Nedodirljivi
U našoj kulturi smrt deteta je jedan od najjačih tabua. Roditelji koji su ostali bez deteta su praktično nedodirljivi. Ipak, policija u Banjaluci jutros je uhapsila oca i majku ubijenog Davida Dragičevića.
U našoj kulturi smrt deteta je jedan od najjačih tabua. Roditelji koji su ostali bez deteta su praktično nedodirljivi. Ipak, policija u Banjaluci jutros je uhapsila oca i majku ubijenog Davida Dragičevića.
Srbija se probudila – kaže Đilas. I to u decembru 2018. Što znači da je donedavno bila u dubokom snu, sve dok on nije došao da je probudi i svima koji to nisu primetili stavi do znanja da je Srbija – budna.
Posle poraza SzS-a na lokalnim izborima u Lučanima iz politike se povukao Saša Janković, pri čemu Pokret slobodnih građana na čijem je čelu bio nije učestvovao na lokalnim izborima i nije pristupio SzS-u.
Već par dana Mirjana Karanović i Duško Vujošević objašnjavaju zašto nisu govorili na protestu protiv režimskog nasilja. Umesto da objasne šta se dogodilo, čelnici SzS-a organizuju novo okupljanje.
Kosovski carinici zarobili su 1.072 litra koka-kole, 160 litara fante i 60 litara švepsa. Roba će ostati zaplenjena do okončanja krivične procedure. Švercovana pića otkrivena su u kombiju kojim je upravljao Albanac.
Požalila se Ana Brnabić medijima kako su je neprijatno iznenadile neke strane agencije koje su njenu izjavu o vojsci protumačile kao pretnju ratom. I onda je naložila svom timu da iznova pregleda snimak…
O sto godina zajedničke države na javnom servisu govoriće njen ubica Borisav Jović. Kao što učesnici u organizovanom zločinu nikada nisu sami, pored njega o žrtvi će govoriti i Čedomir Antić i Nikola Selaković.
Milan Radoičić 16. januara 2018. nije ubio Olivera Ivanovića. I ne samo što ga nije ubio, nego nije učestvovao ni u „organizaciji, logistici, podstrekavanju“ za to ubistvo. To nam tvrde Vučić, srpska država i policija.
Bila su potrebna tri puna dana da istina iz Albanije i Crne Gore o putovanju Gruevskog postane punovažna i u Srbiji. Pritom je nisu overile odgovarajuće službe, u ovom slučaju domaća policija, nego Vučić lično.
Ako sklonite karikature iz biblioteke u Lazarevcu, o Parizu možete reći šta god vam padne na pamet – od toga da je reč o grešci u protokolu, do toga da je reč o međunarodnoj zaveri protiv Srbije i Vučića.
Zamislimo da na karikaturi imamo Nedića i Ljotića kako doje Martinovića i Orlića, ili Hitlera i Gebelsa kako fašizmom napajaju Nedića i Ljotića. Zamislimo onda Coraxa i Danas u naručju Nedića i Ljotića…
Ako je u periodu od 12. do 18. veka Francuska izlazila iz okova feudalne samovolje pod krilaticom jednakost, bratstvo, sloboda – Srbija u 21. veku odbacuje i jednakost i slobodu, dok sa bratstvom ne zna šta bi.
Utisak je da u Saudijskoj Arabiji država prvo ubije novinara, pa onda pusti (medijske) kerove na njega. U Srbiji, pak, prvo se puste kerovi, a šta će dalje biti – videćemo. I to ponovo – slično smo jednom već gledali.
Da li se to Vučiću ponavlja istorija, pa i sada ne ume da čita i razume politička kretanja? Ili je poverovao da mu okolnosti ponovo idu naruku, pa može (opet) da demonstrira svoje pokvarene političke sklonosti?
Školegijum – Eagleton misli da je humanistici na univerzitetima, a onda, logično, i u školama odzvonilo. On veruje da uskoro više neće biti humanističkih centara za kritičko mišljenje na univerzitetima.
Nećemo odmah o Srbiji i Vučiću. Prvo ćemo o Mađarskoj i Orbánu, koji je rešio da obustavi finansiranje i zatvori odseke za rodne studije u Mađarskoj. Iz njegove kancelarije stiglo je više objašnjenja za tu odluku.
