Kriva je opozicija
Iz ugla Brnabić, vlada se trudi ali rezultata nema, jer je društvo polarizovano. A polarizuju ga opozicija i novinari – oni su krivi što rezultata nema, a ne oni koji u svojim rukama drže sve poluge moći.
Iz ugla Brnabić, vlada se trudi ali rezultata nema, jer je društvo polarizovano. A polarizuju ga opozicija i novinari – oni su krivi što rezultata nema, a ne oni koji u svojim rukama drže sve poluge moći.
Navodno traje javna debata o promeni Ustava. Ne zna se ko i sa kime razgovara, niti kako i o čemu se razgovara. To liči na tobožnju javnu debatu pre donošenja zakona o obrazovanju i medijske strategije.
Nije bilo nijednog razloga da trojica predsednika iz BiH dođu u Beograd. I nije bilo nijednog razloga da razgovaraju o stvarima o kojima su razgovarali, jer su one u domenu vlada, a ne predsednika država.
Scott je dao nagradu Mihajlović i otvoreno rekao – „statistika je porazna“. Na šta je Mihajlović samouvereno odgovorila – hvala američkoj ambasadi što je „prepoznala napore da se nasilje nad ženama smanji“.
Svesti pitanje Kosova na stolicu znači zanemariti realno stanje. Danima se već prebrojavaju države koje jesu ili nisu priznale Kosovo. I to je deo ovdašnje politike: odvući pažnju od realnosti…
Postizanje pomirenja nije u opisu posla Haškog suda, pa ni na listi njegovih sporednih ciljeva. Ali odluke ovog suda mogu poslužiti pomirenju, ako tako odluče zajednice na koje se te odluke odnose.
Ovako Vučić đacima škole u Aranđelovcu, koja je ovih dana u centru pažnje zbog vršnjačkog nasilja: „Za izgradnju puta Levosoje-Srpska kuća uvozili smo Albance da nam rade, jer nismo imali svoje“.
Šta god da kaže Izetbegović, to ništa ne menja na stvari u vezi sa Kosovom. Pa ipak, njegova izjava je na „srpskoj“ strani uzeta za ozbiljno i na nju se reagovalo „skandalozno i šokantno“.
VIDEO i transkript razgovora u CZKD-u, govore Jan-Werner Müller, pisac knjige Šta je populizam?, sociološkinja Vesna Pešić i istoričarka Dubravka Stojanović. Razgovor vode Svetlana Lukić i Dejan Ilić.
Jedini cilj škole trebalo bi da bude jednostavna aritmetika, najviše do 500, pisanje vlastitog imena, te doktrina da treba biti častan, marljiv i dobar i pokoravati se poslodavcu. Čitanje nije uslov.
Konferencija univerziteta Srbije, Nacionalni savet za visoko obrazovanje i SANU su u pismu ministru Šarčeviću i predsednici vlade zatražili izmenu Zakona o visokom obrazovanju ili donošenje novog.
Na snimku se ne vidi da je bilo fizičkog dodira između poslanika opozicije i predsednice i vidi se da predsednica nije bila sama: između nje i opozicionara je bar još dvoje službenika iz njene kancelarije.
Dvojica umetnika su privedeni zato što je prvi na otvaranju Muzeja savremene umetnosti delio maske sa Vučićevim likom, dok je drugi krenuo da u Muzej unese sliku predsednika u zlatnom ramu.
Lepo stoji u strategiji kulture da se o srpskom 20. veku mora govoriti kao o stoleću stradanja nacije, a onda dođe ta Nemica, još i nobelovka, i kaže: Srbi su krivi za sve što im se dogodilo krajem 20. veka.
National Council decided to appoint a “professor from Italy” as “a member of the expert committee to analyze the disputed doctoral dissertation of the mayor of Belgrade, Sinisa Mali”.
Već smo to više puta rekli: kada se gleda iz Srbije, Makedonija liči na kristalnu kuglu za proricanje. Karakter režima Gruevskog po svemu je nalik na karakter Vučićevog režima.
