… u zdrav mozak
Snimak hvata poslanika SPS-a kako na svom mobilnom pregleda pornografske sadržaje dok se vodi rasprava o Kosovu. Šta je režimskoj javnosti više zasmetalo: pornografija ili Kosovo?
Snimak hvata poslanika SPS-a kako na svom mobilnom pregleda pornografske sadržaje dok se vodi rasprava o Kosovu. Šta je režimskoj javnosti više zasmetalo: pornografija ili Kosovo?
Vučić je onomad rekao da ima keca u rukavu, sećate se: ako Srbiju sateraju u ćošak, ja ću dati ostavku na mesto predsednika i kupiti zemlji još malo vremena – raspisivanjem izbora u septembru.
Vučić viče u mikrofon ne dam Kosovo, opozicija mu odgovara: ne damo Kosovo. Vučić kaže ništa nećemo potpisati, opozicija kaže: ništa ne sme da se potpiše. Samo što to nije opozicija.
Čitalac je do sad već morao shvatiti: ja se divim Novaku Đokoviću. Kao i pola planete, uostalom. Pri tom ne mislim da ga druga polovina mrzi. Kad smo već kod toga, verujem da ga malo ko mrzi.
Barem od 2012. svaka kriza na Kosovu kreira se da bi se pažnja odvukla od važnijih stvari. Tzv. kosovski teatar brutalnosti zamišljen je kao zamena za stvarni život. Neka vrsta mega rijalitija.
Reč iz naslova je neologizam. Skovao ju je Vučić, možda baš sinoć, da označi zemlje za koje Kosovo još nije država. Sve druge su onda, tako ispada, priznavači. Ali tu reč on sinoć nije koristio.
Nisu se stvari u Srbiji popravile, nego je ona radila na kvarenju stvari u BiH kako bi konačno pretekla susednu državu u takmičenju siromaha. Jer o tome je zapravo reč, o dve jadne države.
Neko bi to trebalo da nam kaže. Jer dok se Srbija diže Srbi stradaju. Pa ako bi mogla malo brže da se digne da bi manje Srba stradalo. Inače, ja ne vidim da se Srbija diže. To kaže Vučić.
Nije mala stvar sprečiti 3. svetski rat. I to se dogodilo baš kod nas, u Srbiji. I rat, 3. svetski, sprečio je baš Vučić. I ko nam to kaže? RTS? Ne, nego poslanik iz ipak nešto daljeg Izraela.
Kada Dodik odlikuje Putina, to zapravo Srbi odlikuju Putina. A kada odlikuju Putina, oni u stvari odlikuju sebe. Smešno je Dodikovo objašnjenje zašto je Putin zaslužio orden.
Ubica iz naslova trebalo bi da nas sačeka negde u 2023. Reč je, naravno, o novom filmu „The Killer“ Davida Finchera. Ubicu igra Michael Fassbender. Vesti ne kažu koga igra Tilda Swinton.
Deci u našim školama bi trebalo deliti strip „Svet bez kraja“. Pošto prevoda na srpski još nema, spokojno bi se mogao koristiti hrvatski prevod što ga je 2022. objavio zagrebački izdavač Fibra.
Bila je ovo još jedna od gorih godina, jer u tom nizu od 2012. naovamo svaka naredna godina gora je od prethodne. Ne treba sumnjati, 2023. glatko će nastaviti niz. Ako se ne dogodi čudo.
It seems that for thirty years the best thing that Serbs can think to do is erect barricades. Can we expect the barricades in Kosovo not to end up like the barricades around Knin? It’s hard to say…
Western „English“ je od kraja novembra dostupan za gledanje. Autor serije je Hugo Blick, a u glavnoj ulozi gledamo očekivano izvanrednu Emily Blunt. U ulozi glavnog negativca je Rafe Spall.
