Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Akad. Dr prof. kao članica-osnivačica državne Akademije nauka za trajni razvoj Slovenije, AZTRS, u Ljubljani. Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022); sa Noah Charney, The Slavic Myth (Thames&Hudson, 2023), prevedeno na češki, slovački, kineski, korejski, tajlandski; Kje smo? Ljubljanski steganogram, roman (2024); Hetera in filozof, studija (2024); Zoper desnico, eseji (2026); Kuhinja revežev, eseji (2026). Romani su joj objavljeni na slovenačkom, makedonskom i katalonskom, studije i eseji na francuskom, engleskom, rumunskom, hebrejskom, nemačkom, holandskom, mađarskom, italijanskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017, nagrade Društva sociologa Slovenije za ne-sociologa 2023, nagrade Druga prikazna, Skopje, 2025; Župančičeve nagrade grada Ljubljana za životno delo, 2026.
Nikos Papazoglu je bio veliki pevač world muzike. Imao je sreću da nikad ne sretne Bregovića.
Najveći dobročinitelji su uglavnom samo malo manje siromašni od onih kojima pomažu.
Kao vrhunski proizvod gej kulture oni otvaraju prostore solidarnosti i razumevanja.
Napetost od 16 tona pada u prvih nekoliko minuta, da se više nikada ne podigne.
Kad se pisma međusobno ukinu, ostaje najveća narodna radost – nepismenost.
Tako je jedna od autorki izložbe o mitu o Evropi opisala ovaj simbolični lik: fanciulla rapita.
Njegov šlem je kreacija koja svojom preteranošću oslikava nacionalni zanos i nadutost.
Nezaboravan prizor: 2007. novinari je čekaju u zasedi sa vešću da je dobila Nobelovu nagradu za književnost.
Reč je o proročanstvu ispred svog vremena, koje još nismo razumeli.
Ono što je sam za života uradio, mogao bi biti primer idealnog građanina.
Teritorijalni integritet i plave devojčice usmeravaju se na opasnu kolektivnu koheziju i otpor prema drugome.
Haris Pašović je ponovo pročitao velikog filozofa i aktivistu Bertranda Rasela.
Margaret Brenan je pokazala koliko se u patrijarhalnom društvu može postići jednostavnim trikom ženske pameti.
There is no longer a place for the language and art of love in any part of our society.
Ni u jednoj niši društva u kojem živimo više nema mesta za jezik i umetnost ljubavi.
Već se oseća velika napetost oko proslave stogodišnjice I svetskog rata.
40 godina od smrti čileanskog pevača Viktora Hare, žrtve vojne diktature koja je trajala do 1990.
Holandski Vrhovni sud je pre dva dana potvrdio presudu o krivici države Holandije…
Aristofanov zahtev da se prekine rat i uspostavi mir nije komički, već politički.
Ovaj tinejdžersko-pedofilski ideal ima koncerte, na kojima uz živi orkestar nastupa hologram.
Posmatram ga iz ugla mlađe generacije, koja je bila zahvalna publika za svaku novu knjigu Pekića, Kiša, Kovača.
Jedini način pomoći građaninu i građanki Egipta je uspostavljanje mreže solidarnosti izvan institucionalnih strategija.
Pokušaj rehabilitacije ozbiljnog seksualnog prekršitelja: DSK može to da pokuša još jedino u Srbiji.
Aster Blistok posećuje svetove koji su različite varijante terminalnog kapitalizma, koji već živimo.
Srpski nacionalizam je pretrpeo strukturnu štetu, razumljivu u kontekstu vučidači učenja.
Izjava pape Franje o gejevima je pojednostavljeni stav crkve o mogućnosti iskupljenja svakoga.
Poslanik je shvatio da postoji simbolička veza između konja i građana kojima vlada.
Moglo bi se reći da Snouden nije izneo ništa više od banalne istine.
Večni zahtevi su jednostavni – to su prava svih ljudi na dostojan život, jednakost i pravičnost.
Krađa koju desnica izvodi nad svim područjima proizvodnje ideja je potpuno haotična, a i lako je krasti iz malog i slabo čuvanog vrta.
Razumem strah od zvezde, naročito crvene, kao što razumem strah od tamne sobe, crne mačke.
Posle 22 godine nezavisnosti Slovenija je u mizernom kolonijalnom stanju.