Neodlučnost
MMF u najnovijem izveštaju ne izražava nadu da će se nešto značajno promeniti u privrednoj politici Srbije.
MMF u najnovijem izveštaju ne izražava nadu da će se nešto značajno promeniti u privrednoj politici Srbije.
Nije li čudno da patriotske stranke obećavaju strane pare kojima će se rešiti domaći privredni problemi?
Jedan predlog je da se država zaduži, pa da gradi i pomaže. Problem je u tome što je potrebno nešto proizvoditi i prodati da bi se dug vratio.
MMF upozorava da bi problemi banaka u evro zoni mogli da se preliju u zemlje srednje i jugoistočne Evrope.
U drugim zemljama je sračunato da su koristi od EU veće od troškova. U Srbiji, svi bi da ne računaju već da naprosto ocene da je reč o kiselom grožđu.
Kamata na tek uzeti državni kredit je, zaokružimo, sedam odsto. Da li je to toliko skup kredit da neće moći da se vrati?
Growing employment is the key to social and political stability and to economic growth. It needs to take place in the private, and not in the public sector.
Svi bi „nastrani“, što bi rekao patrijarh Irinej, trebalo da se stide. Stid je sredstvo represije.
Rezolucija 1244 ne garantuje suverenitet i teritorijalni integritet Srbije. Ključna reč ovde je garancija.
Pre svega fiksni kurs ne mora da bude održiv. Da bi bio, potrebno je da ne bude precenjen u trenutku kada se fiksira.
Nacionalizacija banaka bi bila najbolje rešenje, pa bi patriotski političari ulagali u nacionalne i državne interese. Kao nekada.
Ako bi MMF pozajmio novac evro zoni, kako bi taj aranžman izgledao, i pre toga, da li je on i za šta potreban?
Ukoliko je reč o javnom dobru, zašto ne bi ljudi hteli da se „švercuju“, da koriste, na primer, lokalni put, ali da ne plaćaju njegovu izgradnju i izdržavanje?
Kako sada stoje stvari, predstoji čitava jedna izgubljena decenija. Ako to bude politička tema tek kroz nekoliko godina, ishod bi mogao da bude rđav, kao što znamo iz iskustva.
Regija u kojoj je bezbednost još uvek najvažnije pitanje se suzila na Srbiju, Kosovo i BIH.
Demokratija ima prednost tamo gde ekonomski sistem nije monopolisan.
Cena nacionalizma u izgubljenom privrednom rastu svuda je izuzetno velika, a katastrofalna u Srbiji.
U Americi ne postoji spremnost da se iz sutrašnjih povećanih poreza plaćaju današnja dodatna zaduživanja države.
Oni koji zagovaraju politiku sile dužni su da pokažu da bi upotreba sile bila efikasna, dakle da bi srpske vlasti zaista nadjačale suprotnu stranu u eventualnom stvarnom sukobu.
Sada je kurs švajcarskog franka promenjen i mnogi su prezaduženi. Čiji je sve to problem?
Nije reč o ponavljanju krize iz 2008, bar ne na svetskom nivou. Sledeća kriza, ako do nje dođe, biće drukčija, bar u dva vida.
Kao što je bilo karakteristično za devedesete godine prošloga veka, niko ne računa s tim koliki bi mogli da budu troškovi sukoba na severu Kosova.
Sukob Srbije i Kosova je nekooperativan zato što je korist kojoj se teži kontrola nad teritorijom, a ti sukobi su tradicionalno rešavani silom
Ne postoji nikakvo posredno priznavanje nezavisnosti Kosova. Postoji samo priznavanje ili nepriznavanje, a to se ne čini preko prihvatanja ili neprihvatanja carinskih deklaracija.
Kupljeno je dodatno vreme da se nastavi u pravcu očuvanja Evropske ekonomske i monetarne unije, dakle erva i političke integracije.
Za vreme vlada socijalista, radikala i „humanista“ – godišnji privredni rast bio je oko minus 4,5 odsto.
What are the costs of nationalistic policies? The expectations may be more optimistic than is warranted as the example of the breakup of Yugoslavia suggests.
Ocene BDP od početne do konačne, mogu da se razlikuju, ali ako je reč o 10 ili čak 30 ili 40 odsto, to je suviše.
Vaša je dilema jednostavna, ako želite zadržati plate oslabite kunu, a ako pristajete na manje plate, onda kunu ne dirajte.
U aprilu je, po anketi radne snage, bilo oko 2,28 miliona zaposlenih i oko 650.000 nezaposlenih.
Ne očekuju se značajne negativne posledice grčke krize, izjavljuju iz Vlade. Tu bi trebalo biti oprezniji.
Trenutno su u sukobu spremnost vlade da poštuje dužničke obaveze i nespremnost javnosti da ih preuzme.