Deda Mraz je mrtav
Naš Skrooge je nepopravljiv. I ne samo što je on nepopravljiv, nego kvari i sve oko sebe. Jeste, baš tako, on razjeda moralno tkivo zajednice i mi sad gledamo kako zajednica truli.
Naš Skrooge je nepopravljiv. I ne samo što je on nepopravljiv, nego kvari i sve oko sebe. Jeste, baš tako, on razjeda moralno tkivo zajednice i mi sad gledamo kako zajednica truli.
Nerazumni, egom zaslepljeni političar na vrhu, mediji mahom lišeni smisla, obeščašćena vojska, ljudi ravnodušni prema budućnosti… sve to vidimo u Srbiji kao u McKayevom filmu.
Čak i kritičari Guardiana, uvek blagonakloni prema komercijalnim hitovima, ovaj put nisu imali srca da lažu. Film je dobio 2 od 5 zvezdica.
Kako to da nigde drugde u Srbiji nijedan kulturni centar ili bioskop ne organizuje premijeru filma „Quo vadis, Aida?“ istog dana kada će on biti prikazan u Novom Pazaru – retoričko je pitanje.
Režimski štab za propagandu veruje da od Vučića stalno treba praviti žrtvu. I dobroćudni Marković im se namestio. Aha – povikaše u glas – Marković bi da strelja Vučića.
Vučić u izbornu kampanju ulazi kao – opozicija. Može se to reći i ovako – Vučić u trku za predsednika republike ulazi kao svoj najozbiljniji protivkandidat. Da li Vučić na vlasti strepi od Vučića iz opozicije?
U zemlji živih mrtvaca, demokratske ustanove, baš kao i zdrava životna sredina, čisti su višak. To je Vučićeva poruka koju je u petak poslao preko parlamenta svim žiteljima Srbije.
U toj uvrnutoj glavi, njegov narod je privilegovan dok su ostali građani drugog reda. I seljane iz Gornjih Nedeljica je na isti način podelio. Kako Vučić tako i crkva, domaća.
Should the excavator smite thee on thy right cheek, turn to it the other also. This is not quite what Jesus said in the Sermon on the Mount, but that is how the police in Sabac understood it.
Iz vlade tvrde da autoput kod Sava centra nikad nije bio blokiran. Ne sećaju se da su u novembru 2001. pod komandom Milorada Ulemeka Legije saobraćaj na tom mestu zaustavile Crvene beretke.
Neka mi čitalac oprosti za optimizam: režim je u čudu i ne snalazi se. Od 2012. naovamo uvek je imao jasnu metu na drugoj strani linije političkog fronta i nepogrešivo ju je pogađao…
Ako te bager udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Umesto da privedu bageristu koji je na mostu hteo da mašinom pregazi demonstrante, priveden je Šapčanin koji nije hteo pod točkove.
Predgovor za knjigu Ljubodraga Stojadinovića: Srbija je zakoračila u ponor bar dva puta u protekle tri decenije: 1991. i 2012. Kako izgleda Srbija dok pada u ambis – o tome piše Stojadinović.
Bila jednom jedna zemlja i u njoj zaraza… Otprilike se ovako Srbija danas odnosi prema kovidu 19. Kao da su desetine umrlih i gotovo deset hiljada zaraženih dnevno najdavnija prošlost.
Verujem da se čitalac, moj vršnjak, seća Kičmanovića i Gruntovčana. Kada je juče Vučić izgovorio reč – zgubidani, to mu je zazvučalo poznato, ali istovremeno i jugoslovenski arhaično.
Samo dualno obrazovani žitelji Srbije mogu progutati vladine idiotizme o Rio Tintu i Linglongu. Dakle, sve znamo, a slušamo i gledamo Vučićeve idiote kako iz dana u dan gruvaju budalaštine.
Vučić je zagorčao pobedu obećanjem milion evra, koji su već isplaćeni. Ispada tako da Aleksandar Mitrović, Dušan Tadić i drugovi nisu igrali za proverbijalni narod, nego za Vučićev milion.
Zašto se ovde skače na zadnje noge kada se s one strane Dunava Alojzije Stepinac hoće proglasiti za sveca, dok se prede od zadovoljstva kada se prema Ratku Mladiću ponaša kao da je svetac?
Nepošteni nalazač ovde je porodica. Ne porodica u smislu mafije, nego prava porodica: otac, majka i dvoje dece. Kamera u jednoj kafani uhvatila ih je kako krišom uzimaju torbicu punu novca…
Evo svetogrdnog ili – ako hoćete – skarednog pitanja: zašto Mačva može da se dâ Rio Tintu, a Kosovo ne može Albancima? Molim čitaoca da obuzda gnev. Tražim samo malo strpljenja…
Jeste, mogli su svi da se sretnu i na zoomu. Nije se desilo. Pa se i Vučić zaputio u Glazgov. I odande nam šalje sličice za spomenar. On sa Macronom. On sa Janšom. On sa Ramom. On sa…
Ono što je Zuckerbergu Facebook, to je Vučiću Srbija. I jedan i drugi svoje mreže nelegitimno koriste za sebično sticanje moći i bogatstva. I jedna i druga mreža rade na štetu svojih korisnika.
Kako Brnabić danas brani Vučića, tako ga je nekada branio Stefanović. On bi ga branio i danas, ali Vučić ima Brnabić. Sutra će imati nekog drugog, a Brnabić će postati ono što je Stefanović danas.
Film „Dina“ Denisa Villeneuvea promoviše se kao velika ekološka priča: zla priroda krupnog kapitala, gramzivo izrabljivanje resursa… Dakle, aktuelna tema koja tišti današnji svet. To nije tačno.
Ista vlast koja ne sme da uvede obaveznu vakcinaciju za državne službenike, jer šta ako oni radije daju otkaz, bez straha deli otkaze državnim službenicima koji na izborima ne glasaju za nju.
DwP – Although the Serbian world really is a copy – or, a ripoff, if you will – of the Russian world, the role of those two worlds in their political contexts is completely different…
Obično imamo sever Kosova, Mitrovicu, granične prelaze, Prištinu i Beograd. Juče je otvorena i privremena scena u Raškoj. A na sceni klasična postavka po uzoru na Poslednju večeru.
DwP – Ako bismo stvari predstavili krajnje slikovito, Rusi su goloruki stajali dok je nestajao SSSR, dok su Srbi vitlali oružjem širom jugoslovenskih teritorija dok je država nestajala u plamenu.
Stefanović je uvek bio čovek zadatka, a zadaci su bili najgluplji mogući, jer mu je takav bio i nalogodavac. Vučić ga je, nesvestan sličnosti, gradio po modelu čuvenog inspektora Kluzoa.
Brnabić je kinjila žitelje Srbije bezrazložno oštrim merama, a sada im ugrožava živote tako što ukida sve mere jer u njih ne veruje – izuzev vakcina. A već smo videli – vakcina nije dovoljna.
Pokažete Brnabić da se u 2021. umire više nego u 2020. i pitate je zašto nema prikladnih mera i zašto se mere na snazi ne poštuju. A ona kaže – ja ne verujem u mere, verujem u vakcine.
Da biste zajednički kontrolisali izbore, morate verovati jedni drugima. To međusobno poverenje mora stajati na čvrstom obećanju da se neće ulaziti u koaliciju sa strankama tekućeg režima.