Srbija bez škola
Kad već nemamo hrabrosti da ugasimo škole ovakve kakve su, a ni pameti da ih napravimo boljim, najbolje je da se ugase same od sebe, kada više ne bude nikoga da radi u njima.
Kad već nemamo hrabrosti da ugasimo škole ovakve kakve su, a ni pameti da ih napravimo boljim, najbolje je da se ugase same od sebe, kada više ne bude nikoga da radi u njima.
Putin je stvorio Prigožina, kroz njegove je ruke curio državni novac i on je svoju moć crpeo iz državnih resursa. Na delu smo imali odmetnuti deo nakaradne države u jurišu na samu sebe.
Nije rekao, sram vas bilo lažovi jedni, i onda tresnuo na sto dokaze i zahteve za izručenje. Naprotiv, smerno je izustio, pogrešno ste me razumeli, niste čuli znak pitanja.
Juče, u pošti u Sopotu, Ljubodrag Stojadinović sreo se s junakom iz svojih tekstova. Nije „junaku“ svejedno kad se prepozna u Stojadinovićevom tekstu. Voleo bi da je drugačiji.
Za četiri meseca stigli smo od priče o miru i normalizaciji do izbijanja rata. Tražiti od Vučića da položi račun za ovo novo kolektivno padanje u ambis, bilo bi besmisleno.
Samo Vučić zna kada Bog govori i kada ćuti, gde je centralno mesto političke moći i koji narod je pravi. Recimo, 24. septembra i 5. oktobra 2000. ili danas, na ulici, narod je pogrešan.
Kao Putinov gaulajter iz potopljenog grada, Brnabić i Vučić hoće da nas uvere da je sve u redu, a znamo da su napravili pustoš. Da nije mrtvih i epohalne štete, bili bi nam smešni.
Silom protesta, Vučića treba prinuditi na slobodne i poštene izbore. U traženju takvih izbora presecaju se egzistencijalni interesi demonstranata i politički interesi opozicije.
Kurti mu je nabacio volej, a rodoljubiva opozicija požurila da očisti teren. S jedne strane, Kosovo. A s druge, novi ministar prosvete s idejom da se naprasno završi školska godina.
Istorija Srbije po Vučiću počinje 2000, devedesete se nisu dogodile. Istorija novog sukoba na Kosovu imala je svoj početak juče ujutru u 7. I onda je jedino i samo Kurti kriv za to nasilje.
Ja ću danas ostati kod kuće. I dok tako sedim, razmišljaću o tome kakva to vlast zaustavlja život u čitavoj zemlji da bi okupirala jedan grad i demonstrirala na koliku podršku može da računa.
25. maja litija, 26. maja Vučić, a 27 – protiv nasilja uopšte i nasilja Porfirija i Vučića posebno. Da je Porfiriju do mirnog života dece, mogao se pojaviti već na prvom protestu protiv nasilja.
Svrha skupa od 26. maja je politička u vrlo uskom, ograničenom shvatanju politike: ako se ide na izbore mora se proveriti da li radi novoradikalska izborna mašina za iznudu glasova.
Čitalac i sam može da proveri – i pošto se MUP izvinio, policajci su i na teritorijama izvan ingerencija uprava u Užicu i Kikindi obilazili škole i tražili da razgovaraju sa psihologom.
Neka bude kako se kaže u izvinjenju MUP-a: da je dopis školama u kome se traže spiskovi „sumnjive“ dece poslat iz želje da se eventualno osujete nova masovna ubistva u njima.
Pronađi (budućeg) ubicu – to je nova igra u našim školama, a prema zamisli nekog genija iz policije. Ne znam da li je čitalac manje naivan od mene, ali odmah ću reći – ovo nisam očekivao.
Od sinoć se u Srbiji živi na sreću. Možda će vas stići metak, a možda i neće. Svejedno je da li ste u centru grada ili daleko od njega. Na koliko sreće se može računati u Srbiji?
The timing of this mass shooting leads us to question its connection to the now decade-long rule of the neo-Radicals. That government, beyond a shadow of a doubt, is based on hatred and fear.
Pitanje zašto baš sad navodi nas na vezu sa decenijskom vlašću novoradikala kao nekoj vrsti objašnjenja za ovo masovno ubistvo. Ta vlast stoji na mržnji i strahu – to je van svake sumnje.
Ne zna se ko je veća budala – da l Vučić što razgovara s njima, da l oni što razgovaraju s njim. Neka čitalac sam zaključi, da li bi razgovarao s osobom koja mu kaže „lažovu jedan“.
Objasnićemo to izokola. Čitalac je gledao film o ocu sestara Williams „King Richard“. Seća se, u filmu gledamo kako devojčice Venus i Serena odrastaju u vrhunske igračice tenisa.
Borellu Lajčaku Escobaru Hillu Stanu u stvari nije lako. Recimo, Vučić je juče spokojno priznao da je on taj kompletni idiot iz Savamale. Teško je to što je rekao i prepričati a kamoli razumeti.
I gde je sad sporazum? Bilo je – Vučić i Kurti pišu istoriju, sporazumeli se, mir među Srbima i Albancima. A sad Vučić viče – lagali su me. Hm, je l to znači da se on povlači iz sporazuma?
FBI je uhapsio dvojicu Amerikanaca kineskog porekla. Oni su vodili tajnu kinesku „policijsku stanicu“ usred Njujorka. Naredbe su im stizale od kineskog ministarstva za javnu bezbednost.
Ne može Šapiću da pomogne ni Bruce Lee sa kojim se uporedio prenemažući se pred novinarima. Ipak je bedniji od njega bio Vučić u Raškoj, gde je imao jeftinu predstavu za Srbe sa Kosova.
Iz Vašingtona su procureli poverljivi podaci o oružanim snagama i žrtvama s obe strane fronta u Ukrajini. U Beogradu smo sa snimka čuli kako se namešta dogovor o kartama gradskog prevoza.
Ne disciplinuje Univerzitet Malog, nego Mali disciplinuje Univerzitet. Režim s Vučićem na čelu vidi sve državne resurse kao partijske i koristi ih za regrutaciju i održavanje svoga članstva.
Biće da nismo razumeli šta znači „normalizacija“ iz tobože prihvaćenog sporazuma. Ima barem pola veka od kako se ovde uvrežilo da je „normalan“ odnos između Srba i Albanaca – rat.
Ukrajinske vlasti traže od 250 monaha i par stotina profesora i studenata teologije da napuste Kijevsko-pečersku lavru. Vlasti kažu da je monasima istekao zakup i da je lavra u vlasništvu države.
Ministri prosvete u Srbiji po zakonu ne moraju nikoga da slušaju niti da bilo koga bilo šta pitaju, pa ni učenike. Domaći zakon o obrazovanju kao da je pravljen za kasarne, a ne za naše škole.
Eh, da su Kurti i Vučić potpisali, sad bih mogao da počnem – nije se mastilo iz njihovih potpisa ispod teksta sporazuma iz Brisela i plana njegove primene iz Ohrida ni osušilo…
„Everything Everywhere All at Once“ je porodični film o porodici i za porodicu. Kritičari će reći i da se po složenosti prikazanih svetova nosi s Marvelovim multiverzumima.