Šta je nama srpski svet?
DwP – Ako bismo stvari predstavili krajnje slikovito, Rusi su goloruki stajali dok je nestajao SSSR, dok su Srbi vitlali oružjem širom jugoslovenskih teritorija dok je država nestajala u plamenu.
DwP – Ako bismo stvari predstavili krajnje slikovito, Rusi su goloruki stajali dok je nestajao SSSR, dok su Srbi vitlali oružjem širom jugoslovenskih teritorija dok je država nestajala u plamenu.
Stefanović je uvek bio čovek zadatka, a zadaci su bili najgluplji mogući, jer mu je takav bio i nalogodavac. Vučić ga je, nesvestan sličnosti, gradio po modelu čuvenog inspektora Kluzoa.
Brnabić je kinjila žitelje Srbije bezrazložno oštrim merama, a sada im ugrožava živote tako što ukida sve mere jer u njih ne veruje – izuzev vakcina. A već smo videli – vakcina nije dovoljna.
Pokažete Brnabić da se u 2021. umire više nego u 2020. i pitate je zašto nema prikladnih mera i zašto se mere na snazi ne poštuju. A ona kaže – ja ne verujem u mere, verujem u vakcine.
Da biste zajednički kontrolisali izbore, morate verovati jedni drugima. To međusobno poverenje mora stajati na čvrstom obećanju da se neće ulaziti u koaliciju sa strankama tekućeg režima.
A onda ja njemu kažem – je l si ti normalan bre. A šta on kaže? Ma pusti to nego je l možeš da zamisliš u kakvom sam stanju bio kad sam to rekao ambasadoru jedne od najmoćnijih zemalja sveta?
Kako bi se deca u školama u Srbiji igrala izbora, kao što se trenutno igraju deca u Nemačkoj? Lako je zamisliti kako se naša deca posle ovakve političke obuke vraćaju kući razbijenih glava.
Taman je spasao ćirilicu, kad odoše tablice dođavola. Nema odmora za „srpskog“ spasitelja. A da će se dogoditi 2021. znalo se još 2016, kada je produžen na 5 godina dogovor o tablicama.
Da li se početnih troje obolele dece, zbog kojih je odeljenje i bilo podeljeno računa u obolele u polovinama? Ako da, kako se to troje deli između dve grupe? Ako ne, šta biva sa procentima?
U drugoj polovini 20. veka dan proboja Solunskog fronta 15. septembra 1918. počeo je da figurira ne više kao velika pobeda nego kao tragični poraz tzv. srpske ili, ako hoćete, velikosrpske ideje.
Predviđeni zeleni, žuti i crveni režim slili su se u žutu žitku masu. I tamo gde škole tobože rade normalno – u zelenom režimu dakle – sve više dece i odeljenja prelaze u žuti ili crveni režim.
Nagli porast broja zaraženih u septembru bio je očekivan. Kao što je bilo očekivano da režim u vezi s tim ništa ozbiljno ne preduzima. Primer za to je, naravno, polazak u školu.
Prvo smo dobili himnu u školi, a onda na ulici povorku srednjoškolaca pod obeležjima stranke na vlasti. Tako režim s Vučićem na čelu vidi slogu i sklad – ne pod zastavom države nego pod zastavom stranke.
Svoju „normalnost“ ministar prosvete požurio je da gurne pod tepih patriotizma: 1. septembar u svim školama širom Srbije počeće „intoniranjem ili izvođenjem“ državne himne Bože pravde.
Nije se još slegla prašina oko odluke da škole od septembra krenu u punom kapacitetu, a već je stigla nova odluka: veliki broj škola vraća se na režim rada iz septembra prošle godine, u takozvanu žutu zonu.
Ministarstvo prosvete je propustilo da uradi najbitniju stvar za svoje rešenje – da kaže kako će se raditi u školama u sva tri režima: zelenom, žutom i crvenom. Jer, program bi za sve morao biti isti.
Početkom avgusta direktori škola dobili su dopis iz ministarstva prosvete da urade sve da se što više dece/đaka vakciniše. Neka čitalac sebe sada zamisli na mestu direktora škole. Čita dopis i razmišlja…
Ružičasti cvet potući će do nogu jedinu preostalu svetsku vojnu velesilu – tako je, slikovito, pre pet godina Alfred McCoy najavio poraz oružanih jedinica Sjedinjenih Država u Avganistanu.
Dobili smo poruku – opozicija ima šansu u Beogradu, ali nije jasno iz kojih podataka se ta poruka izvlači. Ono što od podataka imamo u medijima, pokazuje u stvari da režim nema šansu u Beogradu.
Deponija u plamenu, rudnici s prljavom tehnologijom, nove male i velike hidroelektrane, Rio Tinto… Na šta nam to liči? Na svet u malom? Na svet iz najnovijeg izveštaja IPCC-a.
Kako je to lako. Izgubiš preko noći posao u fabrici obuće u svom mestu i sutradan ga dobiješ u fabrici za delove automobila u susednom. Stvar rešena. Ništa od eksplozije socijalne bombe.
Odlazak Ivane Španović i Novaka Đokovića u Tokio bio je čisti zicer – dve garantovane zlatne medalje, dve doze sreće ili barem jakog trankvilajzera. Nije se desilo. I sad su oni tobože krivi što smo nesrećni.
Na uglu Golsvordijeve i Bulevara kralja Aleksandra okreće se vo na ražnju. Odmah do vola, duž ražnja prostrla se sofra. Možda bi trebalo zabraniti da se zaklane životinje dovoze usred grada…
Šta je, po ministru, svrha obrazovanja? Da se korona ne utemelji u njemu. Šta je sa ostalim svrhama, ministre? Ministar: pa bilo bi dobro da i njih škole ispune, ali ako to ne može, onda ništa.
I umesto da kaže – pa šta što dajem milione evra dok ljudi ostaju na ulici jer im je srušena zgrada, Vučić kaže – moji će da gledaju englesku ligu, a vaši neka gledaju belorusku, ha, ha.
Utisak je da se svet ruši. Barem na zapadu Evrope, u poplavama, i zapadu Sjedinjenih Država i Kanade, u požarima. Zapad gori – i doslovno i figurativno. Figurativno – širi se požar prisluškivanja.
Od Srbije se hoće litijum. Tražioci kažu da će dobro platiti. Režim nas uverava da će Srbija izvući korist od toga. Nevolja je u tome što litijum doprinosi uništavanju planete upotrebom fosilne energije.
Kada razbacuje fakultetske zgrade po Novom Beogradu, Kumodražu, Borči, gde tačno u vezi sa tim i načelnom idejom decentralizacije, Stojčić vidi zgradu poput Univerzitetske biblioteke?
Ovih dana mladi ljudi biraju i upisuju se na fakultete. Neki od njih završiće na katedrama za srpski jezik i književnost. Nema ih mnogo. Zapravo, malo ih je. Iza tog malog broja stoji priča o – identitetu.
Za razliku od srpskih košarkaša, Laurel Hubbard putovaće u Japan i takmičiti se u dizanju tegova. I tako će postati prva transdžender osoba koja se nadmetala na olimpijskim igrama.
Šta će raditi škole kada najesen stigne novi talas? Ima li ministarstvo prosvete plan? Ili bar uvid u stanje posle tri polugodišta pod koronom? Ako nema ni jedno ni drugo – šta će nam to ministarstvo?
Jun je mesec ponosa zbog 28. juna, ne zbog Vidovdana i nacionalnog, već gej ponosa: tog dana 1969. u njujorškom baru Stonewall Inn policiji su se suprotstavili transvestiti…