Grčko ludilo
Za svaku upotrebu Aristotelovog „zato što“ Grcima treba platiti 10 evra. Ovaj autorski honorar, uzet samo od amatera koji vode globalnu neoliberalnu politiku, od Grčke bi načinio najbogatiju evropsku državu.
Za svaku upotrebu Aristotelovog „zato što“ Grcima treba platiti 10 evra. Ovaj autorski honorar, uzet samo od amatera koji vode globalnu neoliberalnu politiku, od Grčke bi načinio najbogatiju evropsku državu.
Razloga da se zatraži oproštaj je mnogo, ali i predsednika je mnogo, i svi misle da su se izvukli iz odeljenja za zaostale i ponavljače, gde sede Grci isprašenog tura.
Pristalice rehabilitacije četništva tvrde da su četnici bili antifašisti, a slovenački borci za rehabilitaciju domobrana da je opredeljenje za služenje okupatoru bilo bolje, korisnije i… moralnije.
Grčki Ne-dan, sa svim što dolazi sutra ujutro, daje nemilosrdnu perspektivu ogromnih napora da se stvari koliko-toliko poprave. Grcima sledi najteže – od mogućnog puča do iscrpljivanja i gubljenja značaja Sirize.
Svet oko Evrope pun je destabilizovanih država. To što u grčkom slučaju još izigravaju pregovore, sednice i uopšte situacije u kojima ne govore puškoautomati i dronovi, stvar je – za sada – pogodne lokacije.
Miša Brkić nema pravo da priziva kralja Ibija u svom pisanju, koje odiše nadutošću i potpunim odsustvom duhovitosti i ironije, kako se jedino može razumeti njegovo izrugivanje Grcima i levičarima.
Jedan od slovenačkih telekomičara svoje protivnike poredi sa šugom koja je napala njegovog psa Žana. Levica, sindikati, nezaposleni, prekarci – svi su oni šuga.
Patrijarhat je ubica, koji kontroliše i selekcioniše žene (i po potrebi decu) da bi mu služili. I uvek ima samo jedan jednostavni cilj: kontrola ženske seksualnosti.
I to ne samo zato što je umro B.B.King… potresi koji su se desili ovoga maja ukinuli su radost i pojam „pobede“ za dužu, neizvesnu i krajnje opasnu budućnost. Izgubio se osnovni okvir zajedničkog osećanja pobede nad fašizmom i nacizmom.
Iz arhive: Pobunu radnika protiv eksploatacije su u socijalizmu zamenili praznikom rada, kojim radnici slave – još uvek – svoju eksploataciju. Šta da radnici slave danas: to što su zaposleni, što nisu, što rade suviše…
Evropa – ona još osetljiva – sa užasom gleda kako na njenome rubu razbijaju reljefe krilatih lavova sa ljudskim glavama, i sa ne manjim užasom kako hiljade ljudi svakodnevno umiru na moru.
The Living Theater sam gledala na prvom BITEF-u septembra 1967. u pozorištu Atelje 212 u Beogradu. Bila sam na drugoj godini studija, rešila sam da vidim Antigonu i otišla sam sama u pozorište.
Ime ovog sela u Grčkoj u poslednje vreme je, zahvaljujući medijima, postalo poznato. Reč je o masakru koji se na tome mestu desio juna 1944, ali i o nemogućnosti da se postigne pravda – kažnjavanje odgovornih i odšteta, koje je Grčka pokušala da dobije od Nemačke.
Izmisli se pijanstvo posade, on onda kao zaštiti kako mrtve junake tako i svoje odgovorne ministre. Ovoga puta sociopatski trikovi došli do mere koja je čak i srpsku publiku uspela da uzbudi.
Antički izvori dopunjeni su sekundarnom literaturom o hrani i gastronomiji, kao i analizom savremenih procesa politizacije ishrane – od internet sajtova do rafova samousluga.
Asocijacija je bila neodoljiva: izazov komentara najznačajnije ličnosti Politike bio je u tome što praktično u svakoj rečenici navlači i razvlači maglu – ravno osećaju eponimske gospođice Smile za sneg.
Razgovor o knjizi Svetlane Slapšak Leteći pilav, Parobrod, petak 27. mart: O Evropi pre možda katastrofalnih promena njene društvene strukture, i visokom položaju hrane u njenoj popularnoj kulturi.
Dok su mediji u opštem siktanju na levicu zapucali po Grcima, optužujući ih za povlačenje i drskost istovremeno, grčka vlada je shvatila da drži sve karte u rukama i da halabuka samo pomaže.
U Sloveniji je izglasan amandman koji izjednačava heteroseksualne i homoseksualne parove, i omogućava usvajanje dece ženama bez partnera.
Star Trek počeo se u Jugoslaviji prikazivati sa neke dve godine zakašnjenja, mislim 1968/9. Televizori su sve do osamdesetih bili crno-beli, ekrani mali, a serija naivna.
Srblji se bore u onome što je bila Rusija pa Ukrajina pa nova nezavisno-ruska republika na strani ukrajinskih pobunjenika, Hrvati na strani ukrajinske paramilitarne grupe koja kao sarađuje sa zvaničnom vojskom.
U slučaju Grčke i oduševljenja više od trećine njenih građana, ako računamo samo one koji su pre dve nedelje glasali za Sirizu, poravnjači su tu da odmah pokvare zabavu i osećanje pobede.
Umesto bar formalnih čestitki i potpore, koju su posle izbora socijalista imali i Francuska, i Italija, i Španija, i Portugal, Grci su fiksirani kao besprizorno evropsko siroče, i pokoja ćuška nije na odmet.
Devetnaestog januara 1969. godine umro je, posle tri dana muka, Jan Palah, češki student star dvadeset i jednu godinu. Tri dana ranije, zapalio se u Pragu, pred Nacionalnim muzejem.
Charlie Hebdo je imao jasne stavove protiv svake bigotnosti – nekih ČETRDESET godina. Jezik za zube, levičari od juče, pročitajte ponešto!
Izvršitelji su, doduše, klicali Alahu, ali Šarli ebdo je uvek bio izložen mržnji. I danas, nad mrtvim genijima satire, glasovi u Francuskoj mrmljaju da ih je stigla pravična kazna.
Umro je Tomaž Šalamun. Bila je subota, pao je prvi sneg i vest je preko socijalnih mreža obišla svet. Samo od citata njegove poezije objavljenih na fejsbuku mogla bi se napraviti solidna antologija.
Skoro je nemoguće odoleti povodima za depresiju u pretpraznične dane… Uteha može doći od bližnjih, tišine, usamljenosti. A onda se može desiti i koji trenutak sreće.
Logika da policajci, vatrogasci i bolničarke treba da rade dok od starosti ne padnu na nos, a profesore treba što pre ukloniti i zatvoriti njihove predmete, da ih se slučajno ne domognu neki nepredvidivi mladi, posvuda je prisutna.
To je jedno od onih imena koja zahvaljujući kompromitovanosti medija, ograničenim političarima i nerazmrsivim interesima nevladinog sektora nose odbojno značenje, ili oznaku da se time neko/niko neće baviti.
Trčala sam sa mladom ženom, zajedno smo gurale kolica sa njenim detetom. Znam samo da sam se zgrbila, jer sam bila viša od većine Grka oko sebe. Kada sam došla kući, već je bio proglašen policijski čas.
9. novembar – Dan protiv fašizma i antisemitizma: Retki su podaci ili proizvodi mašte koji prikazuju Jevreje za vreme nacizma koji se bune, i donose nam neku utehu čak i u doba kad naracija o genocidu služi i za surovu izraelsku militarizaciju.