Lavovi i hijene
No, jeste li videli naprednjački podmladak? Navodno su to mladi lavovi, školovani u akademiji za fanatike. Tek sam nedavno, sasvim slučajno pogledao neki raport iz skupštinskog tora…
No, jeste li videli naprednjački podmladak? Navodno su to mladi lavovi, školovani u akademiji za fanatike. Tek sam nedavno, sasvim slučajno pogledao neki raport iz skupštinskog tora…
Slušam i gledam šta radi Rade Panić, anesteziolog, predsednik sindikata lekara i farmaceuta Srbije. Čovek je sabran i smiren, godinu dana mlađi od vladara. Jednoga jutra je zaplakao javno…
Zauzeta od vlasti televizija postaje oružje koje ubija. U njenom epilogu je televizor, kao stvar iz koje izlazi i kulja smeće, koje zavodi buduće fanatične sledbenike, i bestidne laži kao jedine nepobitne istine.
U Srbiji su svi zdravi, ko mi podmeće bolesne. Odakle mrtvi? To nisu moji, to nam ubacuju sa strane! Volim ja mrtve više nego žive, ali ih ne priznajem za svoje. Čim neko umre, daju ga nama.
Nemanja Vidić je javno i žustro izneo svoj stav o stanju u srpskom fudbalu. Govorio je o katastrofi do koje su doveli ljudi neznalice, servilni podanici i kriminalci, ambiciozni dunsteri i nakupci.
Jednu grupu kritičara gospodareve božanske celovitosti Marić Milomir je nazvao razularenom gomilom, a u njoj se, možete misliti, pri zdravoj pameti i svojom voljom nalazi i autor ovog teksta.
Građanka Čomić uživa u svom nadmenom činovničkom gardu. Uverena je da jedino na taj način kao sveža ministarka može da se obrati javnosti, sigurna da će biti zadovoljan onaj koji ju je izabrao.
Kancelarija za odlikovanja me je zaboravila. Iz razloga koji mi nije poznat, uskraćen sam za orden. Teško mi je da razumem takav nemar i spreman sam da objasnim svoje zasluge za narod.
Posle lekcije naciji o miševima i američkim predsednicima, dohvatio se epidemije. Grdio je svoj narod, neposlušnu rulju koja se razboljeva samo da bi mu naudila. Iako smo po smrtnosti najbolji u regionu.
Negde na Vračaru novi ministar policije Vulin ima svoga bricu. Dok je prekjuče izlazio iz salona gde su ga udesili kako je želeo, neki građanin ga je uškljocao svojim relativno pametnim telefonom.
Evo šta je rekao: „Na maljutku je trebalo povezati žice. Očigledno su žice bile pogrešno privezane. Dobićemo ceo izveštaj. To su stvari koje se dešavaju u fabrikama oružja, uvek će se dešavati.“
U vilu gde je živela i umrla Jovanka Broz useliće se Ana. Neka joj je sa srećom, godinama je bila u neuslovnom smeštaju. Za molerisanje i unutrašnju dekoraciju vlada je potrošila 2,5 miliona evra.
Ponovo radi skupština zarobljena od istih koji su je već imali. U velikoj sali sede jednoumnici, esencija naprednjačke sekte koja se domogla svih mesta i 3/4 građanstva ostavila bez delegata.
Mafiji u Srbiji preti konačna smrt. Nikada ranije nije bila tako preplašena, tako da više ne zna za sebe. Ona ne zna, ali njen predsednik zna. Odlučio je da joj odrubi glavu, bez ikakve milosti…
Pandemija je idealni saveznik koncepcije svevlašća, pri čemu se zdravi ljudi zatvaraju u geta a bolest pušta na slobodu. Nje ne bi ni bilo bez ljudi. Zato je oduzimanje slobode njihova najbolja ideja.
