Srbije najavljene izborom nove Vlade.
Kako sad stoje stvari, umesto izbora ili prelazne vlade, Srbija će dobiti – novu vladu. Iz redova koalicije na vlasti kažu – što bismo išli na izbore, imamo većinu i dalje, sastavićemo vladu očas posla.
Sastanak studenata Filozofskog fakulteta u Beogradu sa glavnim sindikatima predstavljen je kao neviđeni uspeh. Prosvetni radnici nisu bili srećni.
Diktatura je tu, u našim glavama. Naša imaginacija podešena je prema parametrima diktature. A to onda uliva strah. Što naposletku otežava da se pruži otpor. Najave hapšenja rektora upravo tome i služe.
Strategija režima u pokušaju da okonča blokadu univerziteta u Srbiji svodi se na dve osnovne mere: „razbacati“ studente koji blokiraju fakultete i uceniti profesore da izvode nastavu.
Roditelji koji žele da deca idu u školu kao argument u prilog svom cilju navode da su čak i u Hitlerovoj Nemačkoj deca išla u škole. Sasvim slučajno, pogodili su srž aktuelnog problema u obrazovanju.