Širenje optimizma
Razlika između srpske i mnogih drugih vlada je u načinu na koji se obraćaju javnosti. U Srbiji, koji god član vlade da se dohvati mikrofona, poruka je optimistička.
Razlika između srpske i mnogih drugih vlada je u načinu na koji se obraćaju javnosti. U Srbiji, koji god član vlade da se dohvati mikrofona, poruka je optimistička.
Računa se sa preraspodelom teritorija, ali to će biti sve manje realno ukoliko, da tako kažem, raspad EU zakasni.
Ono što se predlaže su kratkoročne mere koje polaze od postojećeg stanja. Partije nisu reformske već predatorske, a preduzetnici računaju samo sa domaćim tržištem.
Osnovni problem nije u poreskom sistemu, mada ga je potrebno reformisati. Već u javnim rashodima, i uostalom u javnom sektoru u celini.
Privreda se nalazi na putu spore i dugoročne „druge tranzicije“. Njih je bilo i u naprednijim zemljama, ali uglavnom uz strategije reformi.
Poreska reforma – jednim udarcem se ne može ubiti suviše muva.
Problem je u tome što je teško prodati jer se potrošnja smanjuje.
Njegov angažman ilustruje istoriju neuspeha da se političkom razumnošću obuzdaju ideološke strasti.
Malo je verovatno da će biti izvršena neka ozbiljnija poreska reforma.
Namera mi je da ukažem na ključni problem sa kojim se suočava EU, ali bi pre toga imalo smisla videti zašto je toliko zemalja želelo, a neke još uvek žele da joj se pridruže.
Politika kursa se podržava preko finansiranja rezervi. Znači li to da su devizne rezerve dovoljan uslov održanja određenog kursa? Ne znači.
The pressures on fiscal consolidation have mounted dramatically in the wake of the Greek and then the ‘contagion’ crisis which followed it.
Tri su osnovna razloga za to što je posle 2000. sve pošlo putem razvoja usluga, a ne proizvodnje za izvoz.
Nezavisno od dnevnih procena, proces proširenja Evropske unije će se nastaviti. U ovom času niko ne misli previše o tome, jer to nije urgentna tema.
Osavremenjavanje Rusije može da dođe samo uvozom modernosti. Potrebna je politika odnosa koja omogućava uvoz svega modernog, od tehnologije do institucija.
Zašto se štedi u stranom novcu? Odgovor nije teško naći: ne veruje se u dinar.
Na probi je kako ono što se tvrdi, tako i pretpostavke na kojima se objašnjenja zasnivaju. Da biste ulovili uzrok, morate ga već imati u ruci, doduše u teoriji.
U ovom napisu nije reč o kursu. Komentar je odgovor na sledeće pitanje: Da li bi Srbiju trebalo novčano decentralizovati?
Kriza stavlja zemlje članice EU pred izbor: nacionalizacija ili evropeizacija.
Komentari grčke krize bave se fiskalnim problemima, pa su i analize i predlozi pojednostavljeni.
Koliko je Josip Broz Tito odgovoran ili zaslužan za raspad Jugoslavije? Odgovor, po mom mišljenju, proizlazi iz tri vrste razmatranja, koja ću ukratko prikazati.
Vladimir Gligorov u razgovoru za zagrebački Jutarnji list.
Oba autora su imala neobične veze sa moćnim političarima: Konstant sa Napoleonom, a Šmit sa Hitlerom.
Raspravlja se uglavnom o tome koliko bi nezaposleni i buduće generacije trebalo da pomognu današnje preduzetnike.
Ne bi se moglo reći da se bilo ko sprema za izbore, bez obzira na to što se o njima sve više govori.
Da bi buduće generacije mogle da plate današnju potrošnju, potrebno je da budu znatno produktivnije.
Both authors had ambiguous relations with strong political leaders: Constant with Napoleon, Schmitt with Hitler.
Radio emisija 16.04.2010, govore: psiholog Žarko Korać, ekonomista Vladimir Gligorov i novinar Boris Dežulović.
Prirodno je da poslovni ljudi kritikuju vladu, budući da privredna politika utiče na uslove u kojima će poslovati.
Ovo što se sada naziva krizom EU zapravo je spoznaja da su krize tečaja moguće i unutar eurozone.