Čega se pametan stidi…
Tramp je pohvalio diktatorov intervju Brajtbartu, najvećem medijskom đubretu u SAD. U Evropi nema koga bi, a baš bi se rado osvetio nemilosrdnim Evropljanima koji ga tretiraju kao opasnu budalu.
Tramp je pohvalio diktatorov intervju Brajtbartu, najvećem medijskom đubretu u SAD. U Evropi nema koga bi, a baš bi se rado osvetio nemilosrdnim Evropljanima koji ga tretiraju kao opasnu budalu.
Licemerje je iznenadna briga i za ljude i za životinje, u čemu je diktator naravno ispred svih, i to nije stvar koja se uopšte sme pominjati, kad je država preplavljena njegovom dobrotom.
Zašto trošiti skupe baterije robota na moravac? Koji je smisao srpske robotizacije? Diktatorov hir u ideološkoj praznini, koju ispunjavaju samo praznoverice, pornografija i mantijaški igrokazi.
Mila Pajić je svojim kratkim esejem ocrtala moguće sumnje i otpor svoje generacije školskom programu koji je za kratko vreme oterao obrazovanje u zadnji jarak države-palanke.
Raskomoćen u nekom raju za kinesku nomenklaturu, diktator je ocenio skup na Slaviji i igrokaz njegovih honoraraca sa policajcima nekoliko sati docnije, uz druga očekivana razmatranja o svetu.
Diktator opet krši ustavnu odredbu o svetovnosti države i prisvaja crkvu, dok crkva misli da to radi sa državom i takođe krši Ustav. Najveće potencijalne žrtve su nauka, kultura i prosveta.
U Kragujevcu su se iste večeri na dve lokacije odigravale objava Memoranduma i predstava Mati na osnovu moje drame Kosovski mit. U pozorištu je bilo više ljudi nego na predavanju Mila Lompara.
Koraksovo ogromno delo ne može se izostaviti ni u istoriji umetnosti, ni u istoriji jedne epohe, kao neoborivi dokaz kulture otpora. Najnovije karikature više nema, sve ostale su na raspolaganju.
Za razumevanje otpora u Srbiji može biti korisno vratiti se „Stalkeru“ Tarkovskoga. U filmu se junaci kreću kroz sumorni pejzaž zaraslih ruševina kao po nepoznatoj planeti, punoj opasnosti.
U okviru akcije slovenačke javne televizije, deset filmova o Palestini umesto eurosongovskog ačenja, prikazan je „Glas Hind Radžab“ Kauter Ben Hanija, film o smrti palestinske devojčice.
Režimu je potrebna ideologija. Kako nije u stanju da je zamisli i oblikuje, pribegao je jedinoj mogućnosti, da ukrade neku priču. Ništa drugo nije mogao da nađe sem crkve, u najprimitivnijem obliku.
Nigde se diktatorove pristalice nisu isprsile, to su obavljali tačno za to predviđeni organi represije i nepredviđene, ilegalne parapolicijske grupe.
Mesec dana je prošlo, ministru za informisanje se ništa nije desilo zbog izjave da policija ima pravo da bije i ubije studente. Nije otpušten, nije suspendovan, nije ukoren ni opomenut.
Pisma koja su dva novinara iz Slovenije poslala kao odgovor ambasadoru Nemačke i ambasadorki Izraela, odnose se na Palestinu, na različite načine, i na novinarstvo, politiku i etiku.
Tumačiti stensil sa slikom lapota i tekstom kao pretnju starcima može samo idiot. Reč je o jasnoj ironiji, tačnije sarkazmu, o pravoj poruci režimu i o razumevanju njegovih trikova.
Diktator se priučio engleskom. Nije se drao na novinarku, u pitanju je bio novinar. Nije siktao na englesku publiku što nisu isključili telefone. Danju se vampiri često pojavljuju kao leptiri.
Ruke na glavu! Lezi dole! To se traži kada se nešto uperi u čoveka: tako je diktator odredio snove. Tačno tako izgledao je i nezakonit početak gradnje Beograda na vodi, ko se još seća.
Vučimediji su mi dali jedinstvenu priliku da vidim i čujem najbogatijeg Slovenca, Igora Laha, koji je očito kupio deo paraćinske fabrike stakla, a diktator je tom prilikom još jednom otkrio svoje alko navike.
19. april morao bi ostati zabeležen u istoriji srpskih medija, politike i sramote. Sva tri toka srela su se na Pinku kao uvod u prenos memorijalnog događaja na drugoj obali Save preko puta Jasenovca.
Tranzicijske faze diktatorovog osvajanja javnog prostora bile su: čudo od deteta, brižni i strogi otac, pijani pajtaš, spoljnopolitički mađioničar, umorni radnik i, naravno pisac knjige-hita.
U svome stalnom pozivanju na dijalog, diktator je uspeo da izvređa pobednika izbora u Mađarskoj, Martu Kos i još jednog Italijana, čijim je imenom dugo mučio novinarku u intervjuu na javnoj televiziji.
Za niži plasman državnog univerziteta može biti kriva pre svega država, sa svojim restriktivnim merama i stalnim zastrašivanjem profesora i studenata, izbacivanjem, otpuštanjem i hapšenjima.
Zamolila sam veštačku inteligenciju da mi napiše sonet sa nosećim motivom „dobošari nesreće, bubnjari zla“, koji je u poetskom izlivu na Pinku izrekao servisni predsednik SNS Miloš Vučević.
Diktator je prekoračio granicu propagandne zloupotrebe smrti pojedinca i ubijanja po potrebi. Kapilarnost njegove stranačke hobotnice otkriva se kao oružje protiv svakoga ko nije uključen.
Osnova autonomije univerziteta je četvorostruka, podrazumeva organizacijsku, finansijsku, akademsku slobodu i slobodu članova, odnosno zapošljavanja. Nigde se ne pominje zabrana bavljenja politikom.
Špricevi, gas-maske, lekovi, sprejovi i slično nađeni su u javnoj ustanovi, jer odgovaraju zahtevima neposredne opasnosti, prirodne ili društvene. Proglašeni su za teroristički arsenal.
Carska straćara se trese, iznutra i od spolja, onih 10:0 ima više rupa od ementalera, napad na univerzitet ispljuvao je svu morbidnost koje je još bilo u rezervi. Pominjanje dna naprosto je banalno.
Laž da su u Sloveniji uveli par-nepar sistem za kupovinu naftnih derivata niko u Srbiji nije demantovao. Vučimediji su očito pomagali Janši koji je pred izbore pokušao da izazove nestašicu.
Većina razumnih komentatora zaključuje da su za izbore u Sloveniji najvažnije NVO, koje su održale najviši politički i etički nivo delovanja. Ukratko, proveravaju se zvonca, eto nas ponovo na ulicama.
Ustaše ostaju najstabilnija konstanta srpske žrtve u večnosti i šire. Najveća greška je pristati na igru i dati šlagvort za dalje raspaljivanje ustašize.
„Hoću da verujem!“ pisalo je na plakatu u kancelariji glavnog junaka serije X-Files. Sličnu potrebu osetila sam gledajući prenos potucanja po Srbiji trostruko bivšeg predsednika, kao seriju epizoda.
U Sloveniji su naredne nedelje izbori, za koje mnogi misle da su sudbinski. Veruje se da kampanja tračeva i zavera na internetu nosi potpis Vučićevog savetnika.