Ko laže taj i vlada
Bilo bi lepo kada bi svet funkcionisao onako kako su nas učili dok smo bili mali. Ko radi – ne boji se gladi. Probajte to danas nekome da kažete i nasmejaće vam se u lice, od muke.
Bilo bi lepo kada bi svet funkcionisao onako kako su nas učili dok smo bili mali. Ko radi – ne boji se gladi. Probajte to danas nekome da kažete i nasmejaće vam se u lice, od muke.
Vlast može, kao Otpor, da svoj patent preprodaje po svetu. Kad je nenasilna borba protiv diktature postala brend, što ne bi i vlast držala kurseve nasilne borbe za diktaturu?
Kad su jednom prodali priču da pre njihovog dolaska na vlast nismo imali ni pruge ni vozove, nikakav im problem nije bio da prvom vozu upriliče priredbu za prvi rođendan.
Oponenti niču ko visibabe. Jedni bi da ne daju ono što nemaju, Kosovo, drugi bi da ne daju ono što uskoro neće imati, Šodroš, savski nasip, akademsku čestitost, samostalne tužiteljke…
Znam, znam da se kaže šuster mat, mada ne znam kako se tačno piše i znam da znači da ste brzopotezno matirali nekog dunstera, ali – kako se zove kad dunster matira svoju državu?
Zašto pokret za državu nije bar svenarodni? Zašto sad odustati od poslovične megalomanije kad znamo da bi ova vlast, da je Bil Gejts, kompaniju nazvala Macrohard a ne Malimekani.
Što se predsednik bude ozbiljnije zabavljao problemima, to će njegovi tv nastupi biti zabavniji. Možda bi i to mogao da nauči od ruskih kolega koje i inače voli da oponaša u vladanju zemljom.
Pa, dobro, ne mora baš Doljevac mada se zgodno namestilo, može glavna javna tužiteljka da ponese nadimak i po nekoj drugoj aferi. Zagorka Obrenovac, Zagorka Kostolac ili Krušik…
Ne, ne bi ovaj film koji gledamo zaslužio da bude prikazan na Festu niti bi ga Nebojša Đukelić pomenuo u nekoj od svojih TV emisija u kojima je publici tako maestralno predstavljao filmove.
Ako zaista žele da „narod“ razume zašto ne govore narodski? Zašto ne koriste primere iz života koji se inače preporučuju u govorništvu?
Nije to bio cirkus, kako je predsednik nazvao sednicu republičkog parlamenta. Kako da bude kad nam je sam objasnio da u cirkusu nema vukova, a u skupštinskoj sali ih je bilo?
Zaboga, pričamo o osobi koja verovatno ne bi priznala ni vanbračno dete a kamoli posledice svojih drugih dela kao što je Kosovo. Pa on ne priznaje sopstvene laži…
Kako izgleda sporazum koji Srbija i Kosovo treba da potpišu – ne znamo. Znamo da se oglasila crkva i zavapila: ne radite to ako boga znate! Ali nije mislila na Kosovo nego na – jogu.
Predsednik se predstavlja kao vuk, u nadi da će ga pobrkati sa drugim vucima – Brankovićem, Mandušićem, Draškovićem, Jeremićem… ili sa onim na majicama Crvenih beretki.
Iako je nas nazvao malim galskim selom, a sebe Asteriksom i Obiliskom (pomešali mu se Obilić, Obelix i obelisk) predsednik ipak više liči na strip Komandant Mark.
Nova godina nam se izvinjava. Sprečena je da dođe. Prvo su bile barikade, a kad su ih sklonili, opet su je zadržali jer im je zaličila na Radu Trajković. Isto joj se desilo i sa hrvatske strane.
Marija se porodila 13 dana pre termina, pisali bi danas tabloidi. Skandal neviđenih razmera! Marija tvrdi da dete nije Josifovo! Isus rođen u skromnoj radničkoj porodici.
Predsedniku Srbije bi sada baš dobro došla neka pomoć sa desne strane. Ali desničari ko desničari, više ih zanima seksualna revolucija nego revolucionarna smena vlasti.
Vlast koja gazi sve slobode nas ovde, zahteva slobodu za zastave na jezeru Gazivode. Ako je i predato Prištini, nema predaje za zastave čije je osnovno pravo da se vijore.
Čitavu deceniju, a i devedesetih kad su takođe bili na vlasti, planski i iz niskih pobuda nas prave ludima. Sada je to postalo reč godine: gaslajting, zaluđivanje radi izluđivanja.
Ne znam kako je pisao Zvezdan Jovanović koji robija zbog ubistva premijera Srbije, ne znam ni da li je stvarno pisao niti hoće li to biti objavljeno kao što je režimski medij objavio.
Predsednik Srbije koji se odavno razgaćio na vlasti izvrgava ruglu one koji zahtevaju grejanje, jer im prozori nisu okrenuti ka jugu, jer su stari ili bolesni, jer imaju malu decu…
Budite srećni što vlast sa nama nije na note. Oni kakvi su, poređali bi ih u fa, fa, la, si, mi. Da smeju i u diplomatske note bi stavljali neki prostakluk. Zato i kažem da smo dobro prošli…
Nije naš problem što je grejna sezona kasnila, već što ne prestaje evo celih deset godina koliko nas vlast pali kao ringle – uključuje na trojku kad god joj zatreba da se ložimo.
Ova vlada nije čestito ni počela (znam, znam i ja da ova vlast ne može čestito ništa ni da počne ni da uradi, nego se samo tako kaže) a već je na pola mandata ako ne i pri kraju.
Sedam meseci mućkanja sa Vladom, mešanja karata, stranih faktora i rezultat – jedva nešto malo promešanih portfelja. Jedno je sigurno: ovu Vladu nisu sastavljali strani špijuni…
On je kao Georgina. Odbija da porodi vladu dok se ne promene okolnosti. Dok se ne završi rat u Ukrajini, dok se Tramp ne vrati na vlast, dok se sve oružje ne pretopi u igračke.
Predsednik Srbije se pojavio u najdramatičnijem obraćanju do sada. I pitao nas što paničimo kad imamo svega i ne preti nam nikakva opasnost. Što paničimo? Što paničimo?!?
Sa kim tačno predsednik Srbije namerava da pravi taj najavljeni pokret normalne i pristojne Srbije? Sa svojima koji su godinama ubeđivani, podmićivani, učeni po partijskim „akademijama“?
Šta je navelo predsednika da kači fotografije na kojima jede boršč a ne američku pitu, dok ministri inostranih poslova Srbije i Rusije potpisuju sporazume o saradnji.
Vlast je još jednom pokazala koliko je zrela. Zrela za smenu. A pošto to ne sme da dozvoli, upregla je sve raspoložive snage da zabašuri samu sebe. I da nam objasni.
Umesto dosadašnjih tačka i znak uzvika, dobili smo tri tačke. Umesto Ne dam paradu! i Ne dam Gazivode! – biće i Prajda i pregovora sa Kosovom. I okončaće se pristankom.