Drveće i ljudi
Čitajući poslednja saopštenja Amfilohija Radovića i Irineja Bulovića, povodom „Povorke ponosa“, bojim se da Crkva ima problem komunikacije sa javnošću.
Čitajući poslednja saopštenja Amfilohija Radovića i Irineja Bulovića, povodom „Povorke ponosa“, bojim se da Crkva ima problem komunikacije sa javnošću.
Izgubljeno je mnogo vremena, a rizik je veliki da će se ono i dalje gubiti. Koji su izgledi da se ovo drugo izbegne?
Sive je privrede svakako više nego što je, po jednom ili drugom osnovu, opravdano ili usklađeno sa onim što bi se moglo očekivati. Kako bi sive aktivnosti mogle da se smanje?
U ovom času, centralna banka cilja kamatnu stopu od 12 odsto. Kolika bi trebalo da bude? MMF kaže da bi trebalo da je niža, a sada se sa tim slaže i centralna banka?
Da li su razlozi zbog kojih se napadaju stranci, recimo, Amerikanci ili Francuzi ili strani novinari ili strane humanitarne radnice svuda isti? Recimo i u Srbiji i u Pakistanu?
Nije moguće tačno proceniti koliko će da košta povećana nesigurnost na ulicama Beograda. Pre svega zato što je potrebno razumno oceniti da li je grad zaista bio na ivici haosa.
Smanjiće se broj ljudi koji rade u administraciji. Najpre je najavljen broj, a potom se izveštava o tome koliko će koje ministarstvo doprineti ispunjenju plana.
Radio emisija 18.09.2009, govore: Petar Luković, Teofil Pančić, od kojeg smo pozajmili naslov ove emisije, Dejan Ilić i Vladimir Gligorov.
U poslednjih desetak godina, Hrvatska se uglavnom oslanjala na razvoj usluga. Mnogo manje na industriju, pa i na proizvodnju hrane.
EU bi mogla da ne bude impresionirana željom, spremnošću i molbama predsednika države, ministra spoljnih poslova i onih koji bi da ne ostanu jedini po strani od evropskih integracija.
Na čemu se zasnivaju politički saveti i preporuke i kako se može oceniti njihova ispravnost? Postoje bar tri razrađena pristupa: veberovski, kejnzijanski i pristup teorije javnog izbora.
Dugovi koje sada država gomila moraće da se vrate iz poreskih prihoda. Na koga bi trebalo, po pravičnosti, da padne poreski teret?
Trebalo bi raditi na tome da se što pre podnese zahtev za pristupanje EU. Zašto? Stvara se atmosfera da je na EU da odluči da li želi Srbiju za člana. To je promena teme.
Ta fiksacija na fiskalni deficit je potpuno nepotrebna. Poseban je problem to što se cilj smanjenja fiskalnog deficita može uzeti kao izgovor da se ne sprovodu reforme.
Nema smisla raspravljati o porezima nezavisno od javnih rashoda. Bar kada je reč o visini poreskog tereta. Visina rashoda gotovo uvek određuje potrebne prihode.
Meni su lično najzanimljiviji oni koji reč neoliberalizam koriste kao psovku. Čija oni misle da je vrednost zvana sloboda štampe?
Pre najnovije runde pregovora sugerisano je da bi možda bilo moguće da MMF odobri kredit kojim bi mogao da se pokrije budžetski deficit.
Otpustiće se hiljade ljudi u državnoj službi i neće biti novih zapošljavanja. Za par će meseci biti gotov program istorijske reforme čitavog javnog sektora. Koliko je to ostvarivo?
Ako se ceni po sagovornicima, MMF će se ovoga puta najviše baviti određenim aspektima fiskalne politike.
Podaci ne ukazuju na to da je Kina ulagala u zemlje u tranziciji, bar ne u one evropske.
Bez obzira na to kako se porezi prikupljaju, njihov teret na kraju pada na dohotke – plate, penzije, dividende. No, način prikupljanja utiče na efikasnost, dakle na javne prihode.
MMF se interesuje za to kako će se pokriti kratkoročne obaveze, dok vlade objašnjavaju srednjoročni program javnih finansija. U Srbiji su uloge obrnute.
Ako je ceniti po odluci Vlade, nije neophodno baš sada prodavati Sajam, mogu da se sačekaju bolja vremena i da se postigne bolja cena. Što otvara dva pitanja: šta će se raditi do tih boljih vremena i kada bi ih trebalo očekivati?
Koji je model kojim se MMF služi, u kojoj se on meri dopunjuje sa modelom Svetske banke, i da li su u njih unete neke bitnije promene u ovo vreme svetske krize?
U nekom najopštijem smislu, nema bitne ekonomske razlike između slobodne trgovine i slobodnog kretanja ljudi.
Potrebno je obezbediti novac za ispunjavanje javnih obaveza, a monetarne vlasti ne mogu mnogo da pomognu jer žele da očuvaju stabilnost dinara.
Da li je bolje da se država zadužuje u dinarima ili u stranom novcu, recimo u evrima? To je slično pitanju da li je bolje štedeti u stranom novcu, recimo u evrima?
Što se ne može prodati razvijenima, može nesvrstanima. To je, izgleda, nova ideja o trgovačkoj politici.
U Mostu RSE Omera Karabega govore Vladimir Gligorov i Guste Santini.
Hrvatska vlada je najverovatnije odlučila da smanji plate svima koje zapošljava za deset posto. Slične mere su preduzele i druge zemlje, a neke će to morati da urade u budućnosti.
Veoma je teško razumeti i guvernera Narodne banke i predsednika Vlade. Izgleda da se spore, samo nije jasno oko čega tačno?