Šovinističke orgije
Dok je gledao fudbalsko nadmetanje između Rusije i Hrvatske, tobožnji predsednik je morao da utiša ton. Bio je na granici očaja, zbog osnovane sumnje da je komentator državne televizije navijao za Hrvate…
Dok je gledao fudbalsko nadmetanje između Rusije i Hrvatske, tobožnji predsednik je morao da utiša ton. Bio je na granici očaja, zbog osnovane sumnje da je komentator državne televizije navijao za Hrvate…
Ovo je vest iz rutinske dnevne hronike: ubio se čovek. Živeo je u selu Jelašnica kod Niša, zvao se Miroslav Stojanović, imao je 44 godine i četvoro dece. Nekoliko sati pred smrt isekli su mu struju…
Proglašavao je Ivanovića neprijateljem, a sada predlaže da jedna ulica u Mitrovici ponese njegovo ime: „Pojedini krugovi se ne ustežu da eksploatišu tragediju jedne porodice i našeg naroda na KiM.“
Ove godine je više od polovine dece iz Beograda ostalo bez mesta u vrtićima. Ispod crte. Kako objasniti tim malim ljudima da su već posle par stotina koraka u životu, ostali ispod. Nisu ispunili kriterijume.
Čitava grupacija pokislih fizionomija oko njega pratila je gurua u prezrivom odbacivanju kišobrana, želeći da izgledaju kao on, sumnjajući naravno da ima smisla bez razloga pokisnuti i uništiti skupu odeždu.
Iz ezopovskih i nejasnih obrazloženja predsednika SNS-a saznajemo ovo: Njega pritiskaju, ali on se ne da. Uvek im kaže sve što misli, ne boji se nikoga. Nikada neće dati ono čega više nema.
Svetsko prvenstvo u Rusiji prati poveća grupa srpskih kriminalaca, od kojih su mnogi optuženi, a neki i osuđeni za teška krivična dela. Među njima se sasvim slučajno zatekao i sin predsednika SNS-a.
Predsednik je opet izašao pred javnost sa svojom poslugom trudeći se da logikom sumanutog paradoksa objasni misterije koje je prethodno lično napravio. Uzdao se u slabo interesovanje većine za istinu.
Pedeset tri razloga zbog kojih su elitni vojni penzioneri odlikovali Vulina: Još kao dete želeo je da ima svoje olovne vojnike. Ranu mladost proveo je u staračkim domovima. Vršnjaci su ga tukli samo levicom…
Ljude koji su blokadom puteva i raskrsnica iskazali revolt zbog cena goriva prekorio je podsećanjem da jedu najjeftiniji hleb u regionu. I da su, naravno, oruđe u rukama opozicije, jer pokušavaju da sruše vlast.
Magarac je u Srbiji, pored nesavršene zamene za konja uvek bio i politička ličnost, mada ga to nije zanimalo. Ušao je u skoro sve izreke i dosetke koje obrazlažu položaj naše političke životinje (čoveka).
Po svojoj priči, narodni poslanik Meho beše svrnuo do fri šopa kako bi kupio neke parfeme. Ali u tom trenutku za njega počinje sudbinska borba između iskušenja i rada nezavisnih unutrašnjih organa.
Predsednik SNS-a je primio prvi srpski loptački pogon i podelio pare koje ne postoje u finalu koje nije moguće. Naredio je da se obavezno razbije Švajcarska, pogodite zašto: u njoj igra mnogo Albanaca.
Policija nije zadovoljna svojom pozicijom. Predstava u Beogradu je nepouzdani test vernosti predsedniku, priglupa demonstracija mlake sile nepodložne kontroli i upotrebi.
Uzimaju se pare sa računa, stvari iz kuće i konačno kuća koja se prodaje u bescenje, često poznatom kupcu. Preko milion ljudi čeka neljude da im dođu na vrata i počnu sa popisom. To je masovna tragedija.
