Panika
Panika se širi Srbijom. Neko zarađuje na udžbenicima koje su škole dobile besplatno i tako potkrada državu. Država mora da se odbrani. Inspekcija mora da deluje.
Serija tekstova nastalih pre svega na inicijativu izdavačke kuće Fabrika knjiga i njenog urednika Dejana Ilića.
Panika se širi Srbijom. Neko zarađuje na udžbenicima koje su škole dobile besplatno i tako potkrada državu. Država mora da se odbrani. Inspekcija mora da deluje.
Samo 7% stanovništva pohađa privatne škole, a 44% studenata Oksforda i 38% studenata Kembridža dolazi iz privatnih škola. Šta nam to govori? Da su bogati pametniji od ostalih? Da zaslužuju da vladaju?
Evropski pogled na američki sistem visokog obrazovanja, koji se smatra najboljim na svetu. Da li posle pucanja mehura na tržištu nekretnina sledi pucanje mehura na američkom tržištu obrazovanja.
Školegijum – O pedagogiji zlostavljanja u filmu Whiplash scenariste i reditelja Damiena Chazellea, koji je dobio pozitivne kritike i tri Oskara.
Školegijum – Govoriću o grafičkom romanu Emmanuela Lepagea „Muchacho“ (ili „Dečko“, a možda čak i „Klinja“), koji je pored odrastanja i revolucije u svoju naraciju upleo još i veru i obrazovanje.
Na adrese aktiva biologa i univerzitetskih profesora stigao je mejl izdavačke kuće Eden, u kom se nudi besplatna dostava knjige „Evolucija ili stvaranje“. Ne morate ni poštarinu da platite.
U poslednjih godinu dana, Centru za promociju nauke (CPN) često se poklanjala pažnja, ali vest o imenovanju novog direktora ove institucije prošla je sasvim nezapaženo.
Ministar prosvete istovremeno šalje dve poruke – prosveta jeste važna, ali su zakoni važniji; obrazovanje je važno, ali tržište rada je važnije; nastavnici su važni i nema ih dovoljno, ali ćemo neke ipak otpustiti.
NOVA REČ! Srđa Popović, Nenad Dimitrijević, Jasna Dragović-Soso, Dejan Ilić, Viktor Ivančić, Predrag Brebanović, Đorđe Pavićević, Srđan Milošević
Ne tako davno, desnica se borila za kontrolu nad nastavom humanističkih disciplina na američkim univerzitetima. Danas bi je konzervativci najradije sasvim ukinuli.
Ministar Verbić i pomoćnik Šuvakov ili laskaju sebi ili obmanjuju javnost navodeći da su na meti nasilnih napada visokoobrazovne mafije zbog svojih dostignuća u ‘reformama’.
Predlog zakona o udžbenicima, koji je upravo povučen iz procedure za usvajanje, dan pre nego što je o njemu trebalo da se raspravlja u skupštini, jeste bio loš. Dobro je što je povučen.
Iz novog izdanja Fabrike knjiga: “Koji dijalekat je najpravilniji” je pitanje koje ne bi trebalo postavljati. Kada neko govori ili piše književnim jezikom, ne bi trebalo da bude moguće odrediti odakle dolazi.
Tekst Rade Stijović Jezik ne voli stege, ali voli red, objavljen 9. maja u Politikinom kulturnom dodatku, tipičan je normativistički tekst, pa se može čitati kao katalog opštih mesta u normativnoj srbistici.
Nije ispunjen zahtev za izuzimanjem prosvete od umanjenja od 10 odsto, neće biti pregovora o obećanoj novčanoj pomoći… pa se potpisivanje sporazuma može smatrati klasičnom kapitulacijom.
Kampanja Negujmo srpski jezik je reprezentativna za način na koji se u Srbiji normira jezik. Proterivanje reči i oblika iz jezika nema veze s čuvanjem jezika, već se svodi na nepotrebno šikaniranje govornika.
Ministar prosvete tvrdi da umanjenje plata zaposlenima u prosveti koji su ostali u štrajku „apsolutno jeste po zakonu“, to jest da „nastavnici u štrajku imaju sva prava, osim prava na zaradu za ono vreme koje nisu radili“.
Članovi sindikata koji su prekinuli štrajk dobiće cele plate, iako su i oni držali skraćene časove. Sa njima su potpisani i novi kolektivni ugovori. Onda su nam nastavnici Srbije održali čas iz građanske hrabrosti.
Idem na protestno okupljanje ispred Užičke gimnazije. Dan je sunčan. Pet policajaca stoji kraj crkvene porte, odmah pored Gimnazije. Izgleda kao da im je neprijatno.
U toku je nemilosrdni obračun sa prosvetnim radnicima u štrajku, ali ni visoko obrazovanje nije pošteđeno u kampanji koju vlast vodi protiv čitavog sistema obrazovanja.
Školegijum – Kako su se u popularnoj kulturi menjale predstave o pedagogiji, za 25 godina između filmova Društvo mrtvih pesnika Petera Weira i danas aktuelnog Ritma ludila Damiena Chazellea.
Ovakvo obrazovanje je u Srbiji nemoguće jer nedostaje jedan od dva ključna partnera – privreda. I ovo je validan argument samo ako prihvatimo da je osnovna svrha obrazovanja da proizvodi radnu snagu za tržište rada.
Ministar prosvete je uveo prinudnu upravu, v.d. direktorka nema licencu za rad, zaposleni su u štrajku, u toku je potpisivanje peticije, a preko 1000 građana je učestvovalo u protestnoj šetnji u centru grada.
Zahvaljujući profesorki Paunović „misterija 6,5 posto“ je odgonetnuta. Ona je istražila šta se dešava iza paravana i utvrdila da se smanjenje ne odnosi na državnu upravu, nego na naučnike, profesore, sudije…
Ponovimo svojim rečima šta je rekla ministarka Kori Udovički: u državnoj upravi i administraciji viškova nema; najveći problem su škole, bolnice i sudovi.
Verbić odaje utisak čoveka koji je postao ministar kako bi se upoznao sa problemima u prosveti, konstatovao koliko ih puno ima, i zaključio da nisu sazreli uslovi za njihovo rešavanje.
Novi nacrt zakona ima malo veze sa obrazovanjem. Namere predlagača više se kreću u merkantilnom nego u prosvetnom smeru. To nije slučajno: obrazovanje je jedan od najčuvanijih segmenata našeg društva.
Biti čitalac postaje identitet za sebe. On se ne zadovoljava prisutnim i žudi za još nečim. To nešto on pronalazi u intimnoj vezi sa srodnim dušama iz drugih vremena.
Jasno je da otpuštanje neće biti transparentno, jer će svaki šef sam, a to znači diskreciono, odlučivati ko će ostati bez posla. A tamo gde ima mnogo diskrecionog odlučivanja, ima i mnogo korupcije.
Ministarka državne uprave i lokalne samouprave odgovorila je u „Politici“ od 17.1.2015. na tekstove koje smo Mario Reljanović i ja objavili na Peščaniku u četvrtak 15, odnosno u petak 16. januara.
Zamišljam, recimo, dekane kako se pred Novu godinu šetaju po hodnicima svojih fakulteta i merkaju koga će da „šutnu“ dok kolegama ljubazno upućuju najbolje želje za 2015.