Svetlana Slapšak, rođena u Beogradu 1948, gde je završila klasičnu gimnaziju i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Pasoš joj je bio oduzet 1968-73, 1975-76. i 1988-89. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost 1972-88. Predsednica Odbora za slobodu izražavanja UKS 1986-89, sastavila i izdala preko 50 peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, gde je redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (2002-14), koordinatorka studijskih programa i dekanka na ISH (2004-14). Akad. Dr prof. kao članica-osnivačica državne Akademije nauka za trajni razvoj Slovenije, AZTRS, u Ljubljani. Glavna urednica časopisa ProFemina od 1994. Umetnička direktorka Srpskog kulturnoga centra Danilo Kiš i direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. Napisala je i uredila preko 100 knjiga i zbornika, oko 500 studija, preko 3.000 eseja, nekoliko romana, libreto, putopise, drame; prevodi sa grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od novijih knjiga: sa Jasenkom Kodrnja, Svenkom Savić, Kultura, žene, drugi (ur, 2011); Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov (2011); Mikra theatrika (2011); sa Biljanom Kašić i Jelenom Petrović, Feminist critical interventions [thinking heritage, decolonising, crossings] (ur, 2013); Antička miturgija: žene (2013); Zelje in spolnost (2013); Leon i Leonina, roman (e-izdanje, 2014); Leteći pilav (2014); Kuhinja z razgledom (2015); sa Natašom Kandić, ur. Zbornik: Tranziciona pravda i pomirenje u postjugoslovenskim zemljama (2015); Ravnoteža, roman (2016); Preživeti i uživati: iz antropologije hrane. Eseji i recepti (2016); Kupusara. Ogledi iz istorijske antropologije hrane i seksualnosti (2016); Škola za delikatne ljubavnike, roman (2018); Muške ikone antičkog sveta (2018); Libreto za kamernu operu Julka i Janez, Opera SNG Ljubljana, premijerno izvedena 19.1.2017; Antična miturgija (2017); Muške ikone antičkog sveta (2018); sa Marinom Matešić, Rod i Balkan (2018); Mikra theatrika II: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče (2018); Volna in telo: študija iz zgodovinske antropologije (2019); Moj mačkoljubivi život (2021); sa Aleksandrom Hemonom, Mladost (2021); Feminističke inscenacije (2021); Osvetnice, roman (2022); Grožnja in strah: razraščanje sovražnega govora kot orodja oblasti v Sloveniji (2022); sa Noah Charney, The Slavic Myth (Thames&Hudson, 2023), prevedeno na češki, slovački, kineski, korejski, tajlandski; Kje smo? Ljubljanski steganogram, roman (2024); Hetera in filozof, studija (2024); Zoper desnico, eseji (2026); Kuhinja revežev, eseji (2026). Po njenoj drami Kosovski mit Marko Torlaković režirao je predstavu Mati u pozorištu u Kruševcu, koja je tokom 2025. dobila nekoliko nagrada za režiju i glumu. Romani su joj objavljeni na slovenačkom, makedonskom i katalonskom, studije i eseji na francuskom, engleskom, rumunskom, hebrejskom, nemačkom, holandskom, mađarskom, italijanskom. Dobitnica nagrada Miloš Crnjanski za knjigu eseja 1990, American PEN Award 1993, Helsinki Watch Award 2000, Helen Award, Montreal 2001, nagrade Mirko Kovač za knjigu eseja 2015, nagrade Mira ženskog odbora PEN-a Slovenije 2016, Vitalove nagrade Zlatni suncokret 2017, nagrade Društva sociologa Slovenije za ne-sociologa 2023, nagrade Druga prikazna, Skopje, 2025; Župančičeve nagrade grada Ljubljana za životno delo, 2026.
O građanskim protestima u Sloveniji i perspektivama evropske levice.
Tako su spontani autobusi dovezli nekih 3.500 do 5.000 posetilaca događaja koji je bio sramota za Sloveniju.
U Cankarovom domu održan je sastanak 84 različite građanske inicijative u organizaciji udruženja pisaca.
Janšina glava od snega se topi na Trgu republike… Anonimni umetnici su tako osvežili vikend bez protesta.
Za nedelju dana Slovenija je doživela preskoke koji se mogu razumeti kao istorijski.
Teško bi me šta nateralo da na božićno jutro razmišljam o Božiću, ali preživela sam besanu noć.
“Bitke hrabrih i srčanih ljudi za nas nisu priče iz davnine, za njih nek se sada naša pesma vine.”
Ovo je refren pesme Dionisija Savopulosa sa ploče Rezerva iz 1979.
Slovenačka pobuna: neposredna demokratija ili samo pad vlade.
Ustanak naroda? Ne, to je ustanak zombija! (tvit na strani Janšine partije).
Mi, narod, imamo pravo na stav o jagodama, i vlast ga mora poštovati.
Mislim na film, još jedno višesatno čudovište Pitera Džeksona.
Skinuti pokvarenog gradonačelnika je podjednako važno kao skinuti vladu.
Plakat kojim je najavljen pad mariborskog gradonačelnika glasio je – gotof je.
On se boji samo Zlatne zore, neonacističke partije koja je ušla i u parlament.
Prilog raspravi, daleko od Srbije i Peščanikovog razgovora o kraju epohe.
Ako se blokira Pirej, i nekoliko saobraćajnica oko grada, nema izlaza.
Slika starca koji spasava svog mačka od poplave: katarza je ipak došla u Sloveniju.
Posle Angelopulosovog filma sam mirno otišla na spavanje, da bih se probudila tačno kada je objavljena Obamina pobeda.
Još dok je živeo u Pragu, napisao je parodičnu odu Staljinu – u heksametrima, na starogrčkom.
Građani svake države već su ponižavani kao Grci. Pa nije li vreme da počnemo i da se ponašamo kao Grci?
Dok je vlast zauzeta donošenjem zakona protiv ljudi – dabrovi u doslovnome smislu nagrizaju Sloveniju.
Janez Janša je predložio omladini program štednje: manje raspusta, pozorišta i piva.
Novi šef policije je prvog jutra naredio istragu Zorana Jankovića i kruga njegove rodbine i saradnika.
Rotenburg je mali evropski raj, a takvo mesto ne može biti bez paklene prošlosti.
Revizija fašizma, hladnog rata i rasizma od strane tri ugledna imena u malom kulturnom prostoru jeste malo prejaka doza.
Upravo se završio međunarodni kongres na temu Odisej zauvek, ali tako opterećen simbolima da je bila jasna uzaludnost samo dva dana rada.
Ateistički žur na zatvaranju Olimpijade bio je i podrška devojkama iz Pussy Riot.
Pre nekoliko dana umrla je u Kuernavaki u 93. godini Čavela Vargas, jedna od najpoznatijih latinoameričkih pevačica.
Poslednje nesrećnike koje je napravila srpska realnost stiže ruka onih koji su je izgradili, proslavljali, iskoristili a zatim bacili na đubre.
Ima mnogo elemenata “plinske svetlosti” u onome što se događa građanima Slovenije: neko ih sistematski izluđuje.
Na dan proslave 14. jula, predsednika republike rešeta dvoje novinara u direktnom prenosu.