Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Grafit: They kill

Prozor u polusvet

Zauzeta od vlasti televizija postaje oružje koje ubija. U njenom epilogu je televizor, kao stvar iz koje izlazi i kulja smeće, koje zavodi buduće fanatične sledbenike, i bestidne laži kao jedine nepobitne istine.

Crtež osobe sa zaštitnom maskom

Kraljev govor

U Srbiji su svi zdravi, ko mi podmeće bolesne. Odakle mrtvi? To nisu moji, to nam ubacuju sa strane! Volim ja mrtve više nego žive, ali ih ne priznajem za svoje. Čim neko umre, daju ga nama.

fudbalska lopta

Fudbal i smrt

Nemanja Vidić je javno i žustro izneo svoj stav o stanju u srpskom fudbalu. Govorio je o katastrofi do koje su doveli ljudi neznalice, servilni podanici i kriminalci, ambiciozni dunsteri i nakupci.

Natpis: Ja već letim!

Salto crne dame

Građanka Čomić uživa u svom nadmenom činovničkom gardu. Uverena je da jedino na taj način kao sveža ministarka može da se obrati javnosti, sigurna da će biti zadovoljan onaj koji ju je izabrao.

značke

Petak, 13.

Kancelarija za odlikovanja me je zaboravila. Iz razloga koji mi nije poznat, uskraćen sam za orden. Teško mi je da razumem takav nemar i spreman sam da objasnim svoje zasluge za narod.

žena u šetnji

Pobuna miševa

Posle lekcije naciji o miševima i američkim predsednicima, dohvatio se epidemije. Grdio je svoj narod, neposlušnu rulju koja se razboljeva samo da bi mu naudila. Iako smo po smrtnosti najbolji u regionu.

bodljikava žica

Vrhovni sa žicom

Evo šta je rekao: „Na maljutku je trebalo povezati žice. Očigledno su žice bile pogrešno privezane. Dobićemo ceo izveštaj. To su stvari koje se dešavaju u fabrikama oružja, uvek će se dešavati.“

Sanja Iveković, Novi Zagreb, Ljudi iza prozora, 1979, MSUB, foto: Peščanik

Useljenje

U vilu gde je živela i umrla Jovanka Broz useliće se Ana. Neka joj je sa srećom, godinama je bila u neuslovnom smeštaju. Za molerisanje i unutrašnju dekoraciju vlada je potrošila 2,5 miliona evra.

Tabla: Pazi glavu

Smrt Familije

Mafiji u Srbiji preti konačna smrt. Nikada ranije nije bila tako preplašena, tako da više ne zna za sebe. Ona ne zna, ali njen predsednik zna. Odlučio je da joj odrubi glavu, bez ikakve milosti…

Natpis: Artists won't kiss ass

Vidojković

Neizbežna je ovih dana književna distopija Marka Vidojkovića: Đubre. To je roman hiperrealističke fantastike, surovo pronicanje kroz zaraženu srpsku deponiju. Pišem ovaj tekst u pauzama čitanja.

Kosovo zauvek

Nobelovci

Uz proslavu nagrade niko ne primećuje da su se nobelovci Hoti i Vučić priznali međusobno, uspostavili bratstvo i jedinstvo i večnu ljubav. Kao što se ne primećuje ni da se još nisu priznali.

stvari na buvljaku

Fundus

Šta mu to dođe fundus, onaj smotani kaže da je sve što nosi dobio iz fundusa. Zar on, da oprostiš komšo, nema platu, nego mu daju da nosi šta mu dođe pod ruku iz tog fundusa, pa ga ništa ne košta.

Foto: Predrag Trokicić

Lek za stoku

U Kragujevcu postoji dom za stare i blago ometene u razvoju. Zove se, zamislite, Male pčelice. Ali, babe i dede, zatočene u tom mučilištu, bez redovnog kupanja, pranja i nege, dobili su šugu…