Lopovske institucije
Ovde izbore ne kradu lopovi pod fantomkama: kao dođu usred noći, ukradu glasove od jednih i odnesu ih drugima. To tako ne može s izborima i glasovima. Po pravilu, ovde institucije kradu izbore.
Ovde izbore ne kradu lopovi pod fantomkama: kao dođu usred noći, ukradu glasove od jednih i odnesu ih drugima. To tako ne može s izborima i glasovima. Po pravilu, ovde institucije kradu izbore.
Prvo državni funkcioneri redom napadaju festival Mirëdita i proglašavaju ga za uvredu nacije u čije ime govore. A onda zaključe da učesnici nisu bezbedni i zabrane festival.
Decenijama niko nije dirao park na Ušću, veliku livadu prošaranu drvećem, a novoradikali rešili da ga prekopaju i unakaze. Dakle, delfinarij treba da bude na Ušću, pored Muzeja savremene umetnosti.
Prvo smo se radovali što se reprezentacija uopšte plasirala, ali onda je proradio turbo nacionalni ponos, isprovociran skandiranjem Hrvata i Albanaca, i sada smo spremni da taj uspeh bacimo niz vodu.
Sve ono što bi Šapić rekao Vučiću, a ne sme, upućuje Inicijativi zbog festivala koji ova organizacija godinama pravi da bi se ponovo uspostavile veze pokidane ratom između žitelja Kosova i Srbije.
Mogao je Porfirije juče, pošto je ispričao šta je imao o Justinu i ikoni, da razgovara i s učiteljicom, i s nastavnicom, i s roditeljima koji su ih tukli. Da vidi šta s tim duhovima nije u redu.
9. i 10. juna, na aerodromu pored Kumanova, na molbu NATO-a sklopljen je „vojno-tehnički“ sporazum. NATO je konačno shvatio da nikada neće pobediti Srbiju i zato mu je bilo stalo do sporazuma.
Izbore u Nišu nije ukrao Vučić s fantomkom na glavi. Te izbore je ukralo na desetine lica kojima se znaju i imena i gde rade, jer da ne rade tu gde rade ne bi mogli da tako ukradu.
There is no reason to interpret opposition’s election results in Niš as a sign of broader positive change like in 1996/97. These are different times. Though the regimes are the same.
Nema razloga da jučerašnji dobar izborni rezultat opozicije u Nišu razumemo po analogiji sa 1996/97. kao nagoveštaj opštih promena nabolje. Ovo su druga vremena. Iako su režimi – isti.
Ne znam kako se razgovor o tome ko je prekršio dogovor pretvorio u razgovor o tome ima li bojkot izbora smisla. Ponekad ima, a ponekad ne. I to je sve što se načelno na tu temu može reći.
Nisu to (direktno) povezane stvari, ali ima neke ironične simbolike što se u ovom maju, paralelno s krnjom opozicionom izbornom kampanjom, Srbija doslovno davi u maloletničkom nasilju.
Vučić može nama da otima jezik, kao što nam je oteo državu; ali ne može to da radi drugima usred Skupštine Ujedinjenih nacija. Otuda taj epohalni moralni slom koji smo juče gledali.
Šta bi bio dokaz da je Bog uslišio Porfirijevu molbu i dao Vučiću „snagu, mudrost i odlučnost“. Da Skupština UN-a ne izglasa Rezoluciju o Srebrenici – je l to dokaz „snage, mudrosti i odlučnosti“?
Na dve nedelje od izbora, deo opozicije koji je odlučio da izađe malo preti bojkotom, malo blokadom, a malo se i bori. Tako krnji postali su meta režimskog iživljavanja.
Kako je samo ta gumica efikasna: mrtvim Srbima kao krpom prebrišete sve novije masovne zločine, uključujući i genocid u Srebrenici – narod koji je jednom stradao ne može počiniti zločin, zar ne.
Prekjuče je Si usred Beograda najavio savez Srbije i Kine. Juče se Vučić zaklinje u uniju Srbije i EU. Iz ugla četvrtka, sreda se nije desila. Iz ugla srede, četvrtak nije mogao da se desi.
Ostali smo bez informacije da li je, kao Vučić, i Macron, pre nego što se juče video sa Sijem, dao intervju CCTV. Ako jeste, da li je i njega, kao Vučića, pogledalo 300 miliona Kineza?
Srbija je institucionalizovala devedesete upravo da iz njih ne bi izašla, da nastavi sa odbijanjem da prizna činjenice – da je Kosovo nezavisno i da je u Srebrenici učinjen genocid.
Citizens of Serbia, both individually or collectively, must make a decision. They are confronted with a regime mired in crime on one side, and a helpless and self-destructive opposition on the other.
Predsednik Demokratske stranke je u pravu kada kaže da ga ne zanimaju minuti za protagoniste opozicije na RTS-u, te da pažnju treba usmeriti ka samom informativnom programu te medijske kuće.
Žitelji Srbije, svako za sebe i svi zajedno, treba da odluče šta da rade. S jedne strane imaju režim ogrezao u kriminal. S druge strane stoji nesnađena i autodestruktivna opozicija. Između toga biraju.
Jedni izlaze na izbore ako se ispune uslovi; drugi ne izlaze dok se ne ispune uslovi. U čemu je razlika? Kao da je neko naprosto hteo da izađe iz koalicije, bez obzira na sve.
Macron and Vučić were simply merchants. This time, Vučić, as a buyer, did not come to Paris only for airplanes, a nuclear reactor… He also came for some positive propaganda.
Pitanje da li izaći na izbore možda nije sasvim pogrešno ili izlišno, ali jeste manje važno. Savez opozicije i EU koja nije prijateljski nastrojena prema Vučiću – i jedno i drugo je važnije od 2. juna.
Ovaj novi predlog rezolucije o Srebrenici skupštini UN-a blizanac je britanskog predloga rezolucije Savetu bezbednosti UN-a iz leta 2015. Tada rezolucija nije prošla zbog veta Rusije.
Mogao je Christopher Hill mirno u penziju. To bi mu bilo bolje nego da se kao ambasador Sjedinjenih Država bruka u Srbiji. Naprosto on ovde ne može da pogodi ni ton ni metu.
Macron i Vučić su naprosto trgovci. Jedan je u Parizu prodavao, a drugi kupovao. S tim što Vučić kao kupac nije otišao samo po avione, nuklearni reaktor… Došao je i po malo pozitivne propagande.
Šapić nas je vratio tamo gde i treba da budemo s Vučićem na čelu. Pitanje je da li smo spremni za još jedan krug ratova. Možemo li opet poneti istu meru stida s kojim smo izašli iz devedesetih?
U peticiji protiv Gruhonjića tvrdi se da je on učinio barem jedno krivično delo – govor mržnje. Umesto peticije, lepi moji „rodoljubi“, dajte krivičnu prijavu protiv njega, pa dokazujte šta je uradio protiv zakona.
Otac je autoritet, majka nije. Ako dečak ima agresivnog oca, i sam će postati agresivan. Niko tu ništa ne može da promeni. Pogotovo ne škola na čijem je čelu majčinska figura Đukić Dejanović.
Hvatati domaće zvaničnike u laži je dosadno. Jer oni stalno lažu. Evo, recimo, juče – Dačić: „nekoliko vekova se vodi borba za otcepljenje Kosova od Srbije i rušenje našeg teritorijalnog integriteta“.