Bilježnica Robija K.: Moja domovina
Mi đaci u razredu smo pisali zadaću iz hrvackog. Naslov zadaće je bijo Moja domovina. Ona učiteljica Smilja je dok smo mi pisali šetkala oko klupa. Ona je držala ruke na leđima i skupljala je usta.
Mi đaci u razredu smo pisali zadaću iz hrvackog. Naslov zadaće je bijo Moja domovina. Ona učiteljica Smilja je dok smo mi pisali šetkala oko klupa. Ona je držala ruke na leđima i skupljala je usta.
Mi smo dugo, teško i mnogo povređivano društvo, čak toliko da smo počeli da sumnjamo i da li smo uopšte društvo ili samo nevoljni skup na okupiranoj teritoriji. Bolest nam se samouvereno cerila u lice.
Aleksandar Vučić Vam je iz motela Nais poručio da je „mnogo besan“ zbog napada na Vas, ali nije imao hrabrosti da Vam podršku iskaže uživo i rizikuje da i sam popije neko zasluženo jaje.
Poput neke šekspirovske hulje, Tramp je spreman da prekine sve veze, prekrši sve obaveze i prekorači sve granice. On je nasilnik koji cepa ugovore, izdaje ljude oko sebe i ide do kraja u ostvarivanju interesa.
Videli smo Dačića u ulozi mutivode u vrelom loncu. Kakav zvučni top, ma hajte, molim vas! Mucao je, zapadao u nove zamke, da bi uvek iznova, priznajući prethodne prevare izricao novu.
Bivši predsednik Srbije Aleksandar Vučić započeo je ekspertsku i savetodavnu karijeru, sledeći primere onih kolega koji su novi izvor prihoda i samoafirmacije našli u sferi lobiranja.
Za sad znamo da se u škole vraćaju nastavnici i učenici u Užicu, Zrenjaninu i Čačku. Samo što neće raditi normalno. Vraćaju se na režim rada škola u štrajku. Časovi će trajati 30 minuta.
Studenti na tabli pišu ono što će vladar reći, pa štikliraju jedan po jedan pogodak, ali kako će zvučati ostavka? To će za razliku od govorancija krajnje predvidljivih biti nešto sasvim osvežavajuće.
Među potpisnicima koji su izrazili zabrinutost zbog snažnog zvučnog udara na protestima u Beogradu, nalaze se nobelovka Erno, profesori Piketi, Balibar, Žižek, Batler, Fukujama…
Studentski i građanski protesti ogolili su strukturu devastirane države kojom još uvek upravlja režim sa sedištem na Andrićevom vencu, zaštićen šatorašima koje javnost vidi kao lojaliste.
Izgleda da je ulazak Ukrajine u NATO, nakon što Rusija bude potisnuta na granice iz 2014, jedini strateški cilj o kom se lideri EU usuđuju da razmišljaju od početka ruske invazije pre tri godine.
U stvarnom svetu, zanemarljivo je malo heroja na izvoru informacija o korupciji ili onih koji na vreme pređu na stranu zakona, spremnih na ogromne lične žrtve. Treba imati u vidu i druge mogućnosti.
Misleći čovek ne sme trpeti satiranje temelja ličnosti i društva. Njegova je dužnost da se usprotivi. To je razlog što današnji oblici građanske neposlušnosti sve više primaju forme pobune ili ustanka.
Vašington i Moskva popravljaju odnose, dok Trampova administracija uništava stvari kod kuće. Dve strane su se dogovorile da „eliminišu prepreke“, što je izraz koji ledi krv u žilama ruskih izbeglica.
Kada je Srbija glasala za rezoluciju UN kojom se traži da se Rusija povuče iz Ukrajine, predsednik se izvinio što „nije stigao“ da obezbedi drugačije glasanje. Misija pri UN je zatim promenila svoj glas.
Godine devastacije profesionalizma u policiji dovele su do toga da je „dužnost služenja građanima i zajednici“ kao prvi standard policijskog postupanja, umnogome zamenjena dužnošću služenja režimu.
Za ovih 13 nesrećnih godina mi smo se svega nagledali. Ali drugima su neke gadosti iznenađenje. U bolničku sobu sa decom stradalom u požaru u Makedoniji, Vučić je ušao sa mnoštvom kamera.
Tabloidno-obavještajni trust mozgova Vučićevog režima nadmašio je čak i samog sebe pričom o sportistima sa Korčule kao potencijalnim organizatorima nereda na demonstracijama u Srbiji.
Uskraćivanje plata nastavnicima koji su u štrajku postavlja pred građane Srbije test solidarnosti i odgovornosti. No pasarán, ovde i sada, znači sprečiti kažnjavanje nastavnika.
Jedno istraživanje je pokazalo da kada u političkoj akciji aktivno učestvuje oko 3,5% stanovništva, proces promene postaje nezaustavljiv. Nenasilne kampanje otpora su po pravilu masovnije i uspešnije.
Na osnovu nezakonitih snimaka i bez jasnog obrazloženja, mladim aktivistima je određen pritvor od 30 dana. Antirežimska javnost je ostala iznenađujuće tiha, a razlog nije teško pretpostaviti.
Registrovana kao pogon lake industrije, kuća u Kočanima u Makedoniji radila je kao diskoteka s lažnom dozvolom. Tu laž životom je platilo 59 osoba: uglavnom deca, od 14 do dvadeset i nešto godina.
To je dobrohotan savet, posebno za uzurpatora sa dovoljno sredstava da sebi obezbedi mir i svetu pokloni svoj hit o tome kako gušiti obojenu revoluciju. Ostali uzurpatori jedva čekaju da i oni nauče.
Došlo je vreme da se ogromna energija protesta materijalizuje. Da se usmeri u politički angažman i pretoči u izbornu volju. Tako da novu školsku godinu, na jesen, Srbija dočeka oslobođena aktuelne vlasti.
On zna da su mu kao realna pretnja u političkoj areni (i protiv njihove volje) ostali samo studenti. Kako kad oni ne žele da se bave politikom? Tako što su jedini akter u državi čiji se glas sluša.
Koju god procenu da uzmete, onu da je na ulici bilo 300 hiljada ljudi, pola miliona ili čak i više od toga, nema dileme da je u subotu u Beogradu održan miran skup istorijskih razmera.
Nisam imao ludu sreću da budem zamorac ministarstva sile, ali sam od vojnog komentatora Radića čuo da je u pitanju bio zvučni top, svijetlo oružje koje je naša mati pazarila pre par godina.
Možda nikada nećemo saznati šta se tačno desilo pred kraj petnaestominutne tišine na beogradskom protestu ali, ako je do državnih organa – sigurno je da nećemo saznati.
Gledam proteste u Beogradu i mnogo mi je žao ljudi koji političko rešenje očekuju od studentskog pokreta. Navikli su da se njima upravlja i ne prepoznaju autonomiju ni kad im je neko pokloni.
Svi dosadašnji protesti studenata protekli su mirno. Vučićev režim, međutim, uporno pokušava da im pripiše potencijalno nasilni karakter. Glasove režimskih tabloida sluša i Sinod SPC.
Studenti koji hodaju iz svih delova Srbije su pred Beogradom. Dolaze da ih svi vide i čuju, da upravo u Beogradu pokažu zaraznu energiju čvrste vere da ovaj grad ne mora biti genius loci besmisla.
One večeri kad je u Aberdarevoj žandarm udario policajca pod kapuljačom, Dačić je pohvalio uzdržanost žandarmerije. Vladar to nije mogao da sluša. Ljutito je napustio ministra i otišao negde.