U njemu živi policajac koji se pojavljuje u određenim okolnostima epidemijske drame. Kao da je nekim aktom ili usmenom naredbom postavljen za dežurnog paničara, koji najavljuje najgore mere.
Neizbežna je ovih dana književna distopija Marka Vidojkovića: Đubre. To je roman hiperrealističke fantastike, surovo pronicanje kroz zaraženu srpsku deponiju. Pišem ovaj tekst u pauzama čitanja.
Nebojša Zelenović kaže da SNS podriva ustavni poredak. Kako to iznenada, ma zar je moguće? Podrivanje nečega što je već podriveno je opasno. Stvar bi mogla da se sruši ako se uporno podriva.
Sećate se sigurno grafita iz doba bombardovanja: Izvinite, nismo znali da je nevidljiv. Mit o nevidljivom avionu stelt tehnologije srušen je zajedno sa letilicom, 27. marta 1999. u Buđanovcima.
Živi nisu sigurni jesu li preživeli, mrtvi su samo broj koji nije pouzdan kao ni njihova smrt. Mnogi koji su pokopani nisu nikada umrli, takvih ima tri puta više, iako ih među živima ima tri puta manje.
Vulin se nada da su istiniti navodi bošnjačkih i crnogorskih medija da predsednik Srbije stvara Srpski svet. Beograd i treba da okupi sve Srbe, a Aleksandar Vučić jeste predsednik svih Srba.
Pokazalo se da Srbija ne može da dobije vladu. Zato što u njoj živi narod koji ne trpi vlast nad sobom. Vlada koja ne postoji može da bude primer kako u budućnosti sastavljati vlade.
Svoje aplauderske nastupe vežba pred ogledalom dok sluša baljezganja velikog diktatora. Traži pravila u njegovom disanju, ljutnju na neprijatelje Srbije, pauzu u potrazi za sledećom rečenicom.
Coraxova karikatura se ne može opisati, bolje je pogledajte. Nastala je posle premlaćivanja u Novom Sadu i takve scene nisu moguće bez prisustva vlasti i kreature na njenom čelu.
Uz proslavu nagrade niko ne primećuje da su se nobelovci Hoti i Vučić priznali međusobno, uspostavili bratstvo i jedinstvo i večnu ljubav. Kao što se ne primećuje ni da se još nisu priznali.
Čitam komentare na nekoj mreži o tekstu na Peščaniku, „Niske strasti u Ovalnom kabinetu“: Ovaj stojadinovic je naj veći idijot kojije smislijo svoje izmišljotine protivno svojojdržavi kojaga plača.
Zašto mu se smejete? Šta se to dogodilo u Beloj kući što je zasmejalo sve koji su videli neodoljive scene sa smotanim i neukim klipanom, koji je sebe kostimirao u državnika?
Iz Crne Gore javlja da je Milo pao. Razmatraju se varijante nove crnogorske istorije, koja će biti malo renovirana, nešto od temelja nešto od krova. Kamen na kamenu će ostati i posle Mila…
Iz usta koja se ne zatvaraju ponovo smo čuli da će Srbija dobiti veliki stadion i mnogo malih po gradovima i selima, i da para ima. To će biti ponos najvećeg graditelja u istoriji cele Srbije…
Šta mu to dođe fundus, onaj smotani kaže da je sve što nosi dobio iz fundusa. Zar on, da oprostiš komšo, nema platu, nego mu daju da nosi šta mu dođe pod ruku iz tog fundusa, pa ga ništa ne košta.
Šta ako Danas izgubi parnicu i sa milion dinara prikupljenih na razne načine, pa i od čitalaca plati čast i ugled ministra Nebojše. Tako bi ih on prodao i izgubio, a Danas bi postao njihov vlasnik.
U Kragujevcu postoji dom za stare i blago ometene u razvoju. Zove se, zamislite, Male pčelice. Ali, babe i dede, zatočene u tom mučilištu, bez redovnog kupanja, pranja i nege, dobili su šugu…