Rušenje železničke stanice u Novom Sadu
Već danima se priča o tome, krov ne može da stoji bez nadstrešnice. Ali, nije samo do krova, i bočni zid više nije siguran. Polako se artikuliše nova misao: netom obnovljena zgrada moraće da se ruši.
Već danima se priča o tome, krov ne može da stoji bez nadstrešnice. Ali, nije samo do krova, i bočni zid više nije siguran. Polako se artikuliše nova misao: netom obnovljena zgrada moraće da se ruši.
Kišno veče i deset hiljada ljudi. Malo je. Ne zna se ko je više razočaran: oni što su bili ili oni što nisu bili na protestu. Ako ništa ne može da se uradi ni u institucijama ni na ulici, šta onda?
Posle nesreće u Novom Sadu, jedino sigurno znamo da u Srbiji ne postoji kompetentna, pouzdana i nezavisna kontrola za bilo šta, pa i za obnovu železničkih stanica ili kopanje litijuma.
Svejedno je ko se od njih skida s funkcije i ko se na nju penje. Jer, to je uvek jedno te isto, ko god da je od njih na funkciji. Vesićeva ostavka ne otvara vrata za istragu nego ih treskom zatvara.
Sindikati nastavnika su uveli vlast u proces pregovaranja, a zapravo odmeravanja snaga. S rastom režimskog nasilja, rastu i šanse da će žitelji Srbije stati uz svoje nastavnike.
Ne može se ćutati na izjave Von der Leyen u Beogradu, a tražiti sankcije za Orbána zbog njegove posete Tbilisiju. Kredibilitet EU se ruši pred očima demonstranata u Beogradu i Tbilisiju.
Današnji Izrael je naše uveličavajuće ogledalo. Gledamo Izrael a vidimo sebe. Uključujući tu i pismo u kome 2400 Izraelaca moli svet da uvede sankcije Izraelu. Da li su oni izdajnici ili patriote?
Putin je pozvao Vučića u Kazanj. Vučić je poziv odbio, ali umesto sebe je poslao – Vulina, Popovića, Gašića i Mesarović. Umesto Vučića, Putin će dakle dobiti dve cele i tri četvrtine osobe.
Da je skup u Loznici bio masovan, da se na desetine hiljada ljudi našlo na ulicama Loznice, bio bi to ujedno i početak raspleta s izvesnim srećnim krajem po Srbiju. Nije se desilo.
Protiv režima koji bi po svaku cenu da kopa litijum ustali su žitelji Srbije. Umalo ne napisah „obični“. Hteo sam da kažem da su ljudi ustali mimo stranaka, samoorganizovali se i pobunili. Ništa tu nije obično.
Nacrt zakona o nacionalnoj čitanci napisan je u leto 2023. On je, dakle, pisan posle masovnih ubistava od 3. i 4. maja. U toj atmosferi, rodila se i realizovala ideja o nacionalnoj čitanci.
Alijansa je za baterije. Inicijativa je opozicije. Opozicija je predložila zakon o zabrani kopanja litijuma. Juče je predlog obrazložila u skupštini. Vučić je, sa Scholzom, odmah odgovorio iz Hamburga.
Nothing would highlight the continuity between the current government and the behavior of Chetniks under Draža’s command during World War II quite like a monument to Mladić.
O litijumu se neće odlučivati u skupštini. Samim tim što je pitanje o litijumu postavio kao pitanje o vlasti, režim je zatvorio institucije (i medije) za političku raspravu i stvar isterao na ulicu.
Nastavnici zaključaju škole, roditelji ne odu na posao, Srbija stane, kao što i treba da stane kada je generalni štrajk, ali nema demonstracija na ulicama, nema tenzija i sukoba, širom Srbije – spokoj i sreća.
Ništa ne bi bolje istaklo kontinuitet sa četničkim zločinima u Drugom svetskom ratu nego spomenik Mladiću. Pitali ste se gde i u čemu živite, evo – sad znate.
Ako hoće više para, vaspitači i nastavnici neka rađaju decu. Za svoj redovni posao dobili su šta su dobili, a ako hoće još… prvo da naprave dete. Samo još da skupština usvoji izmene zakona o pomoći porodici.
Nastavnici koji nisu radili u ponedeljak, ne mogu da pritisnu vladu. Ali ni vlada ne može da pritisne njih. Nema čime. Nastavnici su tako slabi da im se teško može još nauditi.
Posle novog pokušaja atentata na Trumpa „šalu“ je napravio Elon Musk: on je primetio da su na Trumpa već dva puta pucali i pokušali da ga ubiju, a još niko nije pokušao da ubije Bidena ili Harris.
Nastavnici su pozvali na štrajk u ponedeljak. Neka ne strepe, i sad će im prihvatiti sve zahteve. I nijedan neće biti ispunjen. Tako se igra ta igra. Nastavnici bi morali biti pametniji.
Dok god je ovaj režim tu, istinu o kopanju litijuma nećemo moći da čujemo s mesta s kojih bi bilo logično da se istina čuje. Jer sva ta mesta režim je uzurpirao da oblikuje svoju nazovi stvarnost.
Laže predsednik vlade da Srbija nema način da pomogne Srbima na Kosovu, jer je vojna intervencija tobože jedina pomoć. To ne samo da nije jedina opcija, nego uopšte nije (razumna) opcija.
Jedno pitanje – što sam ja gori od Stevana Filipovića, pa on može da bude „ekološki terorista“ a ja ne mogu. Evo, neka čitalac sam kaže pošto pročita (samo) belešku o Stevanu (dosije je još u izradi).
Ako sebe možda i vide kao saveznike vlasti i kao borce za realizaciju pogubnih odluka tekućeg režima, oni svojim porukama zapravo pokazuju koliko je ovaj režim loš i nekompetentan.
U susretu sa Severinom, ovaj režim se razgolitio i otkrio stubove na kojima stoji: Srebrenica, Oluja i litijum: Srebrenica, to jest laž; Oluja, to jest mržnja; litijum to jest (ras)prodaja zemlje.
U Drini se udavila jedna beba, zajedno sa svojom majkom. Koliko nas je spremno da zbog toga izađe na ulicu i zatraži da se i granice Srbije i sve druge granice otvore za migrante?
Kao što nastavnici ne treba da imaju status službenih lica, tako ni decu ne treba strože kažnjavati za loše ponašanje u školi. Barem ne u prvom koraku, i pre nego što se iskoriste druga pedagoška sredstva.
Ova naša država ne ume da brine ni o čemu. Dobro, ne baš ni o čemu, ali o mnogo toga. Velika je sramota to što u Srbiji umiru životinje od žeđi. Ne može se to drugačije reći.
Sakupi se tih 200 hiljada evra i dâ se Novaku, Bogdanu, Jokiću… nekome već, od njih. Nazovimo to honorarom: da se pojave na prvom sledećem protestu i kažu – nećeš kopati!
Roditelje nije briga šta će im dete u obdaništu raditi, kako će se zabaviti, da li će mu biti lepo. Jedino o čemu misle je da živo i zdravo dete uzmu iz obdaništa. A posle sve isto i u školi.
Žitelji Srbije lome strah i izlaze na ulicu i javno se suprotstavljaju režimu. Režimu, dakle, kome su bila puna usta naroda, taj narod sad kaže da mu ne veruje i da mu neće dozvoliti da uništi zemlju.
Da Venecuela ima litijum i da se Maduro dogovorio s Borellom, ili barem sa Scholzom, mogao bi da proglašava pobedu na izborima sve i ako ih ne bi ni bilo, ili ako nijedan glas nije prebrojan.