Na slici smo videli kako se jedna žena hrabro suprotstavila grupi muških nasilnika. Govor tela jednog od njih, kao i ruka na ramenu članice REM-a asociraju na siledžiju, a ne na hrabrog opozicionara.
Pored medicinskih sestara i šofera imaju čemu da se nadaju i ljudi pod oružjem. Za policajce i obaveštajce će se graditi jeftini stanovi od 300-500 evra po kvadratu. Njih preko 20.000 biće zbrinuto za tri godine.
Školegijum – Pravo značenje digitalizacije u obrazovanju učenicima bi se moglo objasniti i na primeru izuzetnog mada zaboravljenog SF filma iz 1999. Reč je o delu „eXistenZ“ Davida Cronenberga.
Samo bi se divljaci dosetili da u vezi sa prebijanjem dvojice Albanaca u Novom Sadu upozore da Albance ne treba prebijati u Srbiji jer bi onda Albanci na Kosovu mogli da s dobrim razlogom tako prebijaju Srbe.
“The crying Serbia” has won over “the winning Serbia” – concludes Vucic. And then he describes the “crying” Serbia in more detail: „Sonja Biserko, Sava Janjic and Rada Trajkovic, and nationalists“.
O kom to narodu priča Vučić kada pozdravlja rezultate referenduma za promenu imena Makedonije? Ima jedan narod na Kosovu koga Vučić odbija da čuje. Ali nećemo o njima. Ovde ćemo o narodu u Makedoniji.
Pobedila je dakle „Srbija plakanja, a ne Srbija koja pobeđuje“ – zaključiće Vučić. A onda će i poimence pobrojati rasplakanu Srbiju: „Sonja Biserko, Sava Janjić i Rada Trajković i oni koji su tobože najveći nacionalisti“.
Kao krpom, Vukosavljevićem su obrisali pod jedan mogul (ili pre – golem) rijalitija, predsednica vlade, te jedna članica REM-a. Na šta je Vukosavljević smerno odgovorio da je – sve to u redu i normalno.
Iz ministarstva kulture u Danas je stigao predlog da Danas i ministarstvo organizuju okrugli sto o upotrebi ćirilice na kojem bi se čuli argumenti obe strane u vezi sa zakonom o službenoj upotrebi jezika i pisma.
Vučić je potegao hiperbolu, reći će dobronamerni čitalac. Nesreće se događaju (u Sjedinjenim Državama rekli bi – shit happens, naročito kad se peru prozori). Ali, zašto treba da pogine tri miliona perača prozora?
Kada sledeći put poseti Kosovo, Vučić će objasniti šta je rekao ovaj put. A onda će u novoj poseti objasniti svoje objašnjenje. A njega će objasniti – kada bude ponovo došao na Kosovo… I tako u nedogled.
Kako je samo napeto. Evo nam subote pred vratima, a mi ne znamo hoće li Vučić na put ili neće. Prvo je bilo da hoće, a sad je kao da – neće. Pale su i naredbe: bez komunikacije sa kosovskom policijom…
U autorskom tekstu u Politici povodom početka nove školske godine Brnabić se jada kako se „stalno suočava s izazovom kako da na najbolji način približi našem društvu kolike su promene i izazovi pred nama.“
U 2018. stiglo se konačno do – kako kaže Dačić – „istorijskog uspeha“ da se pregovara o otkidanju dela Kosova. „Uspehu“ je, iz ugla istoričara-amatera Dačića i Vučića, očito, dakle, prethodio epohalni neuspeh.
U međuvremenu, srušio se ponovo potporni zid duž odavno nezavršenog autoputa kroz Grdeličku klisuru. A Beograd će pored „nove“ sklepane železničke stanice dobiti i isto tako „novu“ sklepanu autobusku stanicu.
Prikaz knjige Dejana Jovića „Rat i mit“: Možda bi se moglo pokazati da Srbija nije nikakva tranziciona zemlja. Da je nedavna istorija ove zemlje uspeo pokušaj da se demokratske promene izbegnu…