Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Akad. Dr prof. kao članica-osnivačica državne Akademije nauka za trajni razvoj Slovenije, AZTRS, u Ljubljani. Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022); sa Noah Charney, The Slavic Myth (Thames&Hudson, 2023), prevedeno na češki, slovački, kineski, korejski, tajlandski; Kje smo? Ljubljanski steganogram, roman (2024); Hetera in filozof, studija (2024); Zoper desnico, eseji (2026); Kuhinja revežev, eseji (2026). Romani su joj objavljeni na slovenačkom, makedonskom i katalonskom, studije i eseji na francuskom, engleskom, rumunskom, hebrejskom, nemačkom, holandskom, mađarskom, italijanskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017, nagrade Društva sociologa Slovenije za ne-sociologa 2023, nagrade Druga prikazna, Skopje, 2025; Župančičeve nagrade grada Ljubljana za životno delo, 2026.

Foto: Ivana Tutunović Karić

Ćiju-ći

Licemerje je iznenadna briga i za ljude i za životinje, u čemu je diktator naravno ispred svih, i to nije stvar koja se uopšte sme pominjati, kad je država preplavljena njegovom dobrotom.

Foto: Predrag Trokicić

Kako se kalio čelik

Zašto trošiti skupe baterije robota na moravac? Koji je smisao srpske robotizacije? Diktatorov hir u ideološkoj praznini, koju ispunjavaju samo praznoverice, pornografija i mantijaški igrokazi.

Foto: Peščanik

Vuk voli Milu

Mila Pajić je svojim kratkim esejem ocrtala moguće sumnje i otpor svoje generacije školskom programu koji je za kratko vreme oterao obrazovanje u zadnji jarak države-palanke.

Foto: Neda Radulović-Viswanatha

Pekinška patka

Raskomoćen u nekom raju za kinesku nomenklaturu, diktator je ocenio skup na Slaviji i igrokaz njegovih honoraraca sa policajcima nekoliko sati docnije, uz druga očekivana razmatranja o svetu.

Foto: Predrag Trokicić

Član 11

Diktator opet krši ustavnu odredbu o svetovnosti države i prisvaja crkvu, dok crkva misli da to radi sa državom i takođe krši Ustav. Najveće potencijalne žrtve su nauka, kultura i prosveta.

Foto: Predrag Trokicić

Četničići

U Kragujevcu su se iste večeri na dve lokacije odigravale objava Memoranduma i predstava Mati na osnovu moje drame Kosovski mit. U pozorištu je bilo više ljudi nego na predavanju Mila Lompara.

Corax, juli 1991, foto: Goranka Matić

Koraksu

Koraksovo ogromno delo ne može se izostaviti ni u istoriji umetnosti, ni u istoriji jedne epohe, kao neoborivi dokaz kulture otpora. Najnovije karikature više nema, sve ostale su na raspolaganju.

Foto: Predrag Trokicić

Zastati…

Za razumevanje otpora u Srbiji može biti korisno vratiti se „Stalkeru“ Tarkovskoga. U filmu se junaci kreću kroz sumorni pejzaž zaraslih ruševina kao po nepoznatoj planeti, punoj opasnosti.

Foto: Peščanik

Ožiljak od filma

U okviru akcije slovenačke javne televizije, deset filmova o Palestini umesto eurosongovskog ačenja, prikazan je „Glas Hind Radžab“ Kauter Ben Hanija, film o smrti palestinske devojčice.

Foto: Predrag Trokicić

Eksplozija istine

Režimu je potrebna ideologija. Kako nije u stanju da je zamisli i oblikuje, pribegao je jedinoj mogućnosti, da ukrade neku priču. Ništa drugo nije mogao da nađe sem crkve, u najprimitivnijem obliku.

Foto: Predrag Trokicić

Upereni snovi

Ruke na glavu! Lezi dole! To se traži kada se nešto uperi u čoveka: tako je diktator odredio snove. Tačno tako izgledao je i nezakonit početak gradnje Beograda na vodi, ko se još seća.

Foto: Peščanik

Sramoćenje žrtava

19. april morao bi ostati zabeležen u istoriji srpskih medija, politike i sramote. Sva tri toka srela su se na Pinku kao uvod u prenos memorijalnog događaja na drugoj obali Save preko puta Jasenovca.

Foto: Predrag Trokicić

Gospod i gospoda

Tranzicijske faze diktatorovog osvajanja javnog prostora bile su: čudo od deteta, brižni i strogi otac, pijani pajtaš, spoljnopolitički mađioničar, umorni radnik i, naravno pisac knjige-hita.

Foto: Predrag Trokicić

Ž.

Diktator je prekoračio granicu propagandne zloupotrebe smrti pojedinca i ubijanja po potrebi. Kapilarnost njegove stranačke hobotnice otkriva se kao oružje protiv svakoga ko nije uključen.

Foto: Vedran Bukarica

Čas autonomije

Osnova autonomije univerziteta je četvorostruka, podrazumeva organizacijsku, finansijsku, akademsku slobodu i slobodu članova, odnosno zapošljavanja. Nigde se ne pominje zabrana bavljenja politikom.

Foto: Vedran Bukarica

Kad?

Špricevi, gas-maske, lekovi, sprejovi i slično nađeni su u javnoj ustanovi, jer odgovaraju zahtevima neposredne opasnosti, prirodne ili društvene. Proglašeni su za teroristički arsenal.

Foto: Predrag Trokicić

Nirnberško štucanje

Većina razumnih komentatora zaključuje da su za izbore u Sloveniji najvažnije NVO, koje su održale najviši politički i etički nivo delovanja. Ukratko, proveravaju se zvonca, eto nas ponovo na ulicama.

Foto: Predrag Trokicić

Pinosava files

„Hoću da verujem!“ pisalo je na plakatu u kancelariji glavnog junaka serije X-Files. Sličnu potrebu osetila sam gledajući prenos potucanja po Srbiji trostruko bivšeg predsednika, kao seriju epizoda.