Popularna, visoka ili kultura za narod
Predgovor za autorovu novu knjigu „Škola za ’petparačke’ priče“: Poruku iz naslova treba shvatiti kao predlog da se u škole uvedu dela popularne kulture.
Serija tekstova nastalih pre svega na inicijativu izdavačke kuće Fabrika knjiga i njenog urednika Dejana Ilića.
Predgovor za autorovu novu knjigu „Škola za ’petparačke’ priče“: Poruku iz naslova treba shvatiti kao predlog da se u škole uvedu dela popularne kulture.
Uloga obrazovanja u svim političkim utopijama pokazuje u kolikoj meri se čini prirodnim da se stvaranje novog sveta započinje s onima koji su po rođenju novi.
REČ – Nacionalizam se čini neuništivim, i pri tome lojalnost plaća sigurnom i udobnom egzistencijom. Cijena varira od savjesti do savjesti.
Američki model visokog obrazovanja je priznat i primenjuje se u skoro celom svetu. Iako donosi izuzetne rezultate, on pada na ispitu lakšeg pristupa pristojnom obrazovanju po razumnoj ceni.
Pitanje glasi: kako treba da izgleda društveno pravičan obrazovni sistem? U potrazi za odgovorom nameće se lokalni obrazovni sistem u gradu Porto Alegre u Brazilu.
Na birače utiču medijski i kulturni sadržaji koji se u krajnjoj liniji generišu na fakultetima društvenih nauka. U tome je politički značaj fakulteta na kojima se ove nauke razvijaju.
REČ: O knjizi Majkla Epla Obrazovanje na „pravom“ putu i zatvaranju osnovnih škola po Srbiji. U Beogradu se za sada gase OŠ „Đuro Strugar“ i OŠ „Stari grad“.
NOVA REČ! Branko Vučićević (1934-2016), Nenad Dimitrijević, Čarls Reznikov, Dean Duda, Biljana Stojković, Zoran Grozdanov, Nenad Veličković; Michael Rosen, L.P. Benezet, Hana Arent, Michael W. Apple, Nenad Jovanović, Jelena Lalatović, raša kominac radoslav…
„Moj sin nije upisao fakultet i sada će da postane radnik. Ponosan sam na to što će biti radnik“, rekao je predsednik vlade i zloupotrebio svog sina u promociji jedne promašene obrazovne politike.
Školegijum – Film „Pored mene“ Stevana Filipovića u Puli je dobio Zlatnu arenu, u Sarajevu nagradu mlade publike, a u Srbiji ga je videlo preko 80.000 ljudi.
Hrvatska kultura i školstvo su rezultat autokratskog hipernacionalističkog projekta, baš kao i sama država Hrvatska. Taj projekt je započeo 1991. i realizirao se zahvaljujući podršci velikog broja ljudi.
Jutarnji list – Ja, Dubravka Ugrešić, u potpunosti podržavam inicijative gđe. Željke Markić. Njoj su već 1991. obećali neke stvari…
Dok se sklapa foto robot novog srpskog ministra prosvete, na drugoj obali Dunava je preko 50.000 ljudi izašlo da odbrani reformu obrazovanja koju bi da zaustavi tekuća hrvatska vlast.
Na Trgu bana Jelačića se okupio sve neki pozitivan pristojan svijet, učitelji valjda, profesori, nastavnici, građevinari, službenici… Zapravo građani, u onom pravom smislu te riječi.
Novi list – Širi se moralna panika od same pomisli da bi najdraža junakinja djevojčica koje sanjaju svatove i prinčevske kočije mogla poći svojim putem: “Kraljica Elsa lezbijka? Razmislite o našoj djeci, ideja je zastrašujuća.”
Naopakim „merama štednje“ u visokom obrazovanju u Srbiji prvo će biti izloženi studenti i naučni radnici u institutima, ali – pokazuje nam to globalni trend – na red će ubrzo doći i sami predavači.
Juče je otkazana tribina na kojoj je trebalo da bude reči o predlogu novog zakona o visokom obrazovanju. Tribinu je praktično zabranio Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu.
Biznis i finansije – Mi smo postali mala i siromašna sredina ne samo po finansijskoj moći nego i po ambicijama. Domaća ekonomija se zasniva na sve većem stepenu zavisnosti od aplikacija rešenja koja nameću strane moćne kompanije.
Nervoza u naučnim redovima je dovela i do sukoba instituta i fakulteta. Problem je u tome što su profesori svakako plaćeni za nastavu, dok su primanja istraživača vezana samo za projekte.
Školegijum – Možda bi đacima i nastavnicima bilo zanimljivo da iz ugla sveta straža S. Lukjanjenka bace pogled na vlastitu političku zajednicu i grupe koje je čine.
У Саопштењу Византолошког института САНУ у којем се академик Љубомир Максимовић брани од критика поменуто је и моје име, у контексту и на начин који не одговарају истини.
Šta ćemo reći deci: ovo je naš i vaš zajednički svet, vredan vaše ljubavi? Kako treba da izgleda obrazovno uvođenje u svet obeležen živim nasleđem besmislene smrti, mržnje i moralne konfuzije?
Ćutanje je nespojivo sa akademskim slobodama, sa pravom univerzitetskog nastavnika da predaje i istražuje onako kako misli da treba. Ali ja sam ćutala, u neprekidnom strahu da ću izgubiti ugovor.
Nije svrha mog teksta bila – to je čini mi se očigledno – da prosuđuje i presuđuje o sadržini Pravilnika. Tema je nešto što mnogo više zanima ovdašnju javnost – zdravstveno stanje nauke u Srbiji.
Donošenje novog Pravilnika o kategorizaciji i rangiranju naučnih časopisa je vrlo ozbiljan posao, iz koga je društveno-humanistička naučna zajednica bila gotovo potpuno isključena.
Prilog raspravi o načinu bodovanja naučnih časopisa: Pravilinik ministarstva prosvete je apsolutno kriminalan u delu koji se odnosi na društvene nauke.
Još jedan prilog raspravi o bodovanju naučnih časopisa: Nije sporno da je nauci u Srbiji potrebno uspostavljanje ozbiljnih kriterijuma. Tome bi doprinelo i malo kontakta sa realnošću…
Odgovor Vesne Miletić na tekst Bauk amerikanizma potvrđuje argumente iz ovog teksta i čini lošu uslugu potpisnicima apela nastavnika Filozofskog fakulteta.
U svom tekstu Bauk amerikanizma Mijat Lakićević se bavi raspravom između ministarstva prosvete i apelom istraživača iz društveno-humanističkih oblasti.
Tekst Mijata Lakićevića Bauk amerikanizma objavljen 27.2.2016. na portalu Peščanik predstavlja uvredu za srpsku nauku i naučnike. Reč je o neprihvatljivoj generalizaciji nauke u Srbiji.
Ministarstvo prosvete je htelo da naše naučnike natera da objavljuju u prestižnim svetskim časopisima. Koji su, „izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo“, uglavnom američki.
Pred novi štrajk prosvetnih radnika: zbog blizine izbora ni oni ni ministar nemaju šta ni da izgube ni da dobiju, pa je možda trenutak za pravi razgovor o svim problemima domaćeg obrazovnog sistema.