Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Akad. Dr prof. kao članica-osnivačica državne Akademije nauka za trajni razvoj Slovenije, AZTRS, u Ljubljani. Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022); sa Noah Charney, The Slavic Myth (Thames&Hudson, 2023), prevedeno na češki, slovački, kineski, korejski, tajlandski; Kje smo? Ljubljanski steganogram, roman (2024); Hetera in filozof, studija (2024); Zoper desnico, eseji (2026); Kuhinja revežev, eseji (2026). Romani su joj objavljeni na slovenačkom, makedonskom i katalonskom, studije i eseji na francuskom, engleskom, rumunskom, hebrejskom, nemačkom, holandskom, mađarskom, italijanskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017, nagrade Društva sociologa Slovenije za ne-sociologa 2023, nagrade Druga prikazna, Skopje, 2025; Župančičeve nagrade grada Ljubljana za životno delo, 2026.
Nema nikakve sumnje da bi građani bilo koje države na svetu, kada bi im to bilo dozvoljeno, glasali za smrtnu kaznu u slučaju ovakvog ubistva. Zato je uloga medija ključna – da ne dozvole, a ne da potpaljuju masovnu psihozu u kojoj građani hoće da na nekoga delegiraju svoje ubilačke frustracije.
Adam Kertis je jedan od mojih omiljenih blogera. Prilog Now then na Peščaniku se savršeno uklapa u taj model – uživanje, kratak trenutak sreće sa razumom, iluzija da ga je još nešto ostalo u svetu.
Roman Oprosti u zapletu započinje dijalog sa Majstorom i Margaritom Mihaila Bulgakova. Time se priznaje status romana koji je obeležio generacije pre Štegera i omogućio im da se sprijatelje sa literarno dostojnim oblicima kritike totalitarizma.
Sud u Strazburu “izabrao je kraći put” i dodelio pravdu hiljadama štediša Ljubljanske banke u BiH i u drugim republikama bivše zajedničke države. Ne tako davno, dodelio je i pravdu za nešto preko 25.000 izbrisanih, izabravši takođe “kraći put”.
Slavoj Žižek već dugo, dugo vremena piše banalnosti: ne mislim na filosofiju, tamo ga isto tako već dugo nema, već na svetske medije, gde funkcioniše kao dežurni mislilac, prihvatljiv za najširu publiku.
Na izborima u Sloveniji pobedio je Miro Cerar koji je partiju sa svojim imenom osnovao nešto pre mesec dana – baš kao i Zoran Janković pre tri godine. U oba slučaja, građani su glasali protiv Janeza Janše.
Srebrenica od juče zahteva temeljnu dekontaminaciju – između ostalog i od komemorativnosti. Odakle nam uopšte pravo da to gledamo kao nešto odgurnuto u sećanje?
Neobično mi se dopao komentar Vesne Rakić-Vodinelić Pornotropos. Moje primedbe se ne odnose ni na poruku ni na kvalitet pomenutog priloga, već samo na – u osnovi minornu – tačnost podataka. Đavo je, doduše, u detaljima.
Radio emisija 20.06.2014, govore Branka Prpa, Svetlana Slapšak i Vladimir Gligorov.
Građani na prazan prostor novih stranaka projektuju holograme koji svedoče o političkoj svesti i uloženom naporu mašte i razuma. Zamislimo stranku u nekoj od evropskih država, koja bi se biračima ponudila kao neispisana stranica.
Iz Trebinja nas je ispratio potpuno nov bilbord sa slikom i tekstom “Hoćemo Šešelja”, a iz Gackog celofasadni crno-beli al fresco portret Ratka Mladića, doduše sa tekstom “Market”.
Balkanski internet se raspada od asocijativnosti na jugoslovensku solidarnost. Unesrećeni i oni koji im pomažu otkrivaju šta mogu da urade sami. To jeste već davno zaboravljeno vaspitanje za demokratiju.
Končita Vuršt je uspeh eksperimenta koji u potpunoj evropskoj histerizaciji oko očitih priprema na novi evropski rat predlaže novi utopijski i lagano mesijanski projekt.
Za dve nedelje su evropski izbori… Svima je jasno da ta stvar postaje važna, sada kada su u igru ušli gasovodi, tenkovi, referendumi i druge ozbiljne igračke.
Za samo dva dana, Slovenija je od male dosadne države postala poprište avantura: dvoboji, razbojnici, zasede, strasti – kako i priliči zapletu mača i ogrtača, zbog uvređenosti glavnih junaka.
Od svih sisara, domaća mačka jedina zaista voli ljudsko telo, njegovu malo nižu temperaturu i dodir ljudske ruke, odnosno kože.
Markes nije odgovoran za to što je po njegovom modelu pisana nacionalistička književnost.
Onda Pavle nije hteo da je krsti, pa se Tekla krstila u vodi sama.
Prošle nedelje, 3. aprila, umrla je žena koju su u Francuskoj često zvali “papisa erotizma”.
Kako je mogućno da je najveći svetski istoričar Srednjeg veka na Zapadu bio agnostik i ateist?
Ko se usudio da bude inovativan, pa da ne “opali” po Nataši Kandić, svaki put?
Bilo je potrebno više od pola veka da ženska prava postanu ljudska prava. Životinje možda neće čekati toliko dugo.
Na sajmu knjiga u Lajpcigu, niko iz Ukrajine ili Belorusije nijednom rečju nije spomenuo ljudska prava, niko nije govorio o domaćim tajkunima.
Prezir prema ženskim pravima postao je jedna od ključnih odlika antikomunizma.
Fantom Feral Tribjuna je živ i zdrav, vlasti koja ga je ukidala nema više.
Ništa ne sprečava slovenački otpor da se nečemu nauči od bosanskog, i obrnuto.
Protesti traju već šestu godinu i razvili su se u akciju Milijarda se diže.
Dajte im malo podrške, lokalni i globalni mudraci, ovako nešto se dugo nije desilo.
Kad levi pokreti priznaju da ne znaju šta hoće, otvara se polje uspešnog razmišljanja.
Janša je novinarku koja se preziva na -ić optužio za opančarski žurnalizam.
Nema evropskog političara koji je u stanju da pola sata suvislo govori o humanističkim osnovama EU.