Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022). Romani su objavljeni na slovenačkom i makedonskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017.

Karađoz, grčko pozorište senki

Grčki Karađoz je siromah sa ženom i troje dece, i živi u kolibi koju podupire metla, uvek je gladan, rado spava, i spreman je na svaku prevaru da bi nešto dobio. Na drugome kraju scene je pašin saraj, centar vlasti.

Ljubija

Žene Ljubije biju drugačiju bitku: mnoge su udovice, ili sa beznadežno nezaposlenim porodicama, u kojima su mladi, kada ih ima, usmereni pre svega na to da pobegnu. Većina ih je već pobegla, a one su ostale same…

Sotirijin nećak

Najviše boli to što se Grci zabavljaju vidljivo bez velikog ulaganja novca, dok je za mnoge Evropljane platiti zabavu neodvojivo od zabave same: što više, to bolja zabava

Ksenofontova baraka

Prilaz Ksenofontovoj baraki, izgubljenoj među poljima sa crnim lukom, glavnim proizvodom ovoga kraja – mnoga su napuštena, jer luk više ne pomaže preživljavanju – je dobar uvod u kulturu grčke sirotinje.

Na ulici

Kao važan vid izražavanja mišljenja naroda, ulični protesti i akcije računaju sa vidljivošću, koju garantuju mediji, sa saradnjom i konfliktom među insitucijama i demonstranata, i zbog svega toga predstavljaju specifičan oblik političke borbe koji je rodio dvadeseti vek.

Da li smo već postali Grci?

Ispitivanje da li smo već postali Grci može da se obavi samo u Grčkoj. Od kraja zime do početka jeseni, stvari se se tako razvile, da poneki zaljučak može da se napravi, bar što se svakodnevice tiče, i stvari koje bez teškoća razumemo, tako da su paralele jednostavne.

Mast

Savršeno perverzna ideja je da se svetski pisac odnese na mesto nekih od najgnusnijih zločina, da se njegova svetska slava svede na lokalno potkusturicivanje.

Pariska Komuna

Ne prepoznajete?

Sličnih događaja bilo je u prošlosti. Možda smo na pragu doba u kojem će evropska sirotinja reagovati na osnovni ljudski problem, a ne na pričice o strancima koji nekome smetaju.

Žozefa

Kazanovina vrtoglava jurnjava za užitkom je možda bila reakcija na ovo žensko osvajanje intimnosti, i stvaranje osnove za izlazak iz zatvora koji je već uveliko zastareo.