Džudit Malina, hvala za pozorište
The Living Theater sam gledala na prvom BITEF-u septembra 1967. u pozorištu Atelje 212 u Beogradu. Bila sam na drugoj godini studija, rešila sam da vidim Antigonu i otišla sam sama u pozorište.
The Living Theater sam gledala na prvom BITEF-u septembra 1967. u pozorištu Atelje 212 u Beogradu. Bila sam na drugoj godini studija, rešila sam da vidim Antigonu i otišla sam sama u pozorište.
Ime ovog sela u Grčkoj u poslednje vreme je, zahvaljujući medijima, postalo poznato. Reč je o masakru koji se na tome mestu desio juna 1944, ali i o nemogućnosti da se postigne pravda – kažnjavanje odgovornih i odšteta, koje je Grčka pokušala da dobije od Nemačke.
Izmisli se pijanstvo posade, on onda kao zaštiti kako mrtve junake tako i svoje odgovorne ministre. Ovoga puta sociopatski trikovi došli do mere koja je čak i srpsku publiku uspela da uzbudi.
Antički izvori dopunjeni su sekundarnom literaturom o hrani i gastronomiji, kao i analizom savremenih procesa politizacije ishrane – od internet sajtova do rafova samousluga.
Asocijacija je bila neodoljiva: izazov komentara najznačajnije ličnosti Politike bio je u tome što praktično u svakoj rečenici navlači i razvlači maglu – ravno osećaju eponimske gospođice Smile za sneg.
Razgovor o knjizi Svetlane Slapšak Leteći pilav, Parobrod, petak 27. mart: O Evropi pre možda katastrofalnih promena njene društvene strukture, i visokom položaju hrane u njenoj popularnoj kulturi.
Dok su mediji u opštem siktanju na levicu zapucali po Grcima, optužujući ih za povlačenje i drskost istovremeno, grčka vlada je shvatila da drži sve karte u rukama i da halabuka samo pomaže.
U Sloveniji je izglasan amandman koji izjednačava heteroseksualne i homoseksualne parove, i omogućava usvajanje dece ženama bez partnera.
Star Trek počeo se u Jugoslaviji prikazivati sa neke dve godine zakašnjenja, mislim 1968/9. Televizori su sve do osamdesetih bili crno-beli, ekrani mali, a serija naivna.
Srblji se bore u onome što je bila Rusija pa Ukrajina pa nova nezavisno-ruska republika na strani ukrajinskih pobunjenika, Hrvati na strani ukrajinske paramilitarne grupe koja kao sarađuje sa zvaničnom vojskom.
U slučaju Grčke i oduševljenja više od trećine njenih građana, ako računamo samo one koji su pre dve nedelje glasali za Sirizu, poravnjači su tu da odmah pokvare zabavu i osećanje pobede.
Umesto bar formalnih čestitki i potpore, koju su posle izbora socijalista imali i Francuska, i Italija, i Španija, i Portugal, Grci su fiksirani kao besprizorno evropsko siroče, i pokoja ćuška nije na odmet.
Devetnaestog januara 1969. godine umro je, posle tri dana muka, Jan Palah, češki student star dvadeset i jednu godinu. Tri dana ranije, zapalio se u Pragu, pred Nacionalnim muzejem.
Charlie Hebdo je imao jasne stavove protiv svake bigotnosti – nekih ČETRDESET godina. Jezik za zube, levičari od juče, pročitajte ponešto!
Izvršitelji su, doduše, klicali Alahu, ali Šarli ebdo je uvek bio izložen mržnji. I danas, nad mrtvim genijima satire, glasovi u Francuskoj mrmljaju da ih je stigla pravična kazna.
Umro je Tomaž Šalamun. Bila je subota, pao je prvi sneg i vest je preko socijalnih mreža obišla svet. Samo od citata njegove poezije objavljenih na fejsbuku mogla bi se napraviti solidna antologija.
Skoro je nemoguće odoleti povodima za depresiju u pretpraznične dane… Uteha može doći od bližnjih, tišine, usamljenosti. A onda se može desiti i koji trenutak sreće.
Logika da policajci, vatrogasci i bolničarke treba da rade dok od starosti ne padnu na nos, a profesore treba što pre ukloniti i zatvoriti njihove predmete, da ih se slučajno ne domognu neki nepredvidivi mladi, posvuda je prisutna.
To je jedno od onih imena koja zahvaljujući kompromitovanosti medija, ograničenim političarima i nerazmrsivim interesima nevladinog sektora nose odbojno značenje, ili oznaku da se time neko/niko neće baviti.
Trčala sam sa mladom ženom, zajedno smo gurale kolica sa njenim detetom. Znam samo da sam se zgrbila, jer sam bila viša od većine Grka oko sebe. Kada sam došla kući, već je bio proglašen policijski čas.
9. novembar – Dan protiv fašizma i antisemitizma: Retki su podaci ili proizvodi mašte koji prikazuju Jevreje za vreme nacizma koji se bune, i donose nam neku utehu čak i u doba kad naracija o genocidu služi i za surovu izraelsku militarizaciju.
Živana Stanković, Romkinja koja je izgubila troje dece u požaru, ostaje u pritvoru, i svi su izgledi da će biti osuđena na nekoliko godina…
Sećam se svog prvog čitanja ove zbirke priča. Vraćala sam se iz Ljubljane poslovnim vozom, u novim čizmama i sa tašnom kupljenima u Bolonji, gde sam overdozirala sa maniristima.
Moja majka i baka su za vreme borbi za Beograd spremile konopac: ako prvo dođu Nemci ili Rusi, bile su rešene da se obese, jer Nemci ubijaju a Rusi siluju. Prvo su došli partizani.
Ponavljam ono što sam napisala pre dvadesetak godina – nezavisni mediji nisu oni koji uspeju da se održe na tržištu svojim sredstvima, već oni koje država plaća da bi je kritički kontrolisali.
Doživela sam puni efekat njenoga rada kada sam u najboljem mestu za usamljenost, glavobolju i depresiju na svetu – Parizu, izašla iz biblioteke u Boburu da popijem kafu na otvorenom.
Mogućno, sporo i krajnje neizvesno rešenje problema parade i ponosa bilo bi ustanoviti svakodnevnost parade ponosa, kroz svaku rupu, prolaz i propuštenu petlju jednog društva u krpama.
Nužni preduslov za hrabri govor je hrabri pojedinac. On ponekad može ćutati, ako se vidi njegovo telo, jer telo je uvek tekst – recimo pokret Žena u crnom ili Anonymous sa maskom.
Romi iz Buzeskua okreću svetu ludačkog luksuza ogledalo, i svima postavljaju pitanje o tome čemu nas taj svet uči, i kakvo znanje i kulturne potrebe proizvodi. Tip mogućnog uzorka: Cecina vila na Kipru.
Povremeno, taj svet postaje bundžijski. Jauk vlasnika automobila koji je spaljen, radnje koja je opljačkana ili letovanja koje je grubo prekinuto, uz medijsku nesavesnost, odmah postaje glavni izraz porušene socijalne ravnoteže. Zašto nam ne sviraju i pevaju, umesto da se bune?
Sa Lorin Bekol je, mogli bismo reći, konačno umro film noir zasnovan na ženskoj zlobi. Ona je sistematski dekonstruisala nameru Holivuda i otvarala potpuno nove horizonte za demoralisane, neurotizovane i u potrošački kalup sabijene žene ne samo u Americi, nego i drugde u svetu.