Pronađi ubicu
Pronađi (budućeg) ubicu – to je nova igra u našim školama, a prema zamisli nekog genija iz policije. Ne znam da li je čitalac manje naivan od mene, ali odmah ću reći – ovo nisam očekivao.
Pronađi (budućeg) ubicu – to je nova igra u našim školama, a prema zamisli nekog genija iz policije. Ne znam da li je čitalac manje naivan od mene, ali odmah ću reći – ovo nisam očekivao.
Od sinoć se u Srbiji živi na sreću. Možda će vas stići metak, a možda i neće. Svejedno je da li ste u centru grada ili daleko od njega. Na koliko sreće se može računati u Srbiji?
The timing of this mass shooting leads us to question its connection to the now decade-long rule of the neo-Radicals. That government, beyond a shadow of a doubt, is based on hatred and fear.
Pitanje zašto baš sad navodi nas na vezu sa decenijskom vlašću novoradikala kao nekoj vrsti objašnjenja za ovo masovno ubistvo. Ta vlast stoji na mržnji i strahu – to je van svake sumnje.
Ne zna se ko je veća budala – da l Vučić što razgovara s njima, da l oni što razgovaraju s njim. Neka čitalac sam zaključi, da li bi razgovarao s osobom koja mu kaže „lažovu jedan“.
Objasnićemo to izokola. Čitalac je gledao film o ocu sestara Williams „King Richard“. Seća se, u filmu gledamo kako devojčice Venus i Serena odrastaju u vrhunske igračice tenisa.
Borellu Lajčaku Escobaru Hillu Stanu u stvari nije lako. Recimo, Vučić je juče spokojno priznao da je on taj kompletni idiot iz Savamale. Teško je to što je rekao i prepričati a kamoli razumeti.
I gde je sad sporazum? Bilo je – Vučić i Kurti pišu istoriju, sporazumeli se, mir među Srbima i Albancima. A sad Vučić viče – lagali su me. Hm, je l to znači da se on povlači iz sporazuma?
FBI je uhapsio dvojicu Amerikanaca kineskog porekla. Oni su vodili tajnu kinesku „policijsku stanicu“ usred Njujorka. Naredbe su im stizale od kineskog ministarstva za javnu bezbednost.
Ne može Šapiću da pomogne ni Bruce Lee sa kojim se uporedio prenemažući se pred novinarima. Ipak je bedniji od njega bio Vučić u Raškoj, gde je imao jeftinu predstavu za Srbe sa Kosova.
Iz Vašingtona su procureli poverljivi podaci o oružanim snagama i žrtvama s obe strane fronta u Ukrajini. U Beogradu smo sa snimka čuli kako se namešta dogovor o kartama gradskog prevoza.
Ne disciplinuje Univerzitet Malog, nego Mali disciplinuje Univerzitet. Režim s Vučićem na čelu vidi sve državne resurse kao partijske i koristi ih za regrutaciju i održavanje svoga članstva.
Biće da nismo razumeli šta znači „normalizacija“ iz tobože prihvaćenog sporazuma. Ima barem pola veka od kako se ovde uvrežilo da je „normalan“ odnos između Srba i Albanaca – rat.
Ukrajinske vlasti traže od 250 monaha i par stotina profesora i studenata teologije da napuste Kijevsko-pečersku lavru. Vlasti kažu da je monasima istekao zakup i da je lavra u vlasništvu države.
Ministri prosvete u Srbiji po zakonu ne moraju nikoga da slušaju niti da bilo koga bilo šta pitaju, pa ni učenike. Domaći zakon o obrazovanju kao da je pravljen za kasarne, a ne za naše škole.
Eh, da su Kurti i Vučić potpisali, sad bih mogao da počnem – nije se mastilo iz njihovih potpisa ispod teksta sporazuma iz Brisela i plana njegove primene iz Ohrida ni osušilo…
„Everything Everywhere All at Once“ je porodični film o porodici i za porodicu. Kritičari će reći i da se po složenosti prikazanih svetova nosi s Marvelovim multiverzumima.
Kao Vučić, i žitelji Srbije upiru prstom jedni u druge. Iza svake optužbe za izdaju stoji mržnja prema Albancima. Ne bi ta optužba bila tako teška da nema te strašne mržnje.
Sve zajednice prikazane u seriji su manjkave: zajednica je izneverila pojedinca i on odbija da joj bude privržen. Solidarnost su potisnule transakcije.
Sa zamrznutim sukobom kao priželjkivanom budućnošću, ostajemo u prošlosti. To je Vučićeva politika, i smešna je srpska desnica (tobože opoziciona) kada mu u tome ide naruku.
Njih trojica, četvorica razrešili su teritorijalni spor. Dobar dan – dobar dan. Je l bilo dosta – bilo je. Da se dogovorimo – hajde. Je l može Kosovo da bude država – može. Doviđenja – doviđenja.
Ponedeljak je pao u zaborav. Tamo ga je već u utorak gurnuo lično Vučić. Ali šta je sa ostalima koji su ponedeljak najavljivali kao istorijski dan. Pri tom ne mislim na domaću opoziciju…
Moj je utisak da se sinoć u Briselu ništa nije dogodilo i da su zbog toga svi srećni, i Kurti, i Vučić, i Borell, i Hill, i… ko god.
Dok čekamo ponedeljak i tobože strepimo šta će biti u Briselu, bacimo malo pogled na TV. S novom serijom „The Last of Us“ na HBO-u stigli smo do 6. epizode. Ostalo je da vidimo još tri.
To kaže osoba za koju mnogi veruju da će u Briselu prihvatiti sporazum o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije. A naoružaćemo se jer „svi planiraju da ratuju u narednih 20 godina“.
Evo nas na klizavom terenu. Ponovo je u opticaju pokušaj atentata. Na Vučića, naravno. Pronađena je (opet) i puška sa optičkim nišanom. Prestao sam da brojim te pokušaje atentata…
Danas će se Vučić sastati s ruskim ambasadorom. Da li će mu ambasador reći sve ono što je rekao i u intervjuima pred sastanak s njim, nikada nećemo saznati. Možemo samo da nagađamo.
Snimak hvata poslanika SPS-a kako na svom mobilnom pregleda pornografske sadržaje dok se vodi rasprava o Kosovu. Šta je režimskoj javnosti više zasmetalo: pornografija ili Kosovo?
Vučić je onomad rekao da ima keca u rukavu, sećate se: ako Srbiju sateraju u ćošak, ja ću dati ostavku na mesto predsednika i kupiti zemlji još malo vremena – raspisivanjem izbora u septembru.
Vučić viče u mikrofon ne dam Kosovo, opozicija mu odgovara: ne damo Kosovo. Vučić kaže ništa nećemo potpisati, opozicija kaže: ništa ne sme da se potpiše. Samo što to nije opozicija.
Čitalac je do sad već morao shvatiti: ja se divim Novaku Đokoviću. Kao i pola planete, uostalom. Pri tom ne mislim da ga druga polovina mrzi. Kad smo već kod toga, verujem da ga malo ko mrzi.
Barem od 2012. svaka kriza na Kosovu kreira se da bi se pažnja odvukla od važnijih stvari. Tzv. kosovski teatar brutalnosti zamišljen je kao zamena za stvarni život. Neka vrsta mega rijalitija.