Izborna vežba
Predsednik vlade će verovatno i u subotu zloupotrebiti svoju javnu funkciju – kao što je to do sada radio – da pretnjama i zastrašivanjima spreči birače da na miru promisle za koga da glasaju.
Predsednik vlade će verovatno i u subotu zloupotrebiti svoju javnu funkciju – kao što je to do sada radio – da pretnjama i zastrašivanjima spreči birače da na miru promisle za koga da glasaju.
Juče je u Grdeličkoj klisuri obeležen Dan sećanja na stradale u NATO agresiji. Predsednik vlade je očekivano i bezobzirno i tu priliku iskoristio za svoju predsedničku kampanju…
Teško je napraviti kampanju ni od čega. Pogotovo kada se hoće da to bude kampanja a da ne izgleda na prvi pogled kao kampanja. Ili obrnuto, treba da izgleda kao kampanja – a nije ništa.
Nema uslova za fer i slobodne izbore. To je razlog više da se na njih izađe i na miran način razreši sukob između režima i građana – sukob, dakle, za koji bi bio odgovoran isključivo režim.
Our candidate for the Eurosong scheduled for the first week of May has more publicity than the presidential candidates taking part in the elections scheduled for April 2nd.
Domaća kandidatkinja na takmičenju za Pesmu Evrovizije zakazanom za prvu nedelju maja već sada ima veći publicitet od kandidata za predsednika Srbije na izborima (protivpravno) zakazanim za 2. april.
Na optužbe da je predsednica skupštine mimo propisa obustavila njen rad, predsednik vlade lakonski se osvrnuo u šaljivom komentaru – „nikada za vreme izborne kampanje nije radio parlament“.
Stranka predsednika vlade među biračima stoji znatno lošije od svog čelnika; on sam može računati na pobedu u prvom krugu samo pod uslovom da izlaznost bude mala…
„U jednom trenutku sam pomislio kako je užasan ovaj posao kada sam u Srebrenici položio cvet na spomenik žrtvama masakra, a sa svih strana se sa razlomljenih brda orilo ’Alahu-ekber’.“
Nikolić ili ne haje za državno jedinstvo ili stranka na vlasti laže kada kaže da „snage prošlosti“ ugrožavaju državu. Biće da su najveća opasnost po Srbiju upravo Nikolić, Vučić i njihova stranka.
Kako se to zgodno namestilo. Vrh SNS-a je odlučio da predsednika stranke kandiduje za predsednika republike, a samo par sati kasnije njihov kandidat je kao predsednik vlade bio na javnom servisu…
Ne slažem se sa objašnjenjem koje je ponudila Pešić. Ne mislim da je tu reč o bilo kakvoj prevari. Naprotiv, sasvim pronicljivo, ljudi su u Belom Preletačeviću prepoznali Aleksandra Vučića.
Podrška Jankoviću stiže iz tri smera: od nevladinih organizacija, lokalnih građanskih pokreta i stranaka iz demokratskog bloka. Iako je dobro da su sve tu, ove tri različite podrške nisu podjednako važne…
„Među tolikim konjima pronaći trojanskog, to će biti dosta komplikovano“ – oglasio se jedan (potencijalni) konj, a u vezi sa predstojećim predsedničkim izborima. (Potencijalni) konj je Nenad Čanak…
Pre 25 godina Siniša Kovačević je napisao dramu o svetom Savi, čije je izvođenje nasilno prekinuto. Ako već mora da se slavi, ne bi bilo loše da se na ovaj dan u školama u Srbiji igra ovaj komad.
Predsednik vlade kaže da nije sramota čistiti sneg i na leđima ponosno nositi tablu sa znakom SNS-a. Što veća tabla SNS-a, to manje sramote kod onih koji je nose – kao da glasi pravilo predsednika vlade.
Nadovezujem se na tekst Vesne Pešić, s namerom da još jednom podvučem liniju izlaska iz lavirinta predsedničkih izbora i pokažem da dva kandidata opozicije na njima nikako nisu loša stvar.
Voz za Kosovsku Mitrovicu je bio provokacija upućena vlastima u Prištini. Sve drugo – pravo na kretanje, priče ljudi iz voza – zloupotrebljeno je za tu provokaciju pod sloganom „Kosovo je Srbija“.
Bilo je potrebno 4 godine ove vlasti, pa da se opet ozbiljno progovori o novom ratu za teritorije susednih država. Tako to rade preobraćeni mirotvorci: zaklinju se u mir dok huškaju na rat.
Samo dan posle besmislene odluke suda da kazni nedeljnik NIN zbog narušavanja ugleda Nebojše Stefanovića, on je izjavio da je važno da svaka zemlja pokaže „da joj je zakon važniji od politike“.
Školegijum
„Kako čovek može saznati da nije marioneta?“ To se pred kraj treće knjige pita jedan od junaka sf serijala Zadužbina Isaaca Asimova.
Ovako predsednik vlade: „Hvala što ste nas trpeli, ne znam da li ćete i celu sledeću godinu, to je na građanima Srbije“. Ako to nije najava parlamentarnih izbora, onda je tek nova besmislica predsednika vlade.
Predlog Danice Marinković za člana Odbora Agencije za borbu protiv korupcije pokazuje pravi odnos vlasti prema nasleđu devedesetih: umesto tranzicione pravde nudi nam se zaborav.
Deci bi prvo trebalo objasniti zašto u našim mestima postoje ljudi koji žive na ulici. Nije stvar samo u tome što su tri dečaka bez jasne svesti o posledicama svog ponašanja bila napolju posle ponoći.
Početkom ove nedelje predsednik vlade je rekao (i ostao živ): „Ima onih koji žele da Srbija bude civilno društvo ili nevladina organizacija. Pa, neće nikad… Pa, nećemo nikad tako da se ponašamo“.
Predgovor autora za knjigu „Dva lica patriotizma“: Srđu Popovića mnogi vide kao oličenje izdajnika. Mila Lompara, naprotiv, ista ta javnost prepoznaje kao uzornog patriotu ili rodoljuba.
Zašto je glupo to što ministar policije traži da se o Savamali ćuti dok se ne utvrde činjenice? Pa zato što se kritika i u NIN-u i na Peščaniku tiče upravo odugovlačenja sa utvrđivanjem činjenica.
Potpisnici peticije sadašnjeg ombudsmana mole i traže od njega – da se kandiduje na predsedničkim izborima naredne godine. Uz to oni izražavaju spremnost da podrže njegovu kampanju.
Svaka afera ove vlasti sama po sebi deluje kao teško objašnjivi incident. Takvo je i poništavanje doktorata Slobodana Beljanskog. Ali radi se o racionalnom ponašanju, iz ugla interesa klike na vlasti.
Iako ne veruju Trumpu, iako misle da on nema iskustvo i da ne zna da vodi državu, preko 80 odsto Amerikanaca izašlih na izbore smatralo je da je najvažnije da se dogodi neka (bilo kakva) promena.
Kao na filmu – komešanje u publici, agent istrčava na binu da svojim telom zaštiti predsedničkog kandidata u kampanji, dok drugi agenti u parteru obaraju na pod sumnjivu osobu.
Predsednik vlade je naredio da o otkrivenom oružju ima da se ćuti. Nećemo onda o tome, nego o nedavnoj istoriji. Juče smo saznali da su „rat u Srbiji i BiH izazvale SAD da bi učvrstile NATO“.