U jednom periferijskom domu za stara lica, dva drugara, koji su svojim šarmom palili maštu i čula najlepših Beograđanki šezdesetih, sreli su se ponovo, pred sam kraj. Imali su penzije dovoljne za garsonjere…
Za predsednika, Kosovo nije na prodaju, ali ipak želi da zna cenu. Patrijarh čuva Kosovo od Amfilohija, a Amfilohije od predsednika. To što se zaklinje i Titu i Draži ne znači da je predsednik rascepljena ličnost…
Nazovimo ovo vežbom iz ravnodušnosti ili nemoćnog, ali ipak spasonosnog blejanja pred glupom silom vlasti. Filozofija u esencijalnom obliku dakle, preteča ideje o odgovoru na pitanje šta je zaista čovek.
Onomad je odred od oko dvestotinak vojnika Vojske Srbije, u četiri autobusa, krenuo službeno u Gornji Milanovac. Ali su malo skrajnuli prema Ravnoj Gori. I tamo su oficiri 21. veka odali počast Draži Mihajloviću.
Prizor u kome sin odlikuje majku ne može se videti ni u staleškim državama ni u dinastičkim vladavinama. Ne može se videti nigde gde umesto slavljenog prostaštva vladaju dobro vaspitanje i osećanje za meru.
„Gospodine predsedniče dobro veče, danas je dan slobode…“ „Kakva sloboda? Ko ugrožava slobodu medija, da pitam ja vas? Da nisam to ja? Mene nazivaju pederom, diktatorom…“
Skoro da sam siguran kako je njegov nastup na proslavi Dana Vojske Srbije neka lozinka. Ne znam čega tačno, šta posle toga sledi, ali da je Vulinov govor simbolika nečega, to je belodano jasno.
Rada Trajković je poslala otvoreno pismo nemačkom ambasadoru, zabrinuta za sudbinu Srbije pod ovim režimom. Ona u tom pismu traži pomoć Nemačke u privođenju pravdi ubica Olivera Ivanovića.
Seća li se neko smešnog petla Sofronija iz crtanog filma? E, taj dolazi u Niš da snagom svoje harizme zaustavi „tupave proteste“. Sa sobom dovodi gomilu koja ne može bez svog vođe kokošarnika.
Čitate li njegova sabrana dela? Verujete li u lapot nad političkim ocem? Da li Šešelj govori ono što vi mislite kad ponekad ćutite? Gde planirate Bulevar vojvode Šešelja?
Sa svojom mišjom reakcijom posle udara na Siriju pojavio se zbunjen i skrušen, opsednut defetizmom, uz pacifističku mimikriju. Otuda je jasno: moramo da se držimo po strani. Ni Putin ni Tramp, dakle.
Šta je nama bio, a šta danas jeste VŠ? Niko i ništa, uveren sam, mada je teza o njegovoj minornosti lagodna amnestija za veliko životno nedelo. Pre četvrt veka rulja je bila opčinjena njime i njegovom pojavom…
Znam ja Niš, kazao je Vođa, noćio sam kao isposnik po kasarnama, prolazio pored Toponice u kojoj je živeo mahniti princ Đorđe. Nišlije me vole, izgrdio sam nasred ulice na pasja preskakala gradonačelnika…
MD: Kako misliš da rešiš Kosovo? AV: Uzećemo teritoriju, a stanovništvo zapošljavamo da kopa kanal Beograd-Morava-Vardar-Solun. Toliko dugujem Tomi Nikoliću, to je ideja iz njegove Platforme o Kosovu…
Patrijarh srpski Irinej ponovo je blagoslovio svog svetovnog gospodara i zahvalio svevišnjem što ga je udelio nama, a ne našim dušmanima. Tako se duhovni otac stada srpskoga još jednom ozbiljno našalio…
Jučerašnji incident je bio potreban i Tačiju i Vučiću: prvome da pokaže da je ipak šef nečega što podseća na projekciju države. A predsedniku Srbije svaka napetost pomaže da opstane kao čarobni spasilac.
Novi broj NIN-a (3508) nije odoleo harizmi predsednika, pa ga je raširio na prvoj strani. Nije moje da obrazlažem šta je maestro Petričić naslikao, duboko gazeći u iznutrice sistema koji inficira sve oko sebe.