Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Akad. Dr prof. kao članica-osnivačica državne Akademije nauka za trajni razvoj Slovenije, AZTRS, u Ljubljani. Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022); Kje smo? Ljubljanski steganogram (2024); Hetera in filozof, studija (2024). Romani su joj objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017, nagrade Društva sociologa Slovenije za ne-sociologa 2023, nagrade Druga prikazna, Skopje, 2025.

Foto: Vedran Bukarica

Ogroman čiviluk

Otkako je poznata optužnica protiv Bogdana Jovičića, skandal je postao međunarodni zbog okolnosti, ali kod kuće, njegovo hapšenje je najstrašniji primer bezakonja u uzurpiranoj državi do sada.

Foto: Vedran Bukarica

Mamurluk

Džetleg, oživljavajuća sredstva, šta god da je bilo, premda spektakularno, nije zaklonilo predvidljivo glupu politiku. Tako je sam mamurni navodni predsednik ocenio srpsku politiku „devedesetih“.

Foto: Peščanik

Blagovest

Ovaj cirkus, kao što je poseta porodici sa devetoro dece, ima toliko rupa da vlada treba da otpusti sve savetnike i zameni ih batinašima, jedinom preostalom upotrebljivom grupacijom.

Foto: Bogdan Spasojević

Prvih pet minuta

Poziv navodnog predsednika države na dijalog mogao je glasiti čak i pametno, pa bi opet doživeo isti odgovor u nekoliko minuta, jer publika potpuno razume ponašanje navodnog predsednika.

Foto: Predrag Trokicić

Apokalipsanje

Neologizam se odnosi na otkriće lika Brnabić na Pinku o zaveri koja je srušila nadstrešnicu na stanici u Novom Sadu da bi izazvala obojenu revoluciju. Vrhunac postiže vladajući apokalipsihotik.

Foto: Vedran Bukarica

Navodno i bukvalno

Navodni ministar unutrašnjih poslova posebno se uzbudio zbog prisustva stranih sila. Navodni javni tužilac najavio je brojna navodna suđenja, koje je navodni predsednik nazvao pravim imenom: čistke.

Foto: Peščanik

Mamumulimilu

Za Novi Pazar su izmislili etnički sukob da bi ponudili (krvavu) ruku pomirenja. Filozofskom fakultetu u Beogradu sledi „inspekcija“ zbog pitanja o studentskim zahtevima na prijemnom.

Foto: Peščanik

Zgubipoj

Bivši predsednik republike ne daje priliku pesnicima, već o sebi poje sam. Skoro svakodnevno, mediji bliski prestolu prenose njegove autopoetske izlive, uokvirene u savremene medijske forme.

Foto: Peščanik

Kakisti

Predlažem zamenu za termin ćaci koji je kradljiva vlast prisvojila. Šatorsko naselje između predsedništva i skupštine, koje ugrožava glavni grad i funkcionisanje države, neka se zove Kakistolandija.

Nataša Kandić, antiratni protest u Beogradu 6.5.1992, foto: Goranka Matić

Ujediniteljka Srbalja

Režimski mediji su je proglasili glavnim neprijateljem Srbije. Konačni akcent dao je Bokan, koji je zaključio da ima jedna dobra stvar oko Nataše Kandić, a to je da su Srbi ujedinjeni u mržnji prema njoj.

Pogreb sardine, Goja, foto: Wikipedia

Pogreb sardine

Karnevalske ludorije dosegle su takve vrhunce da svakome mora biti jasno da je gotovo. Groteskne scene sa ćacijima, pa štrajk glađu, pa perorez kao oružje masovnog uništenja. Zabavi je kraj.

Foto: Peščanik

Pričam ti priču

Borba za život Marije Vasić i protiv institucija koje ignorišu žrtve i privileguju odgovorne, ne izgledaju dovoljno važni cenzorima iz RTS. Pristup se nije promenio od blokade javne televizije.

Foto: Vedran Bukarica

Unezveritet

Razdvojenost politike i univerziteta čista je besmislica. Čitava humanistika, zajedno sa performativnim umetnostima, povezana je s politikom, jer ju proučava, prikazuje i kritikuje.

Foto: Vedran Bukarica

Šta bi, kad bi?

Ni sa čim više danas nema šale. I upravo tu postavlja se pitanje kako se ponašati, ili suprotstaviti u takvom svetu, što nije važno samo za profesionalne političare, već i za svakog građanina.

Foto: Predrag Trokicić

RTS: zaborava nema

Otkako je iz režimske televizije prešla u režimsku televiziju, RTS je postala najveće oružje srpskog militantnog nacionalizma, odgovorna za govor mržnje, podsticanje nasilja, pozivanje na rat.