Anatomija MAGA desnice
Trampovski intelektualci oblikovali su nova tri stuba američkog društva: otpor prema imigraciji, podrška ekonomskom nacionalizmu i spoljnopolitička doktrina sa Amerikom na prvom mestu.
U januaru 2014. počela je rasprava u kojoj su do sada uzeli učešće: Mijat Lakićević, Milutin Mitrović, Dejan Ilić, Vladimir Gligorov, Rastislav Dinić, Stefan Aleksić, Biljana Stojković…
Trampovski intelektualci oblikovali su nova tri stuba američkog društva: otpor prema imigraciji, podrška ekonomskom nacionalizmu i spoljnopolitička doktrina sa Amerikom na prvom mestu.
Lakićević svodi Smita na nekoliko teza: privatni interes spontano proizvodi opšte dobro, slobodna trgovina prirodno vodi miru, dok su svetski problemi posledica odstupanja od inače zdravog poretka.
Znamo po čemu je 9. mart poznat u Srbiji. Te 1991. ovde se demonstriralo u ime slobode. Istog dana, dva veka ranije, pojavila se buduća biblija liberalizma.
Moji ostareli prijatelji koji i danas pokazuju isti žar vere u neoliberalizam izgledaju mi kao ideološke iskopine iz sveta koji je odavno nestao. Oni ne dolaze s Venere ili Marsa, već sa Titanika.
Onda se pojavio Trump. Kao izabrani nosilac vlasti on želi da kontroliše i Federalne rezerve. Da li ga to približava demokratskom taboru? Ne, on u stvari učvršćuje neoliberalnu agendu.
U eri populizma zanimljivo je Schmittovo mišljenje da je diktator, uz dovoljnu podršku javnosti, otelovljenje demokratije, dok su institucije koje teže kompromisu, poput parlamenta, njeni neprijatelji.
Moj tutor na Kembridžu nije verovao u demokratiju. Mislio je da je paternalistička uprava bolje rešenje. Članovi koledža, rekao mi je jednom, već 15 godina raspravljaju o tome kako osvetliti predvorje.
Ne možemo da razumemo hibride ekstremne tržišne ideologije, autoritarizma, ekstremne desnice i društvenog konzervativizma ako ne istražimo njihove često zamršene rodoslove.
I neoliberalizam i ekstremna desnica preziru globalnu jednakost i solidarnost izvan okvira nacije. Oboje kapitalizam vide kao jedini mogući sistem i procenjuju građane po njihovoj produktivnosti.
Uspeh Trumpa i drugih zagovornika antiglobalizma naveo je mnoge da proslave „kraj neoliberalizma“. Ipak, oni koji su od njega profitirali ostali su u središtu Trumpovog projekta.
Čini se da zdravorazumski odgovor na to pitanje mora biti, ne. MMF je posvećen zaštiti svetskog kapitalističkog sistema, što svaki socijalista može samo osuditi. Mislim da je to pogrešan odgovor.
Slobodno kretanje robe, kapitala i radne snage ograničava se već deceniju. Koji su bitni elementi neoliberalne globalizacije uopšte ostali netaknuti?
Dan Trumpove inauguracije simbolično će označiti kraj ere globalnog neoliberalizma. Globalizam se pretvorio u nacionalizam, a neoliberalizam se primenjuje isključivo u ekonomskoj sferi.
Iz arhive, 2016: Sve je duži spisak onih koji se dive nesputanoj drskosti novih lidera. Trump je postao predsednik SAD jer je Amerikancima jasno stavio do znanja da će biti upravo onakav vođa kakvog žele.
Iz arhive: Ljudi koji upravljaju velikim privredama sveta sve manje veruju da je ekonomija sposobna da odgovori svom zadatku. Ona sve više liči na nauku koja rešava probleme koji više ne postoje.
Možda je nemoguće boriti se protiv klimatskih promena, podsticati srednju klasu u naprednim ekonomijama i smanjiti globalno siromaštvo. Bilo koja kombinacija dva cilja ide na štetu trećeg.
Poreska i redistributivna politika, kao i politika zapošljavanja, politika investiranja, sve je to ovde identično kao u Velikoj Britaniji i Francuskoj.
Često se ponavlja da je liberalizam u krizi. Ali koji liberalizam? Da li govorimo o skupu ideala ili o institucijama? Ili o politikama koje se sprovode u nekim zapadnim zemljama?
Finansijska pomoć kompanijama gura nas u sve veće gubitke samo da bismo održali goli život, dok čuvamo sistem koji ne samo da generiše krize, već i ograničava moguća rešenja.
Lokalna vladavina najbogatijih i globalna vladavina najmoćnijih toliko su ideološki ukorenjene da u dogledno vreme neće doći do promene i ostvarenja jednakosti između ljudi i država.
Termin neoliberalizam neizbežan je u raspravama na zapadu. Obično se koristi kao uvreda, sinonim za kapitalizam krvavih kandži i očnjaka. Ali istoričari osporavaju takvu upotrebu bar od 2018…
Nedavno sam u jednoj raspravi na Twitteru pisao o značaju čitanja i poznavanja klasika ekonomske misli, recimo od Quesnaya do Pareta, koji su ovde arbitrarno izabrani kao polazna i završna tačka.
Loše plaćeni poslovi iz zapadne perspektive su dobro plaćeni poslovi iz perspektive siromašnih zemalja. Izgradnja međunarodne solidarnosti radnika propada na teškom terenu ličnih interesa.
Globalna trka ka dnu je izašla iz mode. Traga se za minimalnim stopama za multinacionalne korporacije, a industrijske politike se vraćaju na velika vrata. Zemljama u razvoju preporučujem oprez.
Zbog zavisnosti društva od bankarskog platnog sistema centralne banke zasipaju novcem bogate, ostali žive u stagnaciji i strogim merama štednje.
Dok samo dvojica milijardera poseduju bogatstvo kao 40 odsto Amerikanaca na dnu distributivne lestvice, vreme je da klasu milijardera nateramo da pruži pravičan doprinos društvu.
Kao što je neprimetno istiskivao feudalizam, sve dok ljudski odnosi nisu postali tržišno utemeljeni, tako se kapitalizam sada postepeno povlači pred novim modusom ekonomske organizacije.
Nijedan evropski socijaldemokratski lider to nije uradio u zadnjih 40 godina. Njegov poreski plan definiše osnovni problem neoliberalizma: nadnice su preniske, a profiti previsoki.
U Grupi G7 je postignut dogovor o izmeni oporezivanja multinacionalnih kompanija, kako bi se stalo na put izbegavanju plaćanja poreza. Ovaj dogovor je ubrzan troškovima pandemije…
Nacrt sporazuma država članica G7 podrazumeva uvođenje minimalne globalne poreske stope za najveće korporacije od 15%, kao i da se deo njihovog profita usmeri u zemlje u kojima posluju.
Južnoamerička duga tradicija preispitivanja klasične političke ekonomije pomaže nam da drugačije promišljamo odnos tržišta i morala.
Zaključak poslednje knjige: Da li je liberalizam zastareo? Zastarela je diskusija o njemu koja koristi pogrešne suprotnosti. Narativ o sukobu naroda i elite je naročito pogrešna dijagnoza o našoj epohi.