UN: unezverene nacije
Jubilarno zasedanje UN pokazalo je sav užas današnje globalne politike. Predstavnik glavnog finansijera UN, SAD, vređao je, ponižavao, pretio i ucenjivao države sveta na prostački način.
Jubilarno zasedanje UN pokazalo je sav užas današnje globalne politike. Predstavnik glavnog finansijera UN, SAD, vređao je, ponižavao, pretio i ucenjivao države sveta na prostački način.
Blizu godišnjice pobune, ima smisla porediti dva načina skidanja koruptivne vlasti. To znači da verujem u uspeh u Srbiji, upravo posle događaja u kojima sam učestvovala 2020-22. godine u Sloveniji.
Otkako je poznata optužnica protiv Bogdana Jovičića, skandal je postao međunarodni zbog okolnosti, ali kod kuće, njegovo hapšenje je najstrašniji primer bezakonja u uzurpiranoj državi do sada.
Perverzija je postala svakodnevica. Zabavljačka medijska industrija koja povezuje pornografiju i pravoslavlje već duže vreme stvara prostor za nove, mnogo moćnije i dugotrajnije mitove.
Levica i zeleni u evropskom parlamentu više ne padaju na laž o Srbiji koja se suprotstavlja velikima; na to su još naletali u doba Miloševića. Sad su srpskog uzurpatora branili desničari.
Džetleg, oživljavajuća sredstva, šta god da je bilo, premda spektakularno, nije zaklonilo predvidljivo glupu politiku. Tako je sam mamurni navodni predsednik ocenio srpsku politiku „devedesetih“.
Ministri prosvete, kulture i informisanja morali bi biti prvi dotaknuti desetomesečnim protestima. Ogoljeni u svojoj nekompetentnosti i oguljeni od svih premaza, oni snose možda i najveću odgovornost.
Ovaj cirkus, kao što je poseta porodici sa devetoro dece, ima toliko rupa da vlada treba da otpusti sve savetnike i zameni ih batinašima, jedinom preostalom upotrebljivom grupacijom.
Zamenik vođe ćacija već je pretrpeo strahote polivanja vodom (usred štrajka glađu izdržavanog u kafiću), pa izlaganja „golom stomaku“ neke drske čuvarke opsade i protivnice tužibaba.
Poziv navodnog predsednika države na dijalog mogao je glasiti čak i pametno, pa bi opet doživeo isti odgovor u nekoliko minuta, jer publika potpuno razume ponašanje navodnog predsednika.
Već drugu nedelju Pink ne donosi običnu, neutralnu vest o tome ko je dobio glavnu nagradu na festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji. Informacija o nagradi vređa sujetu vlasnika medija.
Neologizam se odnosi na otkriće lika Brnabić na Pinku o zaveri koja je srušila nadstrešnicu na stanici u Novom Sadu da bi izazvala obojenu revoluciju. Vrhunac postiže vladajući apokalipsihotik.
Navodni ministar unutrašnjih poslova posebno se uzbudio zbog prisustva stranih sila. Navodni javni tužilac najavio je brojna navodna suđenja, koje je navodni predsednik nazvao pravim imenom: čistke.
Srboljubi na vlasti i u njenim medijima imaju maštu, sastavljenu od otpadaka rijalitija, žute štampe, internetskog blata, polu-škole, zaboravljenih ili falsifikovanih fakultetskih godina…
Kult ličnosti bivšeg predsednika a odnedavno vladara Srbije, postao je nezdrava mešavina lika svetog kralja, vašarskog prevaranta i svetskog trikstera, koji vešto „navigira“ između velikih sila.
Bivši predsednik republike je patetično zaključio da je Dodik kažnjen za verbalni delikt. Nije, kažnjen je zbog toga što je pokušao ozbiljnu separatističku akciju, sasvim blizu puča.
Za Novi Pazar su izmislili etnički sukob da bi ponudili (krvavu) ruku pomirenja. Filozofskom fakultetu u Beogradu sledi „inspekcija“ zbog pitanja o studentskim zahtevima na prijemnom.
Pouka građaninu Srbije jednostavna je i duboko sluđujuća: vlast može sve kad joj se hoće, ostali ne smeju ništa pre nego što im se dopusti, jer nikad se ne zna šta je za njih dopušteno.
Bivši predsednik republike ne daje priliku pesnicima, već o sebi poje sam. Skoro svakodnevno, mediji bliski prestolu prenose njegove autopoetske izlive, uokvirene u savremene medijske forme.
Lupetanje bivšeg predsednika Srbije je poslovično; još gore je kada to ponavljaju svi oni mlađahni karijeristi iz najnižeg ološa koji su glavni kadar treš televizija i drugih medija.
Anti-nostalgični feministički zahtev sestara koje se nikada nisu sukobile, već su razdvojene patrijarhalnom politikom, uključuje mirovni aktivizam tokom rata i ismevanje patriotizma.
Predlažem zamenu za termin ćaci koji je kradljiva vlast prisvojila. Šatorsko naselje između predsedništva i skupštine, koje ugrožava glavni grad i funkcionisanje države, neka se zove Kakistolandija.
Režimski mediji su je proglasili glavnim neprijateljem Srbije. Konačni akcent dao je Bokan, koji je zaključio da ima jedna dobra stvar oko Nataše Kandić, a to je da su Srbi ujedinjeni u mržnji prema njoj.
Karnevalske ludorije dosegle su takve vrhunce da svakome mora biti jasno da je gotovo. Groteskne scene sa ćacijima, pa štrajk glađu, pa perorez kao oružje masovnog uništenja. Zabavi je kraj.
Za razliku od pionirskog doba Odjeka i reagovanja, kada su to bili pesnici i novinari, danas su glavna dva proizvođača mržnje, preosetljive prznice, bivši predsednik države i predsednica parlamenta.
Konačno znamo ko vodi zaveru protiv SNS-a uz pomoć Hrvatske i nekih drugih sila koje će se otkriti na samom kraju – očekivano, rektor i Nataša Kandić, sa milijardama evra iz znaseotkuda.
Borba za život Marije Vasić i protiv institucija koje ignorišu žrtve i privileguju odgovorne, ne izgledaju dovoljno važni cenzorima iz RTS. Pristup se nije promenio od blokade javne televizije.
Razdvojenost politike i univerziteta čista je besmislica. Čitava humanistika, zajedno sa performativnim umetnostima, povezana je s politikom, jer ju proučava, prikazuje i kritikuje.
Ni sa čim više danas nema šale. I upravo tu postavlja se pitanje kako se ponašati, ili suprotstaviti u takvom svetu, što nije važno samo za profesionalne političare, već i za svakog građanina.
Uvek je pisala i govorila savršeno precizno, besprekorno logično. Izražavala je i tumačila ideje avangarde, anarhistične, nepredvidljive, često sulude, sa kristalnom jasnoćom.
Otkako je iz režimske televizije prešla u režimsku televiziju, RTS je postala najveće oružje srpskog militantnog nacionalizma, odgovorna za govor mržnje, podsticanje nasilja, pozivanje na rat.
Da ovde može biti samo još luđe, realna je ocena. Psi-pučisti čuju 16 puta bolje od ljudi, saznao je bivši predsednik Srbije od ruske tajne službe.