Peglom i frižiderom na goli život
Dok čekamo nedelju i rezultate izbora u Kosjeriću i Zaječaru od kojih nas podilazi jeza, možda bi trebalo da se pitamo kako smo stigli dotle da jedan kriminalni režim postavi meru naše ljudskosti.
Dok čekamo nedelju i rezultate izbora u Kosjeriću i Zaječaru od kojih nas podilazi jeza, možda bi trebalo da se pitamo kako smo stigli dotle da jedan kriminalni režim postavi meru naše ljudskosti.
Studentima se i žuri i ne žuri. Žuri im se da izađu na izbore, ali otežu da odgovore da li prihvataju inicijativu Univerziteta u Beogradu da se delimično, ili kako god, vrate na nastavu.
Teška borba vodi se na izborima u Kosjeriću i Zaječaru. Tu imamo goloruki narod spram režima koji nemilice troši sve državne resurse. U toj nesrazmeri, pobeda pa čak i tesni poraz bili bi ravni čudu.
Rebellious part of society in Serbia reacted to the harrowing image of a Serbian boy being strangled by an Albanian policeman, and took to the streets with a slogan worn out by decades of abuse.
Na strašan prizor srpskog dečaka koga davi albanski policajac u Kosovskoj Mitrovici, reagovao je pobunjeni deo društva u Srbiji i izašao na ulicu sa sloganom izlizanim od decenija zloupotrebe.
Koliko smo daleko spremni da idemo u pobuni? Šta nismo spremni da damo režimu, gde su naše crvene linije – to je pravo pitanje.
Studenti i pobunjeni žitelji Srbije brane zemlju od revolucije na državni pogon. Oni su konzervativni na najčasniji mogući način: hoće da sačuvaju institucije i znanje nagomilano u njima.
U svom stripovskom nastavku Orwellove crne povesti, francuski crtač i scenarista Xavier Coste otvara pitanje kakvu je alternativu totalitarizmu moguće stvoriti pod totalitarnim okolnostima.
Od nacionalnih izbora su u ovom trenutku važniji i sudbina univerziteta i najavljeni režimski skup u Nišu i lokalni izbori u Kosjeriću i Zaječaru. Sve te usputne priče utiču na krajnji ishod.
Svi su stali uz odluku studenata, uz čvršće ili slabije ograde, ali uglavnom sve smislene ograde. To nije napad na studente već jačanje fronta naglašavanjem gde treba pojačati linije napada na režim.
Svaki tren čitanja i gledanja u table crtane poeme „Petar & Liza“ pesnika i slikara Miroslava Sekulića Struje, čisti je vizuelni, čitalački, intelektualni užitak: preplave vas misli i osećanja.
Loša Netflixova serija povod je da se vratimo predlošku koji je zloupotrebljen, genijalnom crtanom romanu „Eternaut“ i njegovom scenaristi Hectoru Germanu Oesterheldu, čija je biografija takođe epska.
Srbija je na putu ne samo da se oslobodi jednom zauvek starog/obnovljenog režima iz devedesetih, već i da se uspostavi kao pristojna država, da je takvom napravimo. Reč je tu o dva nivoa politike.
Kao priča iz sna, tako izgleda vest o dogovoru o izlasku opozicije uz podršku studenata na lokalne izbore u Kosjeriću. Izbori će biti početkom juna. Vremena je malo, ali ne smeta da se sanja.
Zar je RTS Vučiću manje važan od bilo koje skupštine u Srbiji, koje su policajci i specijalne jedinice branili svim sredstvima od opozicije i demonstranata? A siroti RTS u mraku već danima.
Na liniji udara zvučnog topa – šta god da je to bilo, zovimo ga: top – našlo se više hiljada ljudi. I tih više hiljada ljudi ponašalo se prema jednom istom, golim okom vidljivom obrascu.
Dok zabrinuti čitalac čita ove redove, ja stojim u Bulevaru Zorana Đinđića ispred broja 104. Jeste, tu je policijska stanica u kojoj se, dok stojim ispred nje, nalazi rektor UB Vladan Đokić.
Nisu to članovi nove Vučićeve vlade iako, na papiru, liče na eksperte. Od njih možemo očekivati samo najgore, baš kao i od Vučića. Nisu to ni potencijalni kandidati za studentsku ekspertsku vladu.
Da se vratimo na bitne stvari: prelaznu vladu. Za sad su je kao rešenje za izlazak iz krize prihvatili univerziteti u Nišu, Novom Pazaru, Kragujevcu i Novom Sadu. Čeka se odluka studenata u Beogradu.
AUDIO – Naš kolumnista Dejan Ilić noćas je pozvan na razgovor u policijsku stanicu. Danas je osumnjičen za krivično delo izazivanja panike i određeno mu je zadržavanje od 48 sati. Pušten je popodne.
Svoju ogromnu pamet i strast studenti bi mogli da usmere na druga, sada mnogo važnija pitanja: mogu li da se dogovore sa drugim akterima pobune; ako mogu, kako to treba da se uradi.
Kako sad stoje stvari, umesto izbora ili prelazne vlade, Srbija će dobiti – novu vladu. Iz redova koalicije na vlasti kažu – što bismo išli na izbore, imamo većinu i dalje, sastavićemo vladu očas posla.
The dictatorship is in our minds. Our imagination is calibrated to its parameters. And that, in turn, instills fear. Which makes it harder to resist. Talk of arresting the rector is all about that.
Diktatura je tu, u našim glavama. Naša imaginacija podešena je prema parametrima diktature. A to onda uliva strah. Što naposletku otežava da se pruži otpor. Najave hapšenja rektora upravo tome i služe.
Svaki peti ili šesti žitelj Britanije do sad je odgledao novu Netflixovu seriju „Adolescence“. Poslanici u britanskom parlamentu predlažu da se o seriji obavezno razgovora u školama.
Da li je režimsko nasilje nad studentkinjom kojoj je bejzbol palicom polomljena vilica, jednako strašno kao i nasilje nad odbornikom opozicione stranke kome je neki batinaš SNS-a kolenom slomio rebro?
Za sad znamo da se u škole vraćaju nastavnici i učenici u Užicu, Zrenjaninu i Čačku. Samo što neće raditi normalno. Vraćaju se na režim rada škola u štrajku. Časovi će trajati 30 minuta.
Registrovana kao pogon lake industrije, kuća u Kočanima u Makedoniji radila je kao diskoteka s lažnom dozvolom. Tu laž životom je platilo 59 osoba: uglavnom deca, od 14 do dvadeset i nešto godina.
At this moment, I do not see a stronger show of solidarity or a more effective anti-regime move than raising money for workers in schools across Serbia. Many have already lined up to donate.
Gle, ministar kulture laže. Malo čudi elaboracija laži. Udario me je, otišao sam kod lekara, lekar je sastavio izveštaj o povredama, s tim sam otišao kod tužioca. Kad na sudu – čovek ga opsovao.
Ne vidim u ovom trenutku jači politički gest, snažnije pokazivanje solidarnosti niti efikasniji antirežimski potez od uplate novca za radnike u školama širom Srbije. Mnogi to već čine.
Junakinje serije, žene iz engleskog grada Korbija, bore se da dokažu posledice zloupotreba i korupcije u sanaciji bivše železare, koje stanovnici plaćaju zdravljem i životom. Ali to nije sve.