Školegijum – Bavićemo se strahom od izbeglica na primeru SF filma iz 2009. „Distrikt 9“ južnoafričkog reditelja Neilla Blomkampa. Tu se na jasan način slika šta je to čega se ljudi boje kada zamišljaju izbeglice.
Doktorat Siniše Malog će nepristrasno analizirati profesor iz Italije, koga je bivši predsednik Srbije Tomislav Nikolić odlikovao Zlatnom medaljom za zasluge, a na predlog Filološkog fakulteta.
Turski diktator u poseti srpskom autoritarcu – tako bi mogla da glasi vest o poseti predsednika Turske predsedniku Srbije. I to bi otprilike bilo sve što se o poseti Erdogana Vučiću može reći.
Vučić se u Varni plačnim glasom požalio na dvostruke aršine u evropskoj politici, kao da je na čelu države u kojoj, ako možda i nema ničeg drugog (a nema), onda bar pravde i „zakonja“ ima na pretek.
Uzroci krize nisu od juče, e da bi poseta Kini sprečila Vukosavljevića da o njima nešto kaže. Ali, kada već ništa ne zna o medijskoj sceni u Srbiji, novinar je bar mogao da ga pita kako stoje stvari u Kini.
Novi zakon o prosveti po nameri i strukturi gotovo da je identičan izmenama i dopunama Zakona o BIA: on ministru prosvete treba da priušti apsolutnu moć bez ijedne mere za polaganje računa.
VIDEO i transkript, o položaju LGBT+ osoba uoči održavanja Parade ponosa 2017 govore Goran Miletić, Dragoslava Barzut, Agata Milan Đurić i Dejan Ilić. Razgovor vodila Svetlana Lukić.
Vest glasi: „Predsednik Vučić obratiće se večeras javnosti u 20 časova iz Predsedništva Srbije“. Prava vest bi zapravo bila da jedan dan nećemo u medijima videti Vučića: to bi bila izvanredna okolnost.
Aleksandar Vučić je kao predsednik republike obećao 5 i po miliona evra za škole i vrtiće u Republici Srpskoj i rekao da „ne bi imao ništa protiv“ da BiH gradi vrtiće i škole u Novom Pazaru, Sjenici i Tutinu.
Brnabić nam baca prašinu u oči i podmeće neodržive argumente. Stvari su još gore ako se u obzir uzme kontekst. Direktor BIA je Bratislav Gašić. A on je već pokazao da nije u stanju da zaštiti bezbednost građana.
Raste broj Betmena u Srbiji (znamo, samo jedan je Supermen). Posle Miladina Šarčevića, koji vežba mišiće na deci i roditeljima, te na prosvetnim radnicima, kao Betmena smo dobili i Bratislava Gašića.
Sinoć je predsednik uzurpirao vreme u centralnoj informativnoj emisiji na javnom servisu – 18 od 38 minuta Dnevnika. Umesto vesti gledali smo predsednika koji nam saopštava i tumači događaje.
Aleksandar Vucic offered to one refugee boy from Afghanistan and his family a chance for a decent life in Serbia – and then turned that offer into its very opposite…
Utisak je da političari iz opozicije već vide leđa vladajućoj koaliciji, pa je sad samo pitanje ko će od njih efikasno oklevetati i eliminisati suparnike, pokupiti većinu glasova i sâm zasesti na čelo države.
U drugačijoj zemlji, Vid bi putovao avionom, sredstva za lečenje dece ne bi se prikupljala na aukcijama, a Farhad i njegovi nesrećni sunarodnici uključivali bi se u integracijske programe za otpočinjanje novog života.
Sve što je o konkurenciji i Ikei rekao Lakićević meni nije sporno. Nejasno je ipak da li iz dolaska Ikee Lakićević, kao i predsednik, zaključuje da je Srbija „normalna i moderna“.