Šoferske radosti
Zoran Đorđević je primer stranačkog trudbenika koji je mogao da postane bilo šta ni iz čega, i u tim čudesnim usponima njegov ga je drvodeljac oblikovao sve do kraja.
Zoran Đorđević je primer stranačkog trudbenika koji je mogao da postane bilo šta ni iz čega, i u tim čudesnim usponima njegov ga je drvodeljac oblikovao sve do kraja.
Paori iz Bavaništa su rasterali bandu, ali i nešto mnogo važnije: razloge za strah. Oslobodili su se nasilnog obruča bez nasilja. To je možda politika delotvornog otpora.
Nevažna je istina, važno je biti protiv nje. Tome ih je učio lažući uvek svakoga o svemu, pre svega o sebi i o tome ko je on zaista. Njega još niko i nikada nije zatekao u istini.
Zajedno su počeli, činili zla svuda i na svakom mestu. Rastajali se, mrzeli, proklinjali i ogovarali. Pretili jedan drugome. I Vučić i Toma bili su junaci Šešeljevog stvaralaštva.
Slušajte amo! Nemam vremena, biću kratak, pa da se pogodimo. Jel može ovako: ja svakome od vas po dvajes hiljada, a vi meni glas. Živi vi meni bili do 17. decembra.
Šta je to zasmejalo Željka Rebraču dok je pristupao naprednjacima? Sedeo je između Miloša Vučevića i Darka Glišića u obredu uvođenja u stranku i bio potpuno oduševljen sobom i osobama pored sebe.
Težak poraz od Engleza možda nije prava slika stanja, ali približna jeste. To smo mi, kolikogod se otimali imamo timove za poraze u svim oblastima i u svakoj od njih gospodar ima svog Nedimovića.
Mnogo je nekadašnjih članova Demokratske stranke koji su se predali naprednjacima. Zašto bi Šutanovac, prosečan činovnik koji je gurao mnogo dalje nego što je mogao, bio otporan na nove karijerne pogodnosti?
Sve je manje vremena za dobar ishod u hroničnoj kosovskoj traumi. Nije ga bilo ni pre nejasnog okršaja u Banjskoj, čije je žrtve Srbija ožalila sa jakom nelagodom.
Nije najgori ishod ako režim uz pomoć već poznatih prevara ponovo dobije izbore. Mnogo je gore ako ih izgubi a ne prizna poraz. Priroda režima i njenih nasilnih mehanizama opravdava takve slutnje.
Pre nego što je postao ovo što jeste, govorio je sve najgore o čoveku u kome je kasnije video svoga boga. On ljubi svoga gospodara isto onoliko koliko ga je nekada mrzeo.
Odbojkašice su odmah posle sletanja otišle sa srebrnim medaljama kod vladara da mu odaju priznanje na svom uspehu. Maja Ognjenović je darovala domaćinu specijalne čokoladice iz Brisela.
Does today feel like a holiday? Some new people are arriving, all dressed up in their best clothes. All their relatives are around them, it’s been a while since the families saw such important persons.
Na granici između kuće i škole je put kojim će svakoga dana oprezno i uz pratnju koračati prvaci dok se ne sviknu i postanu spretniji i odlučniji. A onda će ih jednoga dana pustiti same.
Kazna za Prigožina je bila pokazna i na neki surovi način spektakularna. Nije ostavljen ni trag sumnje zašto se ovo dogodilo i zašto baš sada. Agresija na Ukrajinu je postala dugotrajni sukob.
Neka autoru ovog teksta bude dozvoljeno da sumnja: stadion će biti gotov kad i metro, znači nikada, ali novac će brzo oticati kanalima koji su već iskopani. Važno je da smo videli maketu.
Život inspektora ugrožavaju i plitka i duboka država, mafija i njen don na samom vrhu crvotočne građevine. Borba protiv proizvodnje i trgovine narkoticima ovde se smatra udarom na sistem.
Režim je obučio svoje istaknute javne emisare za ubedljivo obrazlaganje glupih stavova. To je filozofija oblikovanja javnog prostora nastala na platformi podsticanja sektaške tupoumnosti.
Vojni poligon na livadama postao je obredno mesto vlasti. Oko „vrhovnog“ su bili statisti, generali i ministri koji su gledali nepogodu nad sobom, više se i ne čudeći svom poniženju.
Vladar bi uprkos svakoj logici mogao da odluči da ga ostavi da tajnom službom rukovodi sa skrivenog položaja i nastavi svoj posao na stvaranju srpskog sveta pod ruskim nadzorom.
Vulin bi mogao da bude gospodarova sudbina. Možda ne odmah, ali u procesu raspadanja sistema vladanja samo je pitanje vremena i poslova koje vlasnik Srbije mora da završi.
Koluvija je stigao pred porotu Hepija koja je i bez rasprave znala da je čovek bezgrešan. Na ekranu je pisalo da su za njegove muke krivi Amerikanci. A možda i naši koji su njihovi.
U hotelu Jugoslavija, novi predsednik SNS-a Miloš Vučević, zadužen da isprati rasulo do kraja i ponese veći deo prokletstva, održao je simbolički govor inspirisan nevremenom i železnicom.
Nešto je mnogo trulo u krimi epizodi o ubistvu Olivera Ivanovića koju je Gašić odigrao pred zblanutom skupštinom. Dobio je mlak aplauz svoje divlje poslaničke grupe, po inerciji.
Još nije poznato kako Vučić stoji sa ostacima nerava i koliko dugo može da istrpi desetine hiljada ljudi na ulici. Naročito ako započne opšta blokada svega što je već porušio.
Mile ne krije da u sebi nosi temeljne radikalske vrednosti uz odlike ruskog medveda, pa se njegova simbioza sa Šešeljem može računati kao unija povratnika iz praistorije.
To je javni govor ništavila i otvoreni poziv za gušenje protesta. Ali i podsticaj za slobodne ljude da izađu na svoje ulice. Dovoljan je samo jedan zahtev, drugi zahtevi su nevažni.
Danas se održava miting protiv svih za spas jednoga, ali oni koji će biti privedeni ne pokazuju dovoljno elana za slavljenje svog čobanina. Biće to više sabor autobusa i drugih olupina nego ljudi.
Za 26. maj se sprema majka svih mitinga. To je kolosalna, rizična igra sa ljudima i njihovim sudbinama. U srpskim gradovima odvijaju se prave drame. Sve je teže uterati ljude u autobuse.
Danas se nastavlja protest protiv nasilja. Režim ne pokazuje nameru da ispuni bilo koji od postavljenih zahteva. To bi vladar smatrao poniženjem i znakom letalne slabosti svoje apsolutne vladavine.
Premijerka je objasnila da sistem nije zakazao. Ovo što imamo – to je sistem. Noćas je u okolini Mladenovca počinjen novi masovni pokolj. Ministar policije već zna da je to teroristički akt.
„Sa ponosom vam saopštavam, ja sam bio čovek koji je doneo odluku da se ruše protivpravne udžerice… otac kriminalca, brat kriminalca, zlikovac i zločinac, fašista, radikalski nepomenik, ja“.