Lomača, mine i smeće
Očarani narod pojurio je za Vesić Goranom, uz prigodnu glagolsku galamu namenjenu nedostižnim zvezdama. Ipak je to znameniti pisac, član partije, i masa je poludela i pojurila za njim.
Očarani narod pojurio je za Vesić Goranom, uz prigodnu glagolsku galamu namenjenu nedostižnim zvezdama. Ipak je to znameniti pisac, član partije, i masa je poludela i pojurila za njim.
Nije to bio napad na novinarku, nego neukusna aluzija na partijski posao za koji je plaćena jedna žena. Sergej se nije pokajao, da jeste to ne bi bio on. I dobro je obrazložio zašto se ne kaje.
Kad je ono Bujošević izabran za generala glomazne državne televizije, tabloidi režima su ga istog časa temeljito ofarbali. Navodno je na to mesto nepoznatim putevima došao iz protivničkog tabora.
Pre nego što je stigao do samog vrhovnika, Marić je privodio razne čudake, proroke, zlikovce, razbojnike, jurodive, ugledne siledžije, raspuštene tajne agente, džeparoše, avanturiste, cirkusante…
Sinod je udostojio Crkvu i čitavo stado kačeći orden prvog reda sa imenom Svetog Save na istaknute delove tela osobenog fenomena u novijoj istoriji propadanja srpskoga roda: A. Vučića.
Greškom u računanju vremena našao sam se u centru grada kada su taksisti počeli svoj čas bezobzirnog sadizma: „Saće da vidite…“ Sve što bi moralo i želi da se kreće, zaustavljeno je.
Juče je svoju ispovest na N1 imala supruga Olivera Ivanovića, ubijenog pre nešto više od 20 meseci. Ništa se nije promenilo, osim nje. Ubica je u bekstvu. Nema razloga da beži, niko ga više ne juri.
Na ovom derbiju je usklik „Vučiću pederu“ dobio sasvim novu dimenziju i postao razdelnica navijačko-klubaškog rata između dva ekstremno neuspešna fudbalska pogona: Zvezde i Partizana.
U sredu uveče Crvena zvezda je u Minhenu popila tri laka komada od domaćeg Bajerna. Bilo bi dobro da su posle toga otišli u neku pivnicu i nalokali se kao ugledni dunsteri provincijskog kluba.
Goran Marković se naravno ne žali nikome, ali postavlja pitanje koje može da izazove nedoumicu i u okviru filmske ili literarne estetike: Zar sam ružniji od Martinovića, Rističevića i Maje Gojković?
Studenti u Beogradu zauzeli rektorat i traže da odatle do vlade otputuje zahtev: da bude smenjen Siniša Mali, čovek koji je prepisao oko 7 posto doktorskog rada, a ostalo možda i nije…
Đukanović Vladimir, dipl. pravnik po sopstvenom priznanju, raspodeljuje etičke i političke lekcije. Onomad je bio gost Jugoslava Ćosića i pokušao da iz studija izađe kao Šešelj iz Haga. Dakle pobednik.
U svojoj političkoj adolescenciji i agresivnom radikalskom usponu Vučić je pomno pratio Šešeljevu istragu izdajnika i stranih plaćenika. Malo je onih koje zeleni, a i zreliji Vučić nije proglasio takvima…
Pred sobom vidimo sliku okupirane zemlje kojom vlada mračna sila. Tako govori Saša Paunović, predsednik opštine Paraćin. To je lozinka koja ide uz otvoreno pismo odbornika te opštine…
Juče je moja unuka krenula u peti razred. Veliki korak za nju, sa patikama br. 39. Aristokratsko stopalo nove generacije. Idealni uslovi za dugački štrapac kojim se, kad za to dođe vreme, odlazi iz Srbije.
Neka klubovi sami izaberu svoje preteće muzejske arsenale – timovi iz nižeg ranga, mogu da se naoružaju tandžarama iz fundusa lokalnih lovdžija, uz već mitske kočeve, vile, roglje, motike i grabulje.
