Žitki žuti režim
Predviđeni zeleni, žuti i crveni režim slili su se u žutu žitku masu. I tamo gde škole tobože rade normalno – u zelenom režimu dakle – sve više dece i odeljenja prelaze u žuti ili crveni režim.
Predviđeni zeleni, žuti i crveni režim slili su se u žutu žitku masu. I tamo gde škole tobože rade normalno – u zelenom režimu dakle – sve više dece i odeljenja prelaze u žuti ili crveni režim.
Nagli porast broja zaraženih u septembru bio je očekivan. Kao što je bilo očekivano da režim u vezi s tim ništa ozbiljno ne preduzima. Primer za to je, naravno, polazak u školu.
Prvo smo dobili himnu u školi, a onda na ulici povorku srednjoškolaca pod obeležjima stranke na vlasti. Tako režim s Vučićem na čelu vidi slogu i sklad – ne pod zastavom države nego pod zastavom stranke.
Svoju „normalnost“ ministar prosvete požurio je da gurne pod tepih patriotizma: 1. septembar u svim školama širom Srbije počeće „intoniranjem ili izvođenjem“ državne himne Bože pravde.
Nije se još slegla prašina oko odluke da škole od septembra krenu u punom kapacitetu, a već je stigla nova odluka: veliki broj škola vraća se na režim rada iz septembra prošle godine, u takozvanu žutu zonu.
Ministarstvo prosvete je propustilo da uradi najbitniju stvar za svoje rešenje – da kaže kako će se raditi u školama u sva tri režima: zelenom, žutom i crvenom. Jer, program bi za sve morao biti isti.
Početkom avgusta direktori škola dobili su dopis iz ministarstva prosvete da urade sve da se što više dece/đaka vakciniše. Neka čitalac sebe sada zamisli na mestu direktora škole. Čita dopis i razmišlja…
Ružičasti cvet potući će do nogu jedinu preostalu svetsku vojnu velesilu – tako je, slikovito, pre pet godina Alfred McCoy najavio poraz oružanih jedinica Sjedinjenih Država u Avganistanu.
Dobili smo poruku – opozicija ima šansu u Beogradu, ali nije jasno iz kojih podataka se ta poruka izvlači. Ono što od podataka imamo u medijima, pokazuje u stvari da režim nema šansu u Beogradu.
Deponija u plamenu, rudnici s prljavom tehnologijom, nove male i velike hidroelektrane, Rio Tinto… Na šta nam to liči? Na svet u malom? Na svet iz najnovijeg izveštaja IPCC-a.
Kako je to lako. Izgubiš preko noći posao u fabrici obuće u svom mestu i sutradan ga dobiješ u fabrici za delove automobila u susednom. Stvar rešena. Ništa od eksplozije socijalne bombe.
Odlazak Ivane Španović i Novaka Đokovića u Tokio bio je čisti zicer – dve garantovane zlatne medalje, dve doze sreće ili barem jakog trankvilajzera. Nije se desilo. I sad su oni tobože krivi što smo nesrećni.
Na uglu Golsvordijeve i Bulevara kralja Aleksandra okreće se vo na ražnju. Odmah do vola, duž ražnja prostrla se sofra. Možda bi trebalo zabraniti da se zaklane životinje dovoze usred grada…
Šta je, po ministru, svrha obrazovanja? Da se korona ne utemelji u njemu. Šta je sa ostalim svrhama, ministre? Ministar: pa bilo bi dobro da i njih škole ispune, ali ako to ne može, onda ništa.
I umesto da kaže – pa šta što dajem milione evra dok ljudi ostaju na ulici jer im je srušena zgrada, Vučić kaže – moji će da gledaju englesku ligu, a vaši neka gledaju belorusku, ha, ha.
Utisak je da se svet ruši. Barem na zapadu Evrope, u poplavama, i zapadu Sjedinjenih Država i Kanade, u požarima. Zapad gori – i doslovno i figurativno. Figurativno – širi se požar prisluškivanja.
