Dejan Ilić (1965) je bio urednik izdavačke kuće Fabrika knjiga i časopisa Reč. Diplomirao je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. U Fabrici knjiga objavio je zbirke eseja Osam i po ogleda iz razumevanja (2008), Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer (2011), Škola za „petparačke“ priče. Predlozi za drugačiji kurikulum (2016), Dva lica patriotizma (2016), Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: sf, horror, fantastika (2020). Objavio je i knjige Srbija u kontinuitetu (Peščanik, 2020) i Odrastanje u Srbiji. Izlazak iz komfora nezrelosti (XX vek, 2025). Sarajevski Centar za obrazovne inicijative 2025. ponovo je objavio Školu za „petparačke“ priče i Fantastičnu školu, a s njima i njegovu novu, treću knjigu u istom nizu Škola za bogove i superjunake. Još priloga za drugačiji kurikulum. Od 2004. je saradnik Peščanika gde piše redovne komentare na tekuće (političke) događaje.

Foto: Arhiv javnih skupova

Mirno spavajte

Nastavnici koji nisu radili u ponedeljak, ne mogu da pritisnu vladu. Ali ni vlada ne može da pritisne njih. Nema čime. Nastavnici su tako slabi da im se teško može još nauditi.

Photo: Neda Radulovic-Viswanatha

Stid

Posle novog pokušaja atentata na Trumpa „šalu“ je napravio Elon Musk: on je primetio da su na Trumpa već dva puta pucali i pokušali da ga ubiju, a još niko nije pokušao da ubije Bidena ili Harris.

Foto: Slavica Miletić

Šta bi s peticama?

Nastavnici su pozvali na štrajk u ponedeljak. Neka ne strepe, i sad će im prihvatiti sve zahteve. I nijedan neće biti ispunjen. Tako se igra ta igra. Nastavnici bi morali biti pametniji.

Foto: Peščanik

Crvi na litijum

Dok god je ovaj režim tu, istinu o kopanju litijuma nećemo moći da čujemo s mesta s kojih bi bilo logično da se istina čuje. Jer sva ta mesta režim je uzurpirao da oblikuje svoju nazovi stvarnost.

Foto: Đorđe Karan

Opstanak

Laže predsednik vlade da Srbija nema način da pomogne Srbima na Kosovu, jer je vojna intervencija tobože jedina pomoć. To ne samo da nije jedina opcija, nego uopšte nije (razumna) opcija.

Foto: Peščanik

Prijava

Jedno pitanje – što sam ja gori od Stevana Filipovića, pa on može da bude „ekološki terorista“ a ja ne mogu. Evo, neka čitalac sam kaže pošto pročita (samo) belešku o Stevanu (dosije je još u izradi).

Foto: Predrag Trokicić

Otpad

U Drini se udavila jedna beba, zajedno sa svojom majkom. Koliko nas je spremno da zbog toga izađe na ulicu i zatraži da se i granice Srbije i sve druge granice otvore za migrante?

Foto: Predrag Trokicić

Predlog za 5

Kao što nastavnici ne treba da imaju status službenih lica, tako ni decu ne treba strože kažnjavati za loše ponašanje u školi. Barem ne u prvom koraku, i pre nego što se iskoriste druga pedagoška sredstva.

Foto: Predrag Trokicić

Vučić na baterije

Ova naša država ne ume da brine ni o čemu. Dobro, ne baš ni o čemu, ali o mnogo toga. Velika je sramota to što u Srbiji umiru životinje od žeđi. Ne može se to drugačije reći.

Beograd, 10.08.2024, foto: Ivana Tutunović Karić

Nećeš kopati

Sakupi se tih 200 hiljada evra i dâ se Novaku, Bogdanu, Jokiću… nekome već, od njih. Nazovimo to honorarom: da se pojave na prvom sledećem protestu i kažu – nećeš kopati!

Protest protiv Rio Tinta, Požega, 31.7.2024, foto: Arhiv javnih skupova

Novak Veliki

Žitelji Srbije lome strah i izlaze na ulicu i javno se suprotstavljaju režimu. Režimu, dakle, kome su bila puna usta naroda, taj narod sad kaže da mu ne veruje i da mu neće dozvoliti da uništi zemlju.

Foto: Ivana Tutunović Karić

Politički eho

Kamala Harris nije tu da preobraća Trumpove glasače. Tako nešto verovatno nije moguće, niti se to uopšte radi u izbornoj kampanji. Smisao kampanje je da zadržite svoje birače i izvedete ih na glasanje.

It never happened

DwP – For seven years, from 1990 to 1997, the truth stood before the Serbian residents, but instead they were fixated on their “authoritarian regime” and its stories about “national suffering.”

Foto: Predrag Trokicić

Prezreni na svetu

Za razliku od kolonizovanih ili „neokolonizovanih“ zemalja, politička (a s njom delimično i ekonomska) sudbina Srbije zavisi isključivo od nas. Sve u priči o litijumu u Srbiji zavisi od nas.

Nije se desilo

DwP – Sedam godina, od 1990. do 1997, istina stoji pred očima žitelja Srbije, ali umesto u nju oni zure u svoj „autoritarni režim“ i njegove slike o „stradanju nacije“. I s tim slikama odlaze u rat na Kosovu.

Foto: Peščanik

Scholz, geh nach Hause

Moguće je da u EU ima i pristojnih političara. Moguće je da samo Srbija nije imala sreće, da najgori evropski politički kadar dopadne baš njoj, bilo da je reč o litijumu ili Kosovu.

Foto: Vedran Bukarica

Ne daj se!

Na fotografiji, Trump drži visoko podignutu pesnicu pored američke zastave. Lice mu brazdaju dve krvave linije. Autor fotografije Evan Vucci kaže da je u trenutku dok ga slika, Trump izvikivao: „Fight! Fight!“

Foto: Peščanik

Obaranje ruku

Vlada pre par godina donela uredbu da se ne kopa litijum; vlada ovog leta donese odluku da se kopa litijum. Zašto je bio potreban Ustavni sud za to? Mogli su taj sud da sačuvaju za nešto drugo.

Foto: Predrag Trokicić

Srbija bez voznog reda

Da su stvari s litijumom postale krajnje ozbiljne pokazuju i hapšenja od nedelje. Ljudi su zatvorili prugu Loznica – Zvornik na 2 sata. Tako su odlučili da protestuju. A onda je došla policija da hapsi.

Foto: Peščanik

Lopovske institucije

Ovde izbore ne kradu lopovi pod fantomkama: kao dođu usred noći, ukradu glasove od jednih i odnesu ih drugima. To tako ne može s izborima i glasovima. Po pravilu, ovde institucije kradu izbore.

Foto: Mirëdita, dobar dan! 2023

Pleme mržnje

Sve ono što bi Šapić rekao Vučiću, a ne sme, upućuje Inicijativi zbog festivala koji ova organizacija godinama pravi da bi se ponovo uspostavile veze pokidane ratom između žitelja Kosova i Srbije.

Foto: Predrag Trokicić

Niko nije jači od države

Mogao je Porfirije juče, pošto je ispričao šta je imao o Justinu i ikoni, da razgovara i s učiteljicom, i s nastavnicom, i s roditeljima koji su ih tukli. Da vidi šta s tim duhovima nije u redu.

Foto: Predrag Trokicić

Kad Srbija pobeđuje

9. i 10. juna, na aerodromu pored Kumanova, na molbu NATO-a sklopljen je „vojno-tehnički“ sporazum. NATO je konačno shvatio da nikada neće pobediti Srbiju i zato mu je bilo stalo do sporazuma.