Ljubljanski pas
Kroz prazne ulice grada trči crno-beli pas. Onda legne ispred vlade, parlamenta, predsedničke palate, ministarstva. Na leđima nosi pano sa tekstom: Njušim diktaturu (Voham diktaturo).
Kroz prazne ulice grada trči crno-beli pas. Onda legne ispred vlade, parlamenta, predsedničke palate, ministarstva. Na leđima nosi pano sa tekstom: Njušim diktaturu (Voham diktaturo).
Kakvu izolaciju može da ostvari petoro u jednosobnom stanu? Na klupi? U kartonskoj kutiji? Kako će se socijalna distanca ostvarivati među Romima, po iznajmljenim sobama?
Bilo bi smrtonosno održavati izbore u zemlji sa zvanično proglašenom epidemijom, a ona se, kao nužno prihvaćeno stanje državnog aparata suočenog sa bolešću, širi zajedno sa virusom.
Grčki neonacisti su granični prelaz na koji Erdogan šalje izbeglice proglasili novim Termopilima… Erdoganova ucena je u globalnim okvirima jeftina, ali je izvesno ne treba plaćati.
Prvog marta 1952. Nikos Belojanis je osuđen na smrt po optužbi koja sadrži izdaju otadžbine, špijunažu za SSSR i druge zločine, na osnovu zakona o zabrani Komunističke partije u Grčkoj.
Treba osnovati ŽANU, Žensku akademiju nauka i umetnosti, bez nacionalnog i bez opredeljenja soja (sve i svi su dobrodošli, ako su izvrsni). Ime mora imati istorijsku težinu, pa otud ono Ž.
Najskuplja, britanska, sem porodičnih skandala sada očekuje i ozbiljnije događaje, kakav može biti raspad Ujedinjenog kraljevstva. I nije nemoguće da kvinjari krunu sune sam Boris Džonson.
Veza između pobede levice nad Salvinijem, pada slovenačke vlade, Trampa u Davosu… i Vesne Pešić koja ukazuje kako srpski predsednik ukida smisao parlamentarne demokratije.
Završnicu Zvezdanih ratova sam gledala u susednom bioskopu (jednom od četiri u centru Ljubljane) na ono prvo Badnje veče. U sali nas je bilo desetak, svi oko četrdesete i više do mnogo više…
Završilo se doba smanjenja državničke uštogljenosti na račun gluposti i neukusa, što je globalni i ne samo hrvatski, evropski ili balkanski proces. Kad bi se samo drugi slični procesi završili na izborima!
Tražila sam svoju prazničnu pesmu i našla sam je pri zavijanju zadnje, sto devetnaeste mrsne sarme. Naslov pesme je poznat i obično se navodi kao „Misirlou“, egipatsko devojče.
Ona ne predlaže modele i metode ženske istoriografije, već ukazuje na prazno mesto u fantomskom tekstu svetske istorije.
Kada Britanija napusti EU, evropski parlament će formalno morati da ukine sporazumevanje na engleskom, a školski sistem će morati da se okrene nemačkom, španskom i francuskom…
Kako kaže R. Forlani u prevodu D. Kiša (govori maršal Peten): Francuska će biti lepša, jača, zemlja bez mitinga, parlamentovanja, i bez sindikata, stranaca i droca, zemlja policije, oca-vladaoca!
Handke’s literary career and intellectual de-evolution came down to the desire to use the breakup of Yugoslavia to facilitate one’s own rise to glory, just like Bernard-Henri Lévy, who chose Bosnia.
Handkeova izjava o sreći Srba na vest o nagradi briše sve Srbe koji ne odgovaraju njegovom miloševićevskom imaginariju. Oni drugi za njega uopšte ne postoje.
Čiči od 65 godina je prekipelo, pa je na teroristu naprosto seo i sačekao da se drugi vernici saberu od šoka, te da jedan od njih krene da lema teroristu…
Vuk je upisan u neprijatelje Slovenije, kao izbrisani/neslovenci, južnjaci, udbomafijaši, migranti i levičari. Na terenu je to terminološki još bogatije: ja sam na primer „podšumadijska migrantkinja“.
„Aleksandra Zec bila je kći zagrebačkog mesara i vjerojatno sasvim obična dvanaestogodišnjakinja, koja po ničem ne bi zaslužala da se o njoj piše, da je nisu svirepo ubili.“ (Wikipedia)
Tri meseca smo slušali radnike: bilo je Albanaca, Srba i Bosanaca. Prepoznavali smo ih po pesmama koje su pevali. Albanac je pevao na albanskom, Bosanac je pevao retko, Srbin nije imao sluha.
Sa Borisom Džonsonom je dopunjena galerija predsednika i premijera diljem planete koje umesto imenom možemo pojmiti samo kao „ono“, najbliže čudovišnom klovnovskom liku Stivena Kinga.
Rešila sam da fotografišem kuće u kojima sam u mladosti živela, sve između Đerma i Zvezdare i sve na Bulevaru revolucije ili oko njega, i sve u strahu da će nestati dok to još mogu da uradim.
Slovenačka vlada će za četiri miliona evra od srpskog preduzeća kupiti 40 kilometara ograde sa bodljikavom (zapravo režućom) žicom na vrhu, u cilju zaštite od izbeglica koji iz BiH dolaze preko Hrvatske.
U prilog mladom Ciprasu sa licem simpatičnog kučeta dodajem i to da je uspeo da poveže posvađane levice, da za njim ne ostaje nijedna afera, korupcijski skandal ili senka ličnog bogaćenja.
Imala je sva prava i sve mogućnosti da bude isključiva, ogorčena, pravedna i udaljena: nije iskoristila nijednu. Sve što je bilo njeno, jedinstveno, otvorila je i poklonila drugima.
Pustiti umetnike da govore o svom radu, uz njihova dela koja teku u slikama – teško da bi se moglo zamisliti bolje… sem višemesečne izložbe u najvećoj hali Cankarevog doma ili Narodne galerije.
Današnja iživljavanja na internetu, koja spominju gladnu decu po svetu i druge spomenike uništene u užasnim okolnostima (šta nas briga za Notr Dam), imaju svog uglednog pretka: svetog Bernara.
Ono što se nekada zvalo Salon knjige u Parizu sada se zove Pariz knjiga, i umesto u elegantnom Gran Paleu odigrava se u pravim sajamskim prostorima kod Versajskih vrata. Ove godine je bio od 15. do 18. marta…
Na svetski dan poezije 21. marta pesnici, stari i novi, ponegde u Sloveniji mogu dobiti kafu za pesmu. Kafa je vredna Nobelove nagrade, naročito ako je pesnikinja/pesnik pre toga imao nešto da pojede.
Nasilje nad ženama, mizoginija, mačo budalaštine, smanjivanje prava i vređanje žena sa idolatrijom materinstva nije prateći deo nego glavni sadržaj nacionalizma, danas nacifašizma i populističkih praksi.
U Sloveniji je doktor nauka koji je ukrao sendvič izgubio poslaničko mesto u parlamentu, a u Srbiji je premijerka pomoću svoje partnerke i medicinske inseminacije dobila sa njom sina.
Proslava pobede razuma je ipak deplasirana. Severnu Makedoniju čeka grubo buđenje kada NATO prvi put bude zahtevao davanje određenog procenta iz državnog budžeta za kupovinu oružja.