Od Srbije se hoće litijum. Tražioci kažu da će dobro platiti. Režim nas uverava da će Srbija izvući korist od toga. Nevolja je u tome što litijum doprinosi uništavanju planete upotrebom fosilne energije.
Kada razbacuje fakultetske zgrade po Novom Beogradu, Kumodražu, Borči, gde tačno u vezi sa tim i načelnom idejom decentralizacije, Stojčić vidi zgradu poput Univerzitetske biblioteke?
Ovih dana mladi ljudi biraju i upisuju se na fakultete. Neki od njih završiće na katedrama za srpski jezik i književnost. Nema ih mnogo. Zapravo, malo ih je. Iza tog malog broja stoji priča o – identitetu.
Za razliku od srpskih košarkaša, Laurel Hubbard putovaće u Japan i takmičiti se u dizanju tegova. I tako će postati prva transdžender osoba koja se nadmetala na olimpijskim igrama.
Šta će raditi škole kada najesen stigne novi talas? Ima li ministarstvo prosvete plan? Ili bar uvid u stanje posle tri polugodišta pod koronom? Ako nema ni jedno ni drugo – šta će nam to ministarstvo?
Jun je mesec ponosa zbog 28. juna, ne zbog Vidovdana i nacionalnog, već gej ponosa: tog dana 1969. u njujorškom baru Stonewall Inn policiji su se suprotstavili transvestiti…
Mali kaže da je sud pokazao da on nije plagijator. Ali sud nije zanimala istina već procedure. Što se suda tiče, Mali je i dalje plagijator, ali i kao plagijatoru mu se duguje pravičan postupak. Dobiće ga.
Umetnost i kultura u Srbiji su na prosjačkom štapu, kaže Andrej Josifovski Pijanista. On je izašao na ulicu da odigra prosjaka, ispružio dlan i vozače zamolio za „dinar za umetnost i kulturu“.
Ako stiže 4. talas računari su možda korisniji od udžbenika, koji mogu da se postave na internet, a da im deca pristupaju sa svojih računara. Dok bi ministarstvo pokrilo troškove izdavačima udžbenika.
A onda i uskrsnuće. Tako se ispostavilo u nedelju: u subotu uveče na stadionu u Kopenhagenu fudbaler Christian Eriksen na kratko je umro. Mi smo njegovu smrt gledali u direktnom prenosu.
Srbija slavi Nyambe. Nyambe je izdvojila mišljenje o Mladiću i Srebrenici. Prisca Matimba Nymbe vodila je raspravno veće i izdvojila svoje mišljenje spram mišljenja veća kome je predsedavala…
Vučić predlaže da se volja naroda o otvaranju rudnika Rio Tinto utvrdi na referendumu. U vezi s tim, gledanje i razumevanje filma „Mutne vode“ u Srbiji danas dobija sasvim nove konotacije.
U Britaniji je u toku velika rasprava o obrazovanju za vreme korone. Strahuje se da bi čitava jedna generacija dece mogla biti izgubljena. Za to vreme, kod nas je najveći problem proslava mature.
Nije prošlo ni 18 sati od prikazivanja poslednje, 7. epizode 1. sezone krimi serije „Mare of Easttown“, a kritičari su požurili da potvrde svoje utiske iz prvih epizoda: Kate Winslet blista i u ovoj ulozi.
Posle sednice Saveta Univerziteta u Beogradu od 25. maja 2021, pošto je pobedio u trci za rektora Vladan Đokić pritrčao je Ivanki Popović, uneo joj se u lice i pred njom skinuo gaće. Joj ne, pobrkao sam.
Ako nije, možda bi čitalac trebalo da odgleda film „Još jedna tura“ (u danskom originalu „Druk“, na engleskom „Another Round“) reditelja Thomasa Vinteberga sa Madsom Mikkelsenom.