Ipak je Jezdić izrekao rečenicu koja će ga, zbog njene prazne uzvišenosti, izložiti sasvim zasluženim neprijatnostima: Odazvao sam se pozivu svoje države! I tako završio u lošem društvu.
Pogledajte dobro, videćete ono što još nije viđeno, i ovo ću zasad reći samo jednom, ovo je put. Ako niste videli pre, evo vam, gledajte i zapamtite dobro. Mnogi su pokušavali pre mene, ali niko nije ja.
Zar niste mogli, nesrećnici, da se nazovete bikovi ili divlji veprovi, gusani, kikerezi, ćurani ili petlovi? Šta bi ovome falilo da ga čuvaju guskovi koji se svake godine čerupaju i časno biju u Mokrinu?
Badava nam industrijski miomirisi, osveživači prostora i dezodoransi koji menjaju strukturu skorelog znoja ispod balkanskih pazuha. Teško je priznati, ali Beograd smrdi na sopstveni leš.
Politika je objavila odgovor na intervju Danice Grujičić, direktorke Instituta za onkologiju i radiologiju. U potpisu tog utuka pod naslovom Ne zaboravimo na Hipokrata je dr sci. med Zoran Bekić.
Mnogi je mučenik, želeći da izađe iz svoje pogubne čamotinje i učini sebe važnijim, proneo glas čaršijom da ga prisluškuju. Opasan je po državu jer ima oštar jezik, svakome kaže šta misli.
Od juče, sa početkom srednjoevropskog radnog vremena, Lazanski ambasador Miroslav, uposlen je kod Ivice ministra Dačića. Stara, tmurna zgrada MIP-a primiće na završnu glazuru ekselenciju Lazu…
Desetak borbenih vozila BRDM-2 prikazano je kao trijumf srpske vojničke pameti. Sa vrhovnim komandantom na čelu, čija je nenadmašna lukavost omogućila da borbena vozila niotkuda stignu u Niš.
Rušioci svega što čini naše živote počeli bi sa udarom na ugled predsednika i njegove porodice, a i drugih važnih porodica. Slede montirana ubistva, pri čemu se sve češća nemontirana ignorišu.
We feel as if we all helped Djokovic become the legendary sports hero, in spite Federer and 15,000 bitter opponents. We feel as if we did, but we didn’t. He did it all by himself. It’s not a national triumph.
Odbrana je defanziva, ali samoodbrana nije. To je neizbežni imperativ, gde je opasnost ako se ne učini ništa neuporedivo veća. Nekoliko ljudi skupilo se oko zamisli da pakao ne ruši artiljerija nego ideja…
Nasrnuo je na novinarku Danasa Snežanu Čongradin, uz pretnje i uvrede. Da je na vlasti, a jeste, dao bi joj 20 godina robije. Gazio bi nju i mnoge koji mu nisu pri srcu, džipom na koji je stavio gusenice.
Čini nam se kao da smo svi mi pomogli Novaku Đokoviću da postane legendarni junak sporta, uprkos Federeru i 15.000 pakosnih protivnika. Čini nam se, ali nismo. Čovek je sve to učinio sam.
Politika je tekst objavila još u sredu, ali on se još nije smirio jer je u snažnom nadahnuću prosto izleteo iz autora A. Vučića, prvog pera Srbije.
Neizbežni Nebojša Stefanović poznat je kao dečko koji je neobjašnjivim kratkim sprintom stigao do doktorata. Da je znao koliko je to lako, završio bi i fakultet pre toga. Ali izgleda da nije.
Vrhovni se ponovo vratio nerešenom i svakako nerešivom ubistvu Olivera Ivanovića. Zašto baš sad? Pa zbog toga što je Priština raspisala poternicu za njegovim prijateljem Milanom Radoičićem.