Letnji dani
Gradonačelnik Kraljeva, široj javnosti poznat po aerodrumu, zohijeni i svečanom otvaranju semafora, u zvaničnom odgovoru izvređao je novinara i Geografski fakultet, a onda uskliknuo Vučiću.
Gradonačelnik Kraljeva, široj javnosti poznat po aerodrumu, zohijeni i svečanom otvaranju semafora, u zvaničnom odgovoru izvređao je novinara i Geografski fakultet, a onda uskliknuo Vučiću.
Nije se osušilo mastilo na odluci prvog pomilovanja, usledila je najava o pomilovanju okrivljene za pokušaj ubistva koji je rezultirao teškim povredama glave studentkinje tokom protesta u Beogradu.
Mi već tri i po decenije gradimo jedan te isti identitet i pokušavamo da na njega naslonimo državu. I uprkos silnom trudu i radu „države“ i identitet i država nam se uporno raspadaju u paramparčad.
Za kišni dan – Kako je prijatno ne obilaziti Italiju ovog leta, ne obijati noge po njenim gradovima i vrelim brežuljcima. Koliko je bolje krstariti ulicama gde znaš svaki saobraćajni znak i plakat.
U pismu saradnicima iz 1870. Marx ima predlog kako se danas nositi ne samo s Nigelom Farageom i njemu sličnima, nego i s levičarima koji su se upecali na mamac antiimigrantske retorike.
Za vladajuću elitu, suočenu s protestima, korupcionaškim aferama i sve izraženijom krizom legitimiteta, EXPO je mnogo više od svetske izložbe.
Zbog skandiranja „Smrt za IDF“ na Glastonberiju, otkazan je engleski pank-rep bend Bob Vylan. „Palestinska akcija“ proglašena je terorističkom organizacijom zbog nenasilnih protesta.
Ne sumnjam u nečije dobre namere zato što mislim da je zlonameran ili glup, već zato što je mlad i možda iskreno veruje da je on prvi otkrio borbu za bolje sutra.
Kad izostane organizirani građanski otpor, dovoljno je par radikala iz opskurnih udruga koje će pokrenuti val, pa da ekstremistička proustaška desnica određuje društvenu atmosferu u Hrvatskoj.
Gledao je stotine studenata sa palestinskim kefijama. Jedan kolega se nagnuo prema njemu i rekao mu: „Ovo je antisemitizam na koji su nas upozoravali naši roditelji i bake i deke, a mi nismo slušali.“
Na javnoj česmi u naselju Matija Huđi u Sremskoj Mitrovici, krajem prošlog meseca osvanula je mermerna spomen-ploča sa ugraviranim prizorom naoružanog dobrovoljca Vojske Republike Srpske.
Sad kad su pustili Užičane iz pritvora, možemo da pitamo: što ste ih uopšte hapsili? Na snimcima „dela“ zbog kog su privedeni vidi se da nema ničega za šta nekog treba hapsiti, izuzev možda policajce.
Profesor iz Beograda nominovao je za Nobelovu nagradu za mir izvestiteljku UN-a za ljudska prava na palestinskim teritorijama, autorku izveštaja „Od ekonomije okupacije do ekonomije genocida“.
„Poželio sam te kao soli, a hljeba ima, svega ima“, piše gitarista Samir Mehić, srebrenički Dejvid Bouvi, svom drugu Faruku. Dopisivali su se sve do jula 1995, nakon koga Samir više nikada nije viđen.
Možda ne treba da nas čudi što predsednik Srbije veruje da deklaracije imaju magičnu moć. Ako mu je upalilo kad se deklarisao kao Evropejac, što ne bi verovao da će upaliti i svaka druga deklaracija?
Govor Munire Subašić, predsednice Udruženja „Majke enklava Srebrenica i Žepa“, održan povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici, je politički apel upućen domaćoj i međunarodnoj javnosti.
Policija, pojedini glavni javni tužioci i ministar pravde, kao deo osvetničke pesnice vladajućeg režima, sprovode isključivo volju predsednika Srbije, umesto da poštuju normu i duh Ustava i zakona.
Na snimku se vidi kako devojka spušta glavu ali je policijska službenica grubo čupa za kosu. Devojku za kosu počinje da vuče i drugi policajac, dok joj onaj ispred nje uporno unosi telefon u lice.
Ponavljajući narative o uništenju srpskog identiteta, SPC je propustila priliku da učestvuje u njegovoj obnovi. Umesto toga stala je uz korumpirani režim.
Ratni zločinci su ponovo postali generatori kulture nasilja čiji trag vijuga kroz minule decenije. Nikada nisu proizveli toliko smrti kao julskih dana 1995. u Srebrenici i okolini.
Pojedini etički i estetski uzori sekte, poput gospoje Zorane i Sarape, održali su lekciju Novaku Đokoviću o uticaju pumpanja na podizanje studentskog terorističkog ustanka u Srbiji.
EXIT nikada, izuzev možda te nulte godine, nije bio naspram vlasti, kao festival buntovništva, otpora… čega god. Naprotiv, bio je to uglavnom festival vlasti, s ciljem da zaradi.
AUDIO – Ljubomir Simović čita svoju pesmu – Zar se nikad nisi zapitao zašto su ti obuli te čizme? Zar zato da, štiteći njihove guzove, šutiraš i razbijaš naše glave? Glave kao lubenice i tikve?
Socijalistička levica tradicionalno veruje da je kapitalizam sklon krizama; ne samo usponima i padovima proizvodnje, već sve pogubnijim poremećajima koje sistem ne može da reši.
„Pritisak ulice“ je dopustiv i dopušten. Teza o pravu na pobunu protiv tiranije zapisana je u preambuli Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
U pozivu da se razgradnjom trulog sistema bave ljudi neopterećeni političkom ambicijom, krije se strah od kompromisa, „istorijskih pomirenja“ i povratka onih koji su nas uvlačili u ratove.
Vidovdansko predvečerje proveo sam u Mitićevoj rupi, možda baš na mestu gde je bio zaboden onaj sat: nisam čuo nijednu reč sa bine i otišao sam kući zadovoljan, jer nisam čuo ni video Mila Lompara.
Janis Varufakis, Toma Piketi, Nasim Nikolas Taleb i drugi ekonomisti, podržali su izveštaj specijalne izvestiteljke UN-a o saučesništvu korporacija u zločinima na okupiranoj palestinskoj teritoriji.
Pored vidljivog policijskog nasilja, u Srbiji je u toku i jedan skriveni okršaj koji se vodi kroz urušavanje naučnog i obrazovnog sektora, sa posledicama koje taj krah povlači za sobom.
Studentski pokret je kao bicikl, možete na njemu stići daleko. Autonomija koju vam daje zasniva se na ljudskom faktoru. Zahteva da održavate ravnotežu i da okrećete pedale, da ne kažem da… pumpate.
Američki napad na Iran zapravo i nije bio rat, iranska postrojenja za obogaćivanje uranijuma možda su uništena, a možda i nisu, a trebalo je da to usput dovede i do smene režima, a možda i ne.
Studenti su pred izborom: ili će postati demokratska i građanska snaga, svesna važnosti prava, institucija i odgovornosti ili će postati još jedan pogon za reprodukciju nacionalne samoobmane.