„Obične“ junakinje: Irena Sendler, Diana Budisavljević, Kate Evans
Školegijum – Ima li škola odgovor na pitanje kako delovati ispravno u moralno korumpiranom okruženju? Tako je: ovo pitanje je lakše od odgovora.
Serija tekstova nastalih pre svega na inicijativu izdavačke kuće Fabrika knjiga i njenog urednika Dejana Ilića.
Školegijum – Ima li škola odgovor na pitanje kako delovati ispravno u moralno korumpiranom okruženju? Tako je: ovo pitanje je lakše od odgovora.
Kada se preobimno gradivo s početka školske godine ukrsti sa potencijalnom nastavom na mreži zbog novog skoka zaraze – školsku 2020/21. možemo mirno da precrtamo kao nepostojeću.
Iz ugla odbrane od zaraze, kaže Kon, nema boljeg dana za početak školske godine od 1. septembra. Dakle, zdravstvena situacija je sve bolja da bi vrhunac zdravlja bio dostignut baš 1. septembra.
U Njujorku koji ima preko milion učenika, gradonačelnik je predstavio plan (koji se oslanja na osoblje i opremu koji ne postoje) o nastavi sa fizički prisutnom decom od 1 do 3 dana u sedmici…
Logika naizmenične nastave ravna je logici zabrane kretanja vikendom da bi se žitelji Srbije zaštitili od zaraze. To je uvrnuta i siledžijska logika, koja ne daje nikakve zdravstvene rezultate.
Čitalac je mnogo puta čuo da stvari u Srbiji stoje bolje nego u Nemačkoj. I dok tamo sa strepnjom očekuju blisku školsku budućnost, Šarčević nas uverava da se kod nas sve zna do u „sitna crevca“.
Čeka nas, po svemu sudeći, otvaranje škola 1. septembra. Ministarstvo zdravlja prigodno prijavljuje pad dnevne stope novoobolelih: od 17. avgusta dnevna brojka se skoro prepolovila…
On koji vlada koronom i kovidom, uključujući i respiratore, niskom i visokom gradnjom, ekonomijom, vozovima i letećim kolima, čak i američkim izborima, nema šta da kaže o školi najesen.
U utorak je Šarčević samo ponovio sve što je govorio i pre utorka, dakle – ništa. Da bi već u sredu i to ništa poništio rekavši da će odlazak u školu od 1. septembra zavisiti od tekućih prilika.
Zaraza je mogla biti okidač za ozbiljne promene nabolje u domaćem obrazovnom sistemu: za više autonomije u školama; za više nastavnika; za manja odeljenja; za manje školskog gradiva.
Rad škola u četiri smene, od jutra do mraka, sa dvadesetak minuta pauze između smena, nije ostvariv, a neverovatno je i da ga je neko uopšte zamislio, pa onda još i predložio.
Svest o tome da povratak na redovno školovanje neće biti moguć ni u septembru formira se krajem juna i početkom jula, kada kreću prve najave kako će se raditi u školskoj 2020/21.
Evo kako uskrsnuću Desanke dajemo sedam dana, a ja sam se po prvi put postideo. I to rečenice Dejana Ilića: „Dragana Đorđevića su prevarili. Pored drugih, prevarila ga je Zona Mrkalj“.
Dragana Đorđevića su prevarili. Pored drugih, prevarila ga je Zona Mrkalj. U odgovoru na moj tekst, on ne pominje po imenu sve koji su ga izneverili. Šturo kaže da su to profesori sa fakulteta.
Odgovor člana „Desankine komisije“ Dejanu Iliću: Prvo, nije u pitanju jedan Zavod, nego dva: Zavod za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja i Zavod za unapređenje obrazovanja.
Iz svog ugla, Aleksandar Stević je objasnio šta sve nije problem u odluci da se iz programa za jedan školski razred, a ne iz škole uopšte, povuče delo jedne domaće pesnikinje.
Večernje novosti tvrde da vandali iz Zavoda za unapređivanje obrazovanja iz školskog programa proteruju Desanku Maksimović.
U Italiji će se univerzitetska nastava sledeće godine odvijati online. Tzv. pandemija je iskorišćena kao povod za sveobuhvatnu difuziju digitalnih tehnologija, koja se sad poslušno sprovodi u delo.
Zaista, šta to „za našu decu“ nudi i garantuje tekući kriminalni režim? Dualno obrazovanje, naravno. Čitalac bi rekao, nema laži, nema prevare. Sve se kaže jasno i nedvosmisleno.
Srbija je izbačena iz Evropske asocijacije za obezbeđivanje kvaliteta u visokom obrazovanju. Da li ovaj tužan događaj znači da se naše diplome više ne priznaju u inostranstvu. Za sada ne.
Kako je telu za akreditaciju i proveru kvaliteta u visokom obrazovanju Srbije odbijena molba za obnavljanje članstva u Evropskoj asocijaciji za obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju.
Dok uvodi dualno obrazovanje i održava loš položaj prosvetnih radnika, ministarstvo proizvodi čitav niz navodno vizionarskih i tehnoloških inicijativa koje temeljno maše ulogu države u svemu tome.
Školegijum – Škola nije crkva. Čak i kada se u njoj uči veronauka. Ako crkva, u skladu sa svojom doktrinom i može od svojih vernika da zahteva apsolutnu poslušnost, škola to ne sme da čini.
Treba da se pomirimo sa idejom da tržište rada zadaje i utvrđuje kurikulume. Dualno obrazovanje je u stvari avangarda domaćeg obrazovanja. A na njenom čelu je ko drugi nego ministar Šarčević.
Lakše je promeniti programe na univerzitetima nego kasnije, pošto su sve potrebne škole već završili, prosvetne radnike doškolovavati da dobiju znanja za koja su bili uskraćeni na fakultetu.
Analiza rezultata PISA testa pokazuje da naša deca školu ne vide kao dobar put za uspešnu karijeru i ispunjen život, kao i da je 80% đaka iz trogodišnjih srednjih stručnih škola – nepismeno.
Ako se čitalac brinuo, može da odahne. Srbija je stabilna zemlja. Barem ako je suditi prema konačno pristiglim rezultatima sa PISA testiranja iz 2018, koji se skoro poklapaju sa rezultatima iz 2012.
VIDEO i transkript – 10. oktobra je održana 21. tribina u novom ciklusu Nije Filozofski ćutati, govore: Božidar Radenković, Miodrag Jovanović, Slobodan Prvanović, Milan Vukomanović, Ognjen Radonjić.
Školegijum – Filmovi o školi se uvek bave potencijalima ljudi da oblikuju okruženje u kome žive. Ovde ću govoriti o tri filma o školi: u Americi, Africi i Jugoslaviji („Majstori, majstori“ Gorana Markovića).
Dana 24. septembra rektorka Ivanka Popović objavila je da staje u odbranu studenata i jedinstva univerziteta. Sledeći put kada se zapitate da li su studenti u pravu, setite se ovog dana.
Rektorka je rekla da što pre treba utvrditi istinu o doktorskom radu Siniše Malog – i postala junakinja dana… Tako malo je dovoljno da se u Srbiji postane junak – pozitivni ili negativni, svejedno.
Ne radi se o tome da se Mali i Stefanović uzdignu do respektabilnog statusa doktora nauka. Naprotiv, radi se o tome da se zvanje doktora nauka unizi, devalvira i spusti na nivo Malog i Stefanovića.