Policija u kampanji
Šta se htelo sa akcijom masovnog hapšenja – da li je to deo kampanje za nove izbore, skretanje pažnje sa pukotina u SNS-u (Gašić, Mirković) ili novog izveštaja Saveta za borbu protiv korupcije?
Šta se htelo sa akcijom masovnog hapšenja – da li je to deo kampanje za nove izbore, skretanje pažnje sa pukotina u SNS-u (Gašić, Mirković) ili novog izveštaja Saveta za borbu protiv korupcije?
Vest kaže da je predsednik Tomislav Nikolić rekao „da Hram jeste i da će biti naša Nojeva barka u kojoj nalazimo spas od istorijskih potopa, svetskih ratova, golgota i iskušenja“.
Ako izgubljeni životi i uništena imovina građana nisu bili dovoljan razlog za smenu, a videli smo da nisu, zašto Gašić sada mora da ode zbog jednog prostakluka? Zar u vladi nema i drugih prostaka?
Ako su „ukradeni“ potpisi Andreja Vučića i Siniše Malog zaista falsifikati, onda je to dokaz da su zatajile službe u čijoj je nadležnosti da se staraju o ispravnosti sačinjenih dokumenata.
Građani Srbije su dobili 3 razglednice: jednu od Vučića iz daleke Kine, drugu od Maje Gojković iz Irana i jednu šeretsku iz Hrvatske od Tome Nikolića.
Ima li razlike između protesta seljaka iz Vojvodine zbog predloga izmena Zakona o poljoprivrednom zemljištu i protesta gej osoba protiv sistematske diskriminacije kojoj su izloženi?
Ako ikome padne na pamet da dosledno sprovede odluke Biroa, kao predmet bezbednosne obrade mora se pojaviti i verski fanatizam hrišćanske pravoslavne provenijencije.
Vlada Srbije odlučila je da izdvoji 5 miliona evra za opštinu Srebrenica u Republici Srpskoj. Tu odluku je obelodanio predsednik vlade Srbije lično.
Na burne reakcije na koje je naišla izjava ministra („Na akciju spašavanja bebe iz Novog Pazara takođe sam jako ponosan, i ponovo bih naredio tako isto“), odgovorilo je ministarstvo odbrane.
Posle snimka iz 1995. na kome traži sto muslimanskih glava za jednu srpsku, on će reći – pa šta ako sam napravio grešku.
After the president announced a “civil war”, the prime minister rushed to Moscow to get the “weapons” and the “tools”. And not just any weapons, but defensive ones, so that Serbia could protect its territory.
Predsednik republike i predsednik vlade složno zveckaju oružjem (i oruđem), a da uopšte nije jasno zašto to rade. Predsednik vlade kaže: „Nije realno da previše toga kupimo, ali nešto oružja ćemo nabaviti“.
Pored toga što svakog ko pristane da bude predsednik SANU po definiciji treba smeniti, Kostića treba smeniti i zato što ni na koji način ne raskida sa politikom koju SANU vodi poslednje tri decenije.
„Kakav će uticaj imati priznavanje Kosova“, zapitao se Nikolić. I pošto je kao malo razmislio, sam sebi je odgovorio: „Mislim da bi u Srbiji bilo građanskog rata, u to sam potpuno ubeđen.“
Školegijum – Popularna kultura pored zabave ima još jednu bitnu funkciju – obrazovanje. Isto važi i za romantične komedije, pomoću kojih učimo o osećanjima ljubavi prema drugoj osobi.
Danas su neke zemlje EU podjednako nacional-fašističke kao Srbija. U tom smislu, Srbiji jeste mesto u Evropi: nema suštinske razlike između izjava Vaclava Klausa i Tomislava Nikolića.
Kako se utvrđuje da li je u Srebrenici počinjen zločin genocida? Na osnovu snimaka migranata iz 2015, koji „u regionu jedino u Srbiji ne deluju uplašeno od postupaka naroda ili vlasti“.
Instead of acting as allies against the false refugee policy, Croatia and Serbia are blowing the war horns and preparing for a new historic battle. The refugees are not important anymore.
Umesto da zajednički istupe protiv loše politike EU prema izbeglicama, Hrvatska i Srbija duvaju u ratničke trube. Izbeglice su postale nebitne, ostala je samo – mržnja.
VIDEO, transkript i fotogalerija – Peščanik na Beograd Prajdu, govore Biljana Srbljanović, Vesna Rakić-Vodinelić, Dejan Ilić i Boban Stojanović. Razgovor vodila Svetlana Lukić.
Protiv svakoga ko nam se ne sviđa bilo ko može podneti krivičnu prijavu, a mi ćemo – vlast, dakle – odlučivati da li ćemo te osobe zaista krivično i goniti, bez obzira na pravnu osnovanost tih prijava.
Znači, za loš režim u Srbiji nisu krive ovdašnje elite nego – ni manje ni više – navodno neobrazovani i primitivni gledaoci rijaliti programa.
Nezadovoljstvo rijaliti programima kulminiralo je potpisivanjem peticije da se oni zabrane. Peticiju prati niz tekstova i izjava u medijima čiji se autori zgražaju nad sadržajem tih programa.
Panika se širi Srbijom. Neko zarađuje na udžbenicima koje su škole dobile besplatno i tako potkrada državu. Država mora da se odbrani. Inspekcija mora da deluje.
Školegijum
O nesreći u Černobilu 1986. i pokušajima da se njene posledice prihvate kao deo svakodnevnog iskustva od koga zavisi naš opstanak na planeti.
Predsednik Srbije je gledaocima kazahstanske televizije pokušao da objasni problem izbeglica sa Bliskog istoka koje su se u uputile ka zemljama Evropske unije.
Ministar odbrane se zahvalio na 4.000 primeraka Novog zaveta i 4.000 molitvenika koje je Biblijsko društvo Srbije poklonilo Vojsci Srbije. Bilo bi dobro da su vojnici uz ove dobili i knjige Milana Vukomanovića.
Nacionalizam je oblik borbe za vlast i oblik pravdanja vlasti, a ne samo kulturni sentiment. Nacionalistička fikcija u rukama represivnog aparata postaje prvorazredna politička činjenica.
One should hope that Vucic won’t propose to the “leaders of the countries that took part in the conflicts in the former Yugoslavia” to establish “a collective day of remembrance for all victims, regardless of their nationality”.
Treba se nadati, uprkos svim njegovim izjavama, da će predsednik vlade Srbije ipak razborito odustati od svog predloga o jednom zajedničkom danu sećanja na sve žrtve ratova iz devedesetih.
Ovo nije bio Dan sećanja na žrtve, nego dan obnavljanja i snaženja ratnohuškačke retorike. Ispod krinke mirotvorstva i dalje se ovde oglašavaju okoreli ratni huškači.
Već dvadeset godina u Srbiji se ne donosi zakon po kome bi osobe izbegle iz Hrvatske u avgustu 1995. dobile status civilnih žrtava rata, a time i mogućnost da im država pomogne.