Evo, ima već trideset godina kako Srbi ne mogu da se dosete ničega pametnijeg od barikada. Možemo li od barikada na Kosovu očekivati da ne završe kako su završile barikade oko Knina?
Kampanja oko Avatara 2 („The Way of Water“) vrti se gotovo isključivo oko novca: hoće li James Cameron kao reditelj uspeti da ponovi finansijske uspehe svoja prethodna dva čuvena filma…
Pažljivo sam gledao i slušao. Vučić je sinoć došao na RTS da kaže da Srbija traži da vrati vojsku barem na sever, ako ne baš i na celu teritoriju Kosova. I odmah objasnio da od toga nema ništa.
U opusu Latinke Perović mene su zanimale tri stvari: njena želja da utemelji istoriju liberalne misli u Srbiji, njen pogled na raspad Jugoslavije i uticaj ruskih mislilaca na domaću političku misao.
Postoji mnogo nas koji bismo preklinjali N1 i Novu da se ne gase. Ali nisu nas pitali. Samo su nas ostavili same u mraku. Da se dovijamo sa pitanjem kakva je to poruka i kome je upućena.
Nikada neću nogom koričiti u Tiranu – poručio je ljutito Vučić iz Tirane. Dobro, nije bilo tako. Vučić tek treba da stigne u Tiranu, da im tamo svima besno odbrusi kako nije hteo da dođe u Tiranu.
Besni rat učenika protiv nastavnika. I nastavnici su u nemilosrdnom sukobu protiv đaka i države. Ratuje i država, protiv nastavnika i đaka, a preti i roditeljima. U ratu su, takav je utisak, svi protiv svih.
900 kupaca je skupo platilo novu knjigu Boba Dylana za primerke sa potpisom autora. Ali se ispostavilo da ih je potpisala mašina. To je uvod u priču o potpisima Vučićevog brata i Siniše Malog.
Vučić naprosto ne može da izgubi. To naravno nije tako zbog njegove visprenosti ili mudrosti ili neke druge super sposobnosti. To je tako zato što on i svoje poraze proglašava pobedama.
Ove priče, naučne i fikcionalne, o spermatozoidima, klimatskim promenama i migrantima, a zapravo o sasvim mogućem kraju (ljudskog) sveta teško je zaokružiti i napraviti poentu.
Da li Srbi izlaze iz kosovskih institucija ili u njih ulaze? Izlaze, naravno. Biiip, pogrešan odgovor. Evo, juče su ušli (ponovo). Dakle, Srbi ulaze u institucije na Kosovu. Biiip, pogrešan odgovor.
Neka se čitalac zamisli kao penzioner u Grockoj. Pozvoni mu predsednik opštine i pruži mu paket. Čitalac vidi, u paketu je hrana. Može li čitalac da bira: da otera predsednika ili da uzme hranu?
Vučićeva ideja da je seo da razgovara sa nespremnim Macronom, kome je morao da nosi papire da bi ovaj video šta u njima piše – fascinantna je. Tako Vučić shvata pripreme za razgovor.
Kaže Dačić, mi sad radimo isto ono što su nekada radili Albanci, računajući valjda da će Albanci sada pogrešiti kao što su onda pogrešili Srbi. Tako on objašnjava izlazak Srba iz institucija Kosova.
Dronovi što lete nad Srbijom u poređenju sa razornim dronovima u Ukrajini zaista su igračke. Zna sve to i Vučić i kaže: smejaće mi se, ali zar da pustimo da neko špijunira kasarne, uđe u hangare…
Živimo u zemlji gde bager greškom pokida kabl i zaustavi na više sati poletanja i sletanja na beogradskom aerodromu. Kao da su kablovi u Srbiji ukleti, od rušenja u Savamali nadalje.
Kaže Vučić, bolje je jedan dan živeti kao soko nego sto godina kao miš (ili gmizavac, svejedno). Šta fali miševima, Vučić ne kaže. Nama pak nije teško da zamislimo i hrabrog miša.