Malo je jedan Brice Taton?
Znak pitanja u naslovu je, naravno, višak. Naravno da je malo. Treba ubiti svakoga ko se usudi da iz belog sveta dođe u Beograd i navija za svoj klub. Dobro, ne baš iz celog belog sveta…
Znak pitanja u naslovu je, naravno, višak. Naravno da je malo. Treba ubiti svakoga ko se usudi da iz belog sveta dođe u Beograd i navija za svoj klub. Dobro, ne baš iz celog belog sveta…
Vesti kažu da su se ruski tenkovi zaglavili u ukrajinskom blatu. Ruski vojnici nemaju dovoljno hrane, pa kradu iz lokalnih samoposluga i upadaju u kuće i mole Ukrajince za parče hleba.
Zamislimo da se Srbija graniči s Ukrajinom, kako bi se ponašala – kao Poljska ili kao Belorusija? Šta Poljska, mršti se čitalac, članica NATO-a, kao da Poljaci smeju sami da odluče šta će da rade…
To što je Rusija u stanju da Evropu uceni naftom i gasom, kako je to otvoreno priznao novi predsednik nemačke vlade Olaf Scholz, u velikoj meri je zasluga njegove prethodnice Merkel.
Koliko treba da se prolije krvi žitelja Ukrajine da bi se utažila srpska žeđ za pravdom? Ozbiljno pitam. Jednom bi ta žeđ valjda morala da se ugasi, kako bismo nadalje živeli manje-više u miru.
Zlonamerni gledalac na snimku sa stadiona vidi samo plavu i žutu i prepoznaje ih kao zastavu Ukrajine. A niz krstača kao priželjkivane grobove Ukrajinaca, stradalih pod naletom ruske vojske.
Sada bombe padaju po gradovima Ukrajine, a Vučić ispod kamena sve to krišom posmatra. Kaže, krije se. Pomislio bi čovek, biće mu hladno tako samom pod tim kamenom. Ali nije sam.
Macron i Scholz još nisu rekli šta im je Putin javio, ali sva je prilika da im je tačno kazao šta će isto veče uraditi. Macron je odmah sinoć najavio sankcije. A pre toga je stigao i da pozove Vučića.
Najbolja kampanja za opoziciju bio bi potpuni muk. Ekološki aktivisti razmontirali su režim do poslednjeg šrafa. Vučić i Brnabić naprosto su nemoćni pred njihovim argumentima.
Postoji pravi čas za tranzicionu pravdu. Izbori to nisu. Izbori su stvar kontinuiteta. Tranziciona pravda treba da potvrdi prekid. Izbori podrazumevaju podeljenost i suparništvo…
Posle Belivukovog priznanja da je navodno on rušio u Savamali, Vučićeva čuvena izjava iz 2016. glasila bi ovako: sve što je Belivuk radio krišom i noću, ja bih radio po danu da svi vide.
Vesti kažu da iz Bijeljine i Zvornika ovih dana u Beograd stižu ljudi da dobiju drugo državljanstvo i prijavu boravka. Strahuje se da bi ti ljudi mogli uticati na ishod lokalnih izbora u Beogradu.
Školegijum – Školsko veće okruga McMinn u Tenesiju izbacilo je iz lektire crtani roman „Maus“ Arta Spiegelmana o Holokaustu.
Vučić je mogao da sačeka Đokovića posle treninga i zamoli ga za autogram. Kao svaki pristojni navijač. Samo što bi tako Đoković ostao br. 1 i u Srbiji. U gostima kod Vučića, Đoković je pak br. 2.
Ima neke simbolike u tome što deo opozicije iz devedesetih na izbore u Beogradu izlazi pod imenom Vladete Jankovića, dok nova opozicija na te izbore izlazi s Dobricom Veselinovićem na čelu.
Jedno školsko veće u SAD je izbacilo iz lektire strip „Maus“ Arta Spiegelmana, priču o stradanju autorovog oca u nacističkim konc logorima.
Vesti o atentatu stižu kao vremenska prognoza – praktično iz dana u dan. Tako i odu. Ko se danas seća prognoze od prekjuče. Po analogiji – ko ono beše spremao atentat na Vučića prošli put?
Kako je to lako. Do juče ga je bilo, a od danas ga više nema. Mislim na Rio Tinto. Predsednica vlade pljesnula je dlanom o dlan i rekla – gotovo. Baš kao na kraju priče: čiča-miča i gotova priča.
Aleksandar Pavlović čuje samo buku u svom okruženju. Da pusti uvo van domaćeg medijskog zabrana, on bi takođe čuo buku i zaključio da su njegovi stavovi o slučaju Đoković tek njeni odjeci.
Australija je sa svog tla isterala Novaka Đokovića. Odluka da Novak bude oteran zasnovana je na mišljenju jedne osobe. Sticajem okolnosti ta osoba je australijski ministar za imigracije.
Novak nije ubica, kaže Dijana Đoković. Kako smo stigli dotle da majka za sina mora da kaže da nije ubica? Zaista je smešno o Novaku govoriti kao o potencijalnom ubici jer se nije vakcinisao…
Farage je iz Beograda kritikovao australijskog ministra za imigraciju koji može da uprkos odluci suda izbaci Novaka iz zemlje, a pre par godina se zalagao da istu moć dobiju i britanski ministri.
Nema mira na Badnje veče i Božić: šta će biti s Novakom? Neki drugi put proslavićemo Isusovo rođenje, sad čekamo ponedeljak da vidimo hoće li Novaka pustiti da igra na turniru u Melburnu.
Kako je moguće da policajac iz Priboja nije u stanju da zamisli svog tek rođenog sina na mestu muškaraca žrtava pokolja u Srebrenici i da se kao otac zapita – kako se u vezi s tim oseća?
Naš Skrooge je nepopravljiv. I ne samo što je on nepopravljiv, nego kvari i sve oko sebe. Jeste, baš tako, on razjeda moralno tkivo zajednice i mi sad gledamo kako zajednica truli.
Nerazumni, egom zaslepljeni političar na vrhu, mediji mahom lišeni smisla, obeščašćena vojska, ljudi ravnodušni prema budućnosti… sve to vidimo u Srbiji kao u McKayevom filmu.
Čak i kritičari Guardiana, uvek blagonakloni prema komercijalnim hitovima, ovaj put nisu imali srca da lažu. Film je dobio 2 od 5 zvezdica.
Kako to da nigde drugde u Srbiji nijedan kulturni centar ili bioskop ne organizuje premijeru filma „Quo vadis, Aida?“ istog dana kada će on biti prikazan u Novom Pazaru – retoričko je pitanje.
Režimski štab za propagandu veruje da od Vučića stalno treba praviti žrtvu. I dobroćudni Marković im se namestio. Aha – povikaše u glas – Marković bi da strelja Vučića.
Vučić u izbornu kampanju ulazi kao – opozicija. Može se to reći i ovako – Vučić u trku za predsednika republike ulazi kao svoj najozbiljniji protivkandidat. Da li Vučić na vlasti strepi od Vučića iz opozicije?
U zemlji živih mrtvaca, demokratske ustanove, baš kao i zdrava životna sredina, čisti su višak. To je Vučićeva poruka koju je u petak poslao preko parlamenta svim žiteljima Srbije.
U toj uvrnutoj glavi, njegov narod je privilegovan dok su ostali građani drugog reda. I seljane iz Gornjih Nedeljica je na isti način podelio. Kako Vučić tako i crkva, domaća.