Alhemičari iz Matice
U Novom Sadu Srbi prebili ustaše. Tako izgleda kada se gledaju snimci. Prvo su sa stepenica Srpskog narodnog pozorišta okupljenim ljudima vikali – ustaše!, a onda su ih tukli.
U Novom Sadu Srbi prebili ustaše. Tako izgleda kada se gledaju snimci. Prvo su sa stepenica Srpskog narodnog pozorišta okupljenim ljudima vikali – ustaše!, a onda su ih tukli.
Vest o novoj direktorki RTS-a se širi u medijima. Te nema školu, te radila je ovo i ono, te uništila je već jednu medijsku kuću, te u sukobu je interesa. Ali RTS ne može biti gori. Već je nepodnošljivo loš.
Tako se zove knjiga o novinaru RTS-a, dopisniku te kuće iz Valjeva. Novinar piše u knjizi o sebi i svom višedecenijskom radu. Što bi rekao pokojni patrijarh – budimo ljudi iako smo novinari.
Dečak iz V gimnazije u Beogradu je javno rekao šta misli o svojoj školi i njenoj nagrađenoj direktorki, što je za dvoje prosvetnih radnika bilo dovoljno da ga privedu na saslušanje.
Posle jedne budalaste izjave o skraćivanju časova na pola sata, Vučić nastavlja da udara po školi. Utisak je da je pronašao novi zlatni rudnik budalaština za zamajavanje žitelja Srbije.
Wickeyev strip „More Weight“ o progonu veštica u Salemu u 17. veku skrenuo mi je misli na lustraciju. Redovna suđenja mi izgledaju kao bolje rešenje. Pitao sam Nenada Dimitrijevića šta on misli o tome.
Ko je šarao po Pekićevom spomeniku u centru grada? I zašto? Ako se složimo da su mogli da šaraju samo kreteni, opet ostaje otvoreno pitanje: zašto? I pitanje povezano s njim: zašto baš sada?
Nije ovo prvi put da nas Vučić gura pod kamen. Gurao nas je pod isti ili neki drugi kamen i 2022. kada je počeo rat u Ukrajini. Da ne biramo stranu, rekao je, bolje je da se sklonimo pod kamen.
Ko god obeća lustraciju, zakoračio je u vilajet tranzicione pravde i odatle izneo ceo jedan paket značenja i poruka. Bilo bi dobro da ih raspakujemo da bismo znali o čemu zaista govorimo.
Ako identitet ima svoju pozitivnu stranu (sadržaj) i svoju negativnu stranu (različitost od drugih), u Demokratskoj stranci je ostalo samo potonje. To dobro ilustruje i tekst Biljane Stojković.
Juče je režim u Teheranu napravio skup podrške sebi, pošto je pobio više stotina i uhapsio više od deset hiljada demonstranata. Jedan od govornika zapretio je da će odgovor biti razoran ako se Amerika umeša.
Piše mi Nenad Dimitrijević: „Nije me toliko strah od nepoštenih izbora, koliko me je strah od Vučićeve pobede na izborima kojima se ne bi imalo mnogo šta prigovoriti.“ To je rizik s kojim mora da se živi.
Nema te vojske koja bi Vučića spasila od vojske koja je gonila Madura. Izbori su jedini spas za njega, kao i za Srbiju. Volja žitelja Srbije biće jači štit za njega od bilo koje domaće vojske.
Nije 2026. praktično ni počela, a mi smo u njoj već završili jednu veliku stvar. Jeste, videli smo poslednju epizodu poslednje sezone izvanredne serije „Stranger Things“ braće Duffer.
Južnokorejski film „The Great Flood“ je priča o potopu nalik biblijskom, sa dve mogućnosti: ili je potop kazna za sebično čovečanstvo ili je šansa za novi početak za neke nove, bolje ljude.
Pet osoba iz Evrope ima zabranu ulaska u Sjedinjene Države. Svih pet bavilo se, bilo kao funkcioneri u telima EU bilo na čelu građanskih organizacija, govorom mržnje i lažnim informacijama.
Iako bi mogao tako da izgleda, naslov nije svetogrđe. Batman i Isus u naslovu, tim redom, najavljuju da se tekst deli na dva dela i da su ta dva dela povezani kao slika i njen odraz u ogledalu.
Te 2025, čitave godine bili smo slobodni. Tako ćemo jednom pričati o 2025. Jeste, pri kraju smo se umorili i od bunta i od slobode, poželeli da se sve što pre završi, ali to je do nas.
To smo dobili, rijaliti od države. Nije to figura. Kaže Vučić, šta hoće ti tužioci i sudije, pa za mene je glasalo dva miliona ljudi. Nikada ni za koga ovde nije toliko ljudi glasalo. Niti će.
Otvoren je konkurs za junake. Nedavno su se pojavili novi kandidati, svi iz pravosuđa. Gledamo ih s velikom nadom, uprkos iskustvu. Jer, znamo, dugo su ćutali, dugo su izbegavali da se zameraju.
U izdanju Centra za obrazovne inicijative Step by Step iz Sarajeva izašla je školska trilogija Dejana Ilića: „Škola za petparačke priče“, „Fantastična škola“ i „Škola za bogove i superjunake“.
Grešna mi duša, pogledao sam preksinoć snimak iz Brisela. Ursula von der Leyen i Vučić izlaze pred novinare, u sali u Briselu. Gledam Vučića i vidim pokojnog Taška Načića. I sad me proganja ta slika.
U svakom od tri poglavlja novog filma Kathryn Bigelow „A House of Dynamite“, gledamo iznova tih 19 minuta koliko balističkoj raketi, lansiranoj ka Sjedinjenim Državama, treba da stigne na svoj cilj.
Demokratija podrazumeva sukob. Podrazumeva da se ne slažemo i da o tome javno govorimo. Podrazumeva da ljude želimo da privučemo na svoju stranu a protiv onih koji misle drugačije od nas.
Čistke se sprovode na VMA, u Univerzitetskom kliničkom centru Srbije, Institutu za majku i dete i u Kliničko-bolničkom centru Zvezdara. Na meti progona nalazi se najmanje desetak lekara.
Greh je ne obeležiti odmah povratak jedne od najvoljenijih serija u 21. veku. Čekali smo čitave tri i po godine da nam se vrati Netflixova „Stranger Things“. A gledamo je gotovo celu deceniju.
Srbija je zemlja strave i užasa kao da ju je King pravio. Ali, ipak nije po Kingu, nego baš po Dicku. Jer samo Dick može da nas nauči da gledamo iza onoga što verujemo da vidimo.
Odluka da domovi zdravlja dobiju i noćnu smenu pokazuje da oni koji upravljaju sistemom ne vide lekare kao ljude. I zato se usuđuju da nategnu njihove moći preko svake granice.
Čitalac je kao i ja zbunjeno gledao žene ispred zgrade skupštine u Novom Sadu kako cepaju i skidaju poruke sa metalne ograde koja od ulaza u zgradu razdvaja šator u kome Jaćimović štrajkuje glađu.
Vest kaže da je, za sada, Rio Tinto digao ruke od kopanja litijuma u Jadru. Ako je vest tačna, onda to jeste – pobeda. Makar i privremena, dok australijska kompanija ne promeni odluku.
Borba pobunjenih žitelja Srbije protiv tekućeg režima dobila je biblijske razmere. Samo ako to nećete, ne vidite kako majka, otac i sin u štrajku glađu zadobijaju novozavetne dimenzije.
Srednjoškolci sad kreću ponovo u protest, pokazuju solidarnost s majkom u štrajku glađu. Proradio kod dece moralni kompas iako smo im ga predali u kvaru. Mi ga pokvarili